Četrdeset posto našeg kapaciteta za sreću nalazi se u našoj sposobnosti za promjenu načina razmišljanja i načina na koji posmatramo i doživljavamo svijet i sebe.
"Za sve nas postoji nada. Postoje ljudi na ovoj planeti koji su zaista sretni, a ostatak nas se nalazi između sreće i tuge, u zavisnosti od dana. Kroz godine istraživanja, primijetila sam neke osobine i navike nesretnih ljudi koje oni stalno ponavljaju. Svi mi imamo loše dane, sedmice, pa i mjesece kad nam nekako ništa ne ide. Ipak, razlika između sretnih i nesretnih ljudi je u tome koliko dugo sebi dopuste da ostanu u tom stanju", kaže za Psychology Today istražiteljica sa univerziteta u Kaliforniji, Sonja Lyubomirsky.
A ovo su osobine hronično nesretnih ljudi:
1. Vjeruju kako je život suštinski težak
Sretni ljudi znaju kako život može biti težak i teške periode posmatraju kao fazu, ne glumeći žrtvu. Oni preuzimaju odgovornost za to zašto su se doveli u takvo stanje, te se fokusiraju na to kako to promijeniti i zvući se iz haosa što je prije moguće - fokus stavljaju na rješenje problema umjesto žaljenja i kukanja. Nesretni ljudi pak sebe stalno doživljavaju kao žrtve i dalje su u "vidi šta mi se dogodilo" načinu razmišljanja, umjesto da se potrude pronaći izlaz iz svoje situacije.
2. Smatraju kako se (gotovo) nikome ne može vjerovati
Zdrav oprez i sumnja su dobri - ne treba biti pretjerano lakovjeran, no većina sretnih ljudi zapravo u svojoj suštini vjeruje drugima. Vjeruju u dobro u ljudima, i ne misle kako će ih svi prevariti, te su generalno prijateljski nastrojeni i otvoreni prema ljudima koje tek sretnu. Nesretni ljudi uglavnom ne vjeruju nikome i misle kako će ih svi prevariti, što ih sprečava u tome da ostvaruju nova prijateljstva i veze s ljudima.
3. Fokusiraju se isključivo na negativne strane
U ovom svijetu dosta toga ne štima, ipak, sretni će se ljudi radije fokusirati na ono dobro i pozitivno. Nesretni ljudi posmatraju isključivo negativne strane, a njihov ih strah sprečava u tome da vide i svu ljepotu koja nas okružuje.
4. Porede se s drugima i puštaju da ih pojede zavist
Nesretni ljudi vjeruju kako je neko drugi "ukrao" njihovu sreću, pa se stalno porede s drugima, dopuštajući da ih pojedu ljubomora i zavist. Sretni ljudi znaju da svako od nas ima svoju sudbinu i sreću koju nam niko ne može "ukrasti". Također, sretni ljudi vjeruju u brojne mogućnosti i znaju da sreća drugih nema nikakve veze sa njihovom.
5. Pokušavaju kontrolisati sve oko sebe
Postoji razlika između potrebe za kontrolom i nastojanja da se postignu određeni ciljevi. Sretni ljudi poduzimaju svakodnevne mjere kako bi postigli svoje ciljeve, ali na kraju shvataju kako ustvari mogu kontrolisati vrlo malo toga. Ključ je u tome da budemo orijentirani na svoje ciljeve, ali da dopustimo da se dese i loše stvari - i one su satavni dio života, svijet se neće zato raspasti.
6. O budućnosti razmišljaju sa brigom i strahom
Nesretni ljudi razmišljaju samo o onome šta bi moglo poći po zlu, dok sretni ljudi posjeduju dozu zdrave iluzije i dopuštaju sebi da ponekad sanjare i razmišljaju o lijepim stvarima, te suštinski vjeruju kako će na kraju sve biti uredu. I sretni ljudi osjećaju brigu i strah, ali prave veliku razliku između osjećanja i življenja toga. Kada strah ili brige napadnu um sretne osobe, oni će se upitati postoji li neki način na koji to mogu prevenirati ili promijeniti. Ukoliko ne mogu, shvate da od straha i brige nemaju ništa i odustaju od toga.
7. Žive u prošlosti
Nesretni ljudi žive u prošlosti i uglavnom govore samo o tome. Kad im počne nedostajati tema, okrenu se tračevima i komentarisanju života drugih ljudi. Sretni ljudi žive u sadašnjosti i sanjare o budućnosti. Njihove pozitivne vibracije se mogu osjetiti u komunikaciji s njima. Uzbuđeni su zbog stvari na kojima rade, zahvalni na onome što imaju i razmišljaju o mogućnostima života.
"Naravno, niko od nas nije savršen. Svi se mi ponekad gušimo u negativnosti, ali stvar je u tome koliko dugo ćemo sebi dopustiti da ostanemo u tom stanju. Vježbanje pozitivnih navika je ono na čemu svi trebamo raditi. Hodaš, padneš, ustaneš, i opet ispočetka", poručuje Sonja Lyubomirsky.
