Kako su iskorijenjene velike boginje - jedina epidemija koju je čovjek pobijedio vakcinom
Velike boginje (lat. Variola vera) su svijetom harale veoma dugo i odnijele su milione života, no nakon višedecenijskog traganja za rješenjem 1979. godine službeno su proglašene iskorijenjenim.
Velike boginje su najsmrtonosniji virus s kojim se čovječanstvo suočilo, odnijele su preko 300 miliona života, a danas su jedina zarazna bolest koju smo uspjeli iskorijeniti. Virusi poput svinjske gripe koji su kada su se pojavili odnijeli mnogo života, danas spadaju u sezonske bolesti.
Osim velike smrtnosti kod malih boginja od 30 posto, zaraženi koji su preživjeli suočavali su se sa velikim posljedicama - od ožiljaka do sljepila, prenosi World Economic Forum.
Velike boginje nisu zaobišle ni Jugoslaviju u kojoj je nakon izbijanja epidemije proglašeno vanredno stanje, država je uvedena u prisilnu karantinu, a kretanje je bilo strogo ograničeno. Ubrzo je provedena i masovna vakcinacija svih stanovnika, bez ikakvih izuzetaka i u dva mjeseca epidemija je bila gotova. Ograničenja su potrajala još neko vrijeme, nakon pojave posljednjeg zabilježenog slučaja bolesti.
U pitanju je bolest koju uzrokuje variola virus, no slično kao kod koronavirusa prenosila se kapljično i mogli ste se zaraziti ukoliko dođete u blizak kontakt sa zaraženom osobom. U zraku virus se raspršivao kašljanjem i kihanjem, a zaraza je bila skoro pa sigurna ukoliko dodirnete vodu iz bubuljica koje su se pojavljivale kao jedan od simptoma bolesti.
Isprva su se širile u gusto naseljenim mjestima nakon čega su trgovačkim putevima došle u sve dijelove svijeta.
Efikasni tretmani i lijekovi protiv malih boginja nisu postojali, ali je uz napor zdravstvenih stručnjaka napravljena vakcina koja uspješno sprečava razvoj infekcije.
Globalni program vakcinacije je vodila Svjetska zdravstvena organizacija. Vakcina je otkrivena krajem 18. vijeka, a ove boginje su, konstantim radom na prepoznavanju zaraženih i njihovih kontakata, u potpunosti iskorijenjene tek u drugoj polovini 20. vijeka.
Posljednji poznat slučaj zabilježen je u Somaliji 1977. godine, a velike boginje su zvanično proglašene iskorijenjenima 1979. godine.
Početak imunizacije, proces pod nazivom variolizacija izgledao je tako da su doktori uzimali uzorak tečnosti iz osipa zaražene osobe i pomoću noža je prenosili na drugu osobu. Ovaj proces doveo je do velikog širenja virusa i smrtnih slučajeva.
Konačno, za pronalazak vakcine protiv malih boginja zaslužne su dvije osobe, farmer Benjamin Jesty i doktor Edward Jenner.
Prvo je Jesty uočio vezu između ove bolesti i kravljih boginja, on je primijetio da su poljoprivredni radnici zaraženi kravljim boginjama imuni na velike boginje.
Dvije decenije kasnije, doktor iz Engleske Edward Jenner svojim rigoroznim naučnim pristupom pomogao je da se ideja o vakcinaciji što više proširi, a prije toga dokazao je povezanost ove dvije bolesti.
On je našao oboljelog od kravljih ospica, uzeo tekućinu iz jednog od njegovih žuljeva i tehnikom variolacije zarazio osmogodišnjeg dječaka. Kasnije je pokušao tog dječaka da zarazi malim boginjama što nije uspjelo.
Zahvaljujući njemu stvorena je vakcina koja je u procesu iskorijenjivanja ove bolesti bila rutinska intervencija, a šanse za pojavom nuspojava bile su velike. U rijetkim slučajevima, vakcina jeste izazivala nekontrolisanu replikaciju virusa, pa i fatalne posljedice.