Mladi koji su pobijedili rak sada pomažu drugima: Najbitniji su vjera i pozitivan stav
Njihova bezbrižnost i djetinjstvo naglo su prekinuti nakon što su im saopćene nimalo pozitivne dijagnoze. Nije im bilo lako, no nisu dopustili da ih to obeshrabri. Bolno koračanje putem izlječenja olakšali su im njihovi najbliži, a složno tvrde da su vjera i pozitivan duh najvažniji u ovoj borbi.
Devetnaestogodišnjem Benjaminu Špagi iz Mostara je u martu prošle godine dijagnosticirana akutna limfoblastična leukemija (ALL). Do tog trenutka taj pojam mu je bio nepoznat. Priča nam kako mu je doktorica objasnila da liječenje ima nekoliko faza i da je najteža prva faza koja traje šest do sedam mjeseci.
"Aktivno sam se bavio sportom pa mi je saznanje da ću dugo vremena biti vezan za bolnički krevet teško palo. Dani su prolazili, ja sam se navikavao na život u bolnici u kojoj se sa mnom liječilo i nekoliko male djece. Vidjevši njih kako se bore i ja sam dobijao snagu te sam rekao sebi da ne smijem posustati. Trudio sam se da uvijek mislim pozitivno, da vjerujem da ću pobijediti bolest i to mi je dosta pomoglo", priča nam Benjamin koji je sve vrijeme imao podršku roditelja i sestre.
Nakon sedam mjeseci intenzivnih bolničkih terapija uspješno je završio prvi dio liječenja, a od novembra prošle godine je na terapiji održavanja. Nakon liječenja je uspio i redovno završiti četvrti razred gimnazije i upisati Mašinski fakultet u Mostaru.
Primjer onima kojima su najpotrebniji
Amila Dudo sanjala je da će postati uspješna karatistkinja koja će ponosno predstavljati svoju zemlju na takmičenjima širom svijeta, no ti snovi, kao i njen dotadašnji život, naglo su prekinuti na jednom sistematskom pregledu nakon kojeg joj je dijagnosticiran non-Hodgkin limfom koji je ubrzo prešao u akutnu limfoblastičnu leukemiju.
"Liječenje koje je započeto na Klinici za hematologiju u Sarajevu morala sam nastaviti u Zagrebu. Za moje ozdravljenje bila je neophodna transplantacija koštane srži koju nije bilo moguće obaviti u Sarajevu", prisjetila se.
Liječenje u glavnom gradu Hrvatske trajalo je pola godine, a uprkos mučnim i iscrpljujućim hemoterapijama Amila ističe da je vjerovala u sebe i u to da će ozdraviti te da nikada nije posustala.
"Trudila sam se da me ne savladaju emocije - katkad je to bilo moguće, katkad baš i nije", priča nam.
Nakon transplantacije koštane srži i posttransplantacijskog oporavka vratila se svom svakodnevnom životu u Sarajevu. No, bolest joj se ubrzo vratila i Amila je kroz sve ponovo prolazila. Još jednom je iz cijele priče izašla kao pobjednica i danas je zdrava osoba spremna za ostvarivanje svojih snova.
"Zahvaljujem Bogu što mi je dao priliku da iz svega ovoga izađem jača, snažnija i da osjetim blagodati i svu ljepotu života. Sada volontiram u Udruženju 'Srce za djecu koja boluju od raka'. Moja misija je da pomognem djeci i roditeljima koji su se našli u istoj situaciji u kojoj sam ja bila i da ih bodrim da ne posustaju u svojoj nimalo lakoj borbi", rekla je.
Povratak svakodnevnici
Muhamed Mahmić iz Kaknja se, nakon što mu je dijagnosticiran karcinom na grudnoj kičmi, liječio godinu i tri mjeseca. Bio je svjestan situacije u kojoj se nalazi ali se, nakon što je vidio koliko se njegovi najbliži trude za njegovo liječenje, odlučio boriti svom snagom i dobiti bitku s ovom opakom i veoma teškom bolešću.
"Nakon liječenja sam se trudio uklopiti u društvo kao da nisam imao nikakve zdravstvene probleme. Uspio sam, jer su mi i prijatelji pomagali u tome. Trenutno treniram kick-boks što pokazuje da ne treba odustajati ni od čega ma šta to bilo. Veoma je važno pričati o raku i posljedicama jer to nije nikakva sramota. To je nešto što se može desiti bilo kome bilo gdje i nemoguće je pobjeći od toga. Zato se mi koji smo tu bitku izborili trudimo na što bolji način prenijeti iskustva onima koje je to tek zadesilo ili će ih možda zadesiti", rekao je.
Svakodnevnici i uobičajenom životu kakav je vodio i prije nego mu je dijagnosticiran rak limfnih žlijezda vratio se i Samir Hožbo iz Vogošće, čije je liječenje trajalo dvije i po godine na relaciji Sarajevo-Istanbul.
"Bilo je mnogo teških trenutaka za mene i za moju porodicu, ali ja se nisam predao. Sama pomisao na to da ću jednog dana napustiti bolnički krevet i vratiti se normalnim aktivnostima nije mi dala da odustanem. Tokom liječenja sam upoznao mnogo ljudi koji su imali dijagnozu kao i ja i pomoglo mi je to što sam vidio da su nakon teškog liječenja nastavili normalno živjeti", rekao je.
BiH još uvijek nema jedinstveni registar oboljelih od raka, ali prema podacima kojima raspolažu udruženja oboljelih od raka godišnje oboli 10.000 osoba, a izliječi ih se samo pola. Prema statistikama, od 250.000 djece kojoj se u svijetu dijagnosticira rak, njih blizu 90.000 ne uspije se izboriti s tom bolešću.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
