Šezdeset zavjerenika koje su predvodili Marko Junije Brut i Gaj Kasije Longin, 15. marta 44. g. pr. Kr. izboli su na smrt Julija Cezara, poznatog rimskog diktatora, u kući Rimskog senata. Ovaj je dan kasnije postao poznat pod imenom Martovske ide, piše History.
Cezar, rođen u Juliji, u drevnoj, ali ne baš posebno bogatoj rimskoj aristokratskoj porodici, započeo je svoju političku karijeru 78. g. pr. Kr. kao tužitelj za anti plemićku narodnu stranku. U stranci je stekao utjecaj zbog svojih reformističkih ideja i govorničkih vještina, a pridonio je rimskim imperijalističkim težnjama stvaranjem privatne vojske za borbu protiv kralja Pontusa u 74. g. pr. Kr. Bio je saveznik Pompeja, priznatog glavešine Narodne stranke, a praktično je i sam preuzeo tu funkciju nakon što je Pompej napustio Rim 67. g. pr. Kr. i na taj je način postao zapovjednik rimskih snaga na istoku.
U 63. g. pr. Kr., Cezar je postao visoki svećenik – pontifex maximus. Dvije godine kasnije, postavljen je za guvernera Španije, a 60. g. pr. Kr. vratio se u Rim, zainteresovan za položaj konzula. Konzulat je u konačnici bio najviši ured u Rimskoj Republici, a činila su ga dva političara. Konzuli su zapovijedali vojskom, predsjedavali Senatom i izvršavali njegove uredbe i zastupali državu u vanjskim poslovima. Cezar je formirao politički savez - takozvani Prvi trijumvirat - s Pompejom i Markom Licinijem Krