Misteriozni simptomi nepoznatog uzroka: Hronična lajmska bolest je veliki imitator

Dosta ljudi se ne sjeća ugriza krpelja

"Lajmskom bolešću se danas zove svaki oblik bolesti uzrokovan borelijama koje su izazvale hronično oštećenja organa. Najčešće su to promjene na centralnom i perifernom nervnom sistemu (u 10-15% slučajeva), te se mogu manifestirati u obliku encefalitisa (upale mozga), neuritisa, hroničnog hepatitisa, hronične lezije srca itd", pojašnjava dr. Krkić Dautović.

Dodaje kako se lajmska bolest u većini slučajeva smatra hroničnom bolešću, ovisno od toga koliko bolest traje (koji je stadijum bolesti u pitanju), te koji je organ/organi zahvaćeni.

Budući da krpelji u svom razvojnom stadijumu mogu biti jako sitni (veličine makovog zrna), teško ih je uočiti, pa to može biti jedan od razloga zbog kojih se dosta ljudi sa hroničnom lajmskom bolešću zapravo i ne sjeća ugriza krpelja.

"Pacijenti oboljeli od neuroborelioze imaju simptome koji pripadaju nervnom sistemu, a često se mogu javiti umor, poremećaji disanja, lupanje srca, povišen pritisak, poremećaj mokrenja, stolice, te posebno čest simptom, trnjenje u različitim dijelovima tijela. Kod hronične borelioze može biti oštećeno oko, te doći do slabljenja vida i javiti se osjećaj kao da se vidi kroz 'mrežu'. Obično je zahvaćen optikus i to jedna njegova grana, a smetnje mogu da budu samo na jednom oku ili na oba. U 8-10% slučajeva se mogu javiti i hronične tegobe od srca i zglobova. Borelioza često, pogotovo kod djece i mladih ljudi, daje tzv. šetajući facijalis, upalu perifernih grana živca facijalisa, što se manifestira kao 'spadnuta usna' ili nemogućnost zatvaranja oka i nabiranja čela, te strane lica. Kod mladih ljudi se mogu javiti ekstrasistole, poremećaj u radu sprovodnog sistema srca ili pak mogu iznenadno dobiti epileptični napad koji nema nikakve podloge u smislu bolesti mozga, povrede u toku poroda, traume glave, preležane bolesti i sl, da bi se na koncu otkrilo kako je njihov uzrok borelioza", pojašnjava prof. Sajma Krkić-Dautović za Klix.ba.

Ono što je važno naglasiti jeste da simptomi lajmske bolesti mogu biti pojedinačni, oskudni, vezani za jedan organ ili pak multiorganski, a u slučaju infekcije se ne moraju pojaviti svi. Simptomi poput bolova se mogu pojavljivati i nestajati, kao i migrirati po čitavom tijelu. Pored fizičkih, simptomi mogu biti i kognitivne prirode, poput gubljenja pamćenja, koncentracije, sposobnosti logičkog rasuđivanja, ali i psihijatrijske prirode, pa se mogu javiti promjene raspoloženja, anksioznost, paranoja, iritabilnost, napadi bijesa i agresivno ponašanje (tzv. "lyme rage"), opsesivno-kompulsivni poremećaj itd. Vrlo često oboljeli bivaju upućivani psihijatrima, a ljekari im govore kako je "sve u njihovim glavama".

Bolest se može prenijeti i s majke na dijete

"Različiti organi mogu različito reagirati. Ali ukoliko kod oštećenja vida, sluha, nervnih manifestacija, oštećenja srca, jetre, pankreasa, kože itd. isključimo druge uzroke (bilo nasljedne, imunološke ili bilo koje druge), preporučuje se da se uradi serologija na borelije. Potrebno je misliti na lajmsku bolest u svim slučajevima u kojima pacijent ima različite poteškoće (multiorganska simptomatologija), a u kojima su isključeni svi drugi uzroci. Meni obično dođu pacijenti od neurologa, nakon isključenja neuroloških bolesti ili pak sami na internetu potraže mogući uzrok prema vlastitim simptomima, pa pretpostave da je to za infektologa", pojašnjava za Klix.ba dr. Sajma Krkić-Dautović.

Borelije se u organizmu najprije nalaze lokalno, u koži, na mjestu ulaska, gdje se razmnožavaju, a nakon određenog vremena bakterije dopru u krv i krvlju se mogu raznijeti do svakog organa. Na taj se način lajmska bolest, pretpostavlja se, može prenijeti i s majke na dijete. Još uvijek nisu provedena istraživanja kojima bi se isključila mogućnost seksualne transmisije bolesti.

Pored borelije, krpelji mogu prenositi i druge mikroorganizme poput bartonelle (bakterija), babezije (mikroskopski parazit), erlihije (bakterija), a može doći i do sekundarnih infekcija "običnim" bakterijama kao što su streptokok, stafilokok i sl, koje mogu dovesti do infekcije i gnojenja područja gdje se desio ugriz.

Nepouzdani testovi vrlo često otežavaju dijagnostiku

U našim laboratorijama borelioza se može dijagnosticirati različitim testovima na borelije. Potrebno je naglasiti da nijedan test nije sasvim pouzdan, te da svi oni mogu pokazati lažno pozitivne ili lažno negativne rezultate. To je jedan od razloga zbog kojeg se dijagnoza ponekad postavlja upravo na osnovu kliničke slike.

"Nije dovoljno da se uradi samo ELISA test koji se najčešće preporučuje, kao ni određivanje samo IgM i IgG antitijela Western-blot tehnikom. Potrebno je uraditi 'imuno-blot' za različite vrste borelija. Pored toga, može se odrediti i DNK borelija. Međutim, taj test nam ne znači ništa kod nekog ko ima hroničnu boreliozu zato što su se borelije povukle u organe i nema ih u krvi, tako da se ne može otkriti njihov DNK, niti su dovele do konverzije antitijela IgG-faze. To je ključno. Neki liječnici koji nemaju iskustva fokusiraju se samo na negativan DNK test i kažu 'to nije to.' To jeste to za onog koji je saslušao pacijenta, čuo za njegove tegobe, pregledao ga, koji ima pred sobom serološki nalaz i imuno blot koji mu govori o zahvaćenosti i učešću različitih vrsta borelije", kaže prof. Krkić-Dautović.

Liječenje lajmske bolesti se provodi antibioticima i ono je efektivnije u prvoj, akutnoj fazi bolesti, dok hronična lajmska bolest može biti teža za liječenje, te se vrlo često tretman mora ponoviti, jednom ili višekratno.

U prvoj fazi bolesti kad se infekcija manifestira na koži prof. Krkić-Dautović navodi kako su dovoljne dvije do tri nedjelje terapije antibioticima (odraslima se daje doxicyclin, djeci do 12 godina amoksicilin). Pacijenti oboljeli od neuroborelioze se obično liječe u periodu od četiri do šest ili osam nedjelja intravenozno antibiotikom ceftriaksonom.

Kod određenih slučajeva neuroborelioze simptomi mogu proći sa jednom kurom antibiotika za četiri do šest nedjelja. To se dešava u slučajevima u kojima je bolest kratko trajala i nije postojao encefalitis, te gdje su bili zahvaćeni obično izolirani nervi. Međutim, tamo gdje je postojao blagi encefalitis i encefalomeningitis, te gdje je bolest dugo trajala, bez obzira na to šta je zahvatila, liječenje obično traje duže i jedna kura nije dovoljna da završi liječenje.

"Ovaj antibiotik vjerovatno ubija većinu borelija, ali dio reaktivnih antigena ostaje i oni ponovo mogu uzrokovati vraćanje simptoma bolesti. Međutim, ponavljanje kura antibiotika četiri do pet, nekad čak i više puta, smanjuje te tegobe", pojašnjava naša sagovornica.

Antibiotici vrlo često ne djeluju, a liječenje zna biti teško i dugotrajno

Dr. Krkić-Dautović pojašnjava kako bakterije vrlo često ne reagiraju na antibiotike budući da imaju sposobnost metamorfoze i vještinu da se zaštite u određenom periodu od antitijela ili određenog lijeka. Borelije su spirohete (baš kao i bakterije koje izazivaju sifilis), tj. imaju oblik spiralne niti i sposobnost da prodiru duboko u tkiva i organe, formirajući tzv. "biofilmove".

