Stomatologinja Željka Ugrinčić: Nije me strah korone, radila sam i s oboljelima od tuberkuloze
Posjetili smo jednu stomatološku ordinaciju u Sarajevu kako bismo se uvjerili koliko su se stvari promijenile prije i poslije pandemije i poštuju li se mjere.
Dok se mnogima rad promijenio iz korijena, za neke stomatologe sve je ostalo skoro isto. Jedna od njih je stomatologinja Željka Ugrinčić koja nas je dočekala u svojoj ordinaciji. Naravno, prije toga, morali smo proći određeni protokol. Dezinficirati se na ulazu, a na noge obući zaštitne čarape.
Stomatologinja koja je bila naša domaćica kaže nam da je još kao mlada radila s pacijentima koji su bolovali od tuberkuloze. Zbog toga, kaže, danas nema bojazni od koronavirusa, jer je, kaže nam, dovoljno zaštićena.
"Nikad me nije strah, jer imam povjerenja u ljude koji mi dolaze, a i zaštitim se dovoljno. Osim toga, radim ovaj posao više od dvadeset godina i nikad nisam dobila infekciju u poslu, a mogu ih dobiti milion. Kao mlad stomatolog radila sam s oboljelima od tuberkuloze i nisam dobila tuberkulozu", govori doktorica stomatologije.
Radila je, kaže nam, sve do posljednjeg trenutka, dok nije zvanično proglašena zabrana rada.
"Posljednjih desetak dana reducirala sam broj pacijenata u toku dana. Pravila sam pauze između pacijenata, da se ne sreću, da bude što manje kontakta, jer su već tada zavladali strah i panika", priča nam Željka Ugrinčić.
Kako je vrijeme odmicalo, pregledi su se počeli otkazivati...
"Primijetila sam da su ljudi postali, u jednom periodu, prije nego sam prestala raditi, uspaničeni, pa su mi počeli otkazivati preglede. Bilo je nekoliko takvih situacija i to mi je razumljivo, ljudi su željeli sačekati da prođe ova situacija s pandemijom. Bilo mi je žao jer su nam ukinuli pravo na rad, a mogli smo zadovoljiti barem taj minimum usluga, treba sad sve to nadoknaditi", govori naša sagovornica.
No, čak i u vrijeme pandemije bilo je pacijenata kojima je trebala pomoć stomatologa te je naša sagovornica dobijala i po nekoliko poziva dnevno.
"Posljednja dva mjeseca, dok se nije radilo, svaki dan sam dobijala po tri-četiri poziva, bile su to intervencije preko telefona. Ljudi su me zvali, molili za savjet šta da rade, imali su bolove, pitali su kad ću početi raditi. Čak sam se s nekoliko ljudi susrela kako bih im dala recept za antibiotik u situacijama kada je baš bio težak slučaj. Sve vrijeme sam imala komunikaciju s pacijentima", govori te dodaje da je danas dolazak pacijenata ograničen samo na hitne intervencije.
Nakon pandemije situacija se u Željkinoj ordinaciji, kaže nam, nije mnogo promijenila.
"U principu, oduvijek sam dezinfikovala prostor i pribor nakon svakog pacijenta, radila jedan na jedan s pacijentima, tako da je sada sve to samo pojačano. Nisam osjetila drastičnu razliku u smislu da trebam nešto mijenjati, reducirati, samo sam pojačala sve mjere koje inače radim", priznaje.
Svaki pacijent koji uđe u ordinaciju mora ispuniti formular u kojem moraju odgovoriti na pitanja jesu li eventualno bili u kontaktu sa zaraženom osobom, da li su negdje putovali u inostranstvo i slično.
"Nabavila sam i beskontaktni toplomjer, to su nam tražili. Kolege u Domovima zdravlja su sigurno bile u mnogo težoj situaciji, jer su radili s ljudima koje ne poznaju, dok ja srećom sve svoje pacijente znam, imam povjerenja u njih i oni u mene, a to je veoma važno", konstatuje.
Situacija u vezi s pandemijom je ipak, priznaje nam kako privodimo razgovor kraju, unazadila dosta toga pa tako i rad stomatologa.
"Čim ne radiš mjesec, ti si na gubitku. Među stomatolozima je zavladao strah hoćemo li moći imati dovoljno materijala kad sve ovo prestane. Svi smo bili u dodatnom finansijskom gubitku, jer smo morali sami nabaviti sve silne dezinficijense, rukavice, opremu... Svi smo, dakle, podnijeli određeni trošak koji se nama neće tako lako nadoknaditi. Ne mogu se ni podići cijene u vremenu kada je toliko ljudi dobilo otkaz. Tek onda bismo izgubili posao", smatra stomatologinja te poručuje da su zdravlje i sigurnost pacijenata ipak na prvom mjestu.
