Šta je menstrualno siromaštvo i zašto o ovoj temi treba govoriti češće
Istraživanja o ovoj temi analiziraju i dostupnost sanitarnih proizvoda, sigurnih, higijenskih prostora te količinu srama i stigme koja se veže uz pojam menstruacije.
Podaci istraživanja koje je krajem 2020. godine provela Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRite pokazuju da je svaka treća žena u Hrvatskoj prisiljena štedjeti na ulošcima.
Razlog za štednju je previsoka cijena. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto žena nije u mogućnosti kupiti dovoljnu količinu uložaka.
Nažalost, nemoguće je povući paralelu između situacije u Hrvatskoj i BiH jer, kako kažu aktivistice Amina Dizdar i Delila Hasanbegović, u našoj državi nikada nije obavljeno ovakvo istraživanje.
Kakva je situacija u Bosni i Hercegovini?
Istraživanja ovog tipa nisu toliko česta ni u svijetu, međutim, ono što aktivistice Sarajevskog otvorenog centra (SOC) smatraju važnijim jeste činjenica da se u bh. javnosti ne raspravlja o ovoj temi.
"Sigurna sam da je ovo pitanje bilo predmet razgovora brojnih žena te da bi se mnoge složile da higijenski proizvodi trebaju biti besplatni, barem za djevojčice i žene koje nisu u mogućnosti da ih priušte", kaže Dizdar.
Istraživanje koje je provedeno u Hrvatskoj smatraju dobrom polaznom tačkom za daljnja istraživanja koja bi obuhvatila mnogo veći reprezentativni uzorak.
Postoje li moguća rješenja?
Analizirajući situaciju u svijetu bitno je pomenuti Škotsku, koja je nedavno postala prva zemlja koja će osigurati besplatne higijenske proizvode za sve žene, a ubrzo je to učinio i Novi Zeland.
U Njemačkoj je početkom 2020. godine snižen porez za ove proizvode, s 19 na 7 posto. U Keniji, Kanadi, Australij i Indiji je u potpunosti ukinut porez na ove proizvode, dok je u Francuskoj, Španiji, Poljskoj i Austriji porez nakon protesta smanjen.
"Mislim da je BiH još uvijek svjetlosnim godinama daleko od rješenja poput Škotske, generalno u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena. Siromašne žene i žene u ruralnim područjima imaju problem pristupa zdravstvenim centrima, vrlo mali broj ginekoloških ordinacija ima prilagođene ordinacije, kontraceptivna sredstva se ne nalaze na listi esencijalnih lijekova, pri čemu treba uzeti u obzir da ih brojne žene moraju koristiti iz zdravstvenih razloga, a ne samo kao vid kontracepcije", govori Dizdar.
Stigmatizacije i predrasuda se možemo riješiti kroz seksualno obrazovanje
Još jedna pojava koja je usko vezana uz pojam ženskog reproduktivnog zdravlja i menstruacije jesu stigmatizacija i predrasude.
"U istraživanju se spominje sram koji se veže za menstruaciju i mislim da je to nešto što je karakteristično za ove prostore. I dan danas u lokalnoj prodavnici dobijem uloške u fišeku, uz suosjećajni pogled prodavačice kojim mi poručuje 'evo sakrila sam ih da te ne bi bilo stid'", kaže Dizdar.
Aktivistice rješenje za ovakvo ponašanje vide u uvođenju seksualnog obrazovanja kao nastavnog predmeta, jer se kroz razgovor s djecom može demistifikovati menstruacija i odgojiti generacija ljudi koji nemaju predrasudu o njoj kao nečemu prljavom.
Menstrualno siromaštvo je usko vezano za ekonomsku situaciju samog društva te bi odgovornost za rješavanje ovog problema bila na samoj vladi i državnim institucijama.