"Laički rečeno, one se 'učahure' i do njih ne može ništa doprijeti i to je ono što je vrlo bitno kod borelije. Ljudi koji se ne bave boreliozom vrlo malo to prate i onda to i ne moraju znati. Lajmskom bolešću se moraju baviti isključivo infektolozi, ovo nije bolest koja treba biti predmet bavljenja ljekara opće prakse, neurologa, internista i dermatologa", kaže naša sagovornica i dodaje kako je izuzetno važno da kliničar objedini sve elemente, te na osnovu subjektivnih smetnji, kliničkog nalaza i urađenih pretraga postavi dijagnozu i odredi šta dalje, te da dosta vremena prati pacijenta.

"Obično se kaže kako lajmska bolest ne izaziva smrt, od nje se ne umire, ali se mijenja kvalitet života i vrlo je važno da se čovjeku smanje tegobe i poboljša kvalitet života."

Lajmom trebaju da se bave infektolozi, a ne dermatolozi i neurolozi

Karakteristično crvenilo koje se javlja nakon ugriza zaraženog krpelja (važno je napomenuti kako nije svaki krpelj zaražen, ali isto tako i da zaraženih krpelja ima na našim područjima), nosi naziv "erythema migrans" i ono se u prvoj fazi bolesti može premještati s jednog dijela tijela na drugo. Može biti veličine zrna graha, članka palca, dlana ili prstenastog oblika do 60 centimetara u prečniku.

Međutim, ono što je važno istaknuti jeste da crvenilo može da izostane na način da se ne primijeti, budući da zna biti sitno ili se pojaviti na nepreglednim dijelovima tijela poput leđa, pa dosta ljudi i ne zna da ih je ugrizao krpelj.

Budući da erythema migrans u većini slučajeva ne daje nikakve senzacije u vidu bola, žarenja, svraba ili nekih drugih simptoma (poput povišene temperature, glavobolje, bolova u mišićima, malaksalosti), ljudi ga često zanemare i ne obraćaju pažnju na njega jer im se može učiniti kao prolazni, bezazleni osip. Ove promjene mogu trajati 15-ak dana, nekad četiri do šest nedjelja, nekad i više mjeseci i definitivno su razlog za posjetiti infektologa.

Ljekari opće prakse pacijente koji im se jave sa simptomima crvenila koje asociraju na ugriz krpelja vrlo često šalju dermatologu, što naša sagovornica smatra poptuno pogrešnim pristupom, budući da se radi o infekciji koja zahtijeva intervenciju infektologa.

"To nije dermatološka nego infektološka bolest. Ljekare koji pacijente sa erythemom migrans šalju dermatolozima treba poslati nazad u školsku klupu. Nedopustivo je da je zbog bolonjskog programa učenje o infektivnim bolestima na medicinskom fakultetu u našoj zemlji svedeno na šest sedmica. To nikako nije dovoljno, moja generacija je vježbala i slušala predavanja punih godinu dana", pojašnjava dr. Krkić Dautović.

Dodaje kako će generacije koje će završiti medicinski fakultet jako malo naučiti, a budući da su infektivne bolesti sezonske prirode, neće imati priliku vidjeti skoro ništa, što nije dobro ni za njih, ni za pacijente. Mladi završeni liječnici u praksi će se rijetko sjetiti da pacijenta, zbog određenih simptoma, pošalju infektologu, kao što to mnogi ni sada ne rade.

"Primjerice, kod akutnog povećanja limfnih žlijezda, najbolje je odmah pacijenta poslati infektologu kako bi se isključile infektivne bolesti koje su česte, pogotovo kod djece i mladih (sindrom infekcione mononukleoze npr). Neke se pak bolesti prenose sa životinja na ljude, poput toksoplazmoze, bolesti mačijeg ogreba, tularemije... Tim pacijentima se često preporuči vađenje žlijezde, pa poslije hirurške intervencije tek patolog razjasni situaciju i dijagnosticira bakterijsku ili virusnu bolest. A sve je moglo biti spriječeno pregledom infektologa, čime se mogao izbjeći stres pacijenta i porodice", govori na kraju razgovora za Klix.ba prof. dr. sci. med. Sajma Krkić-Dautović.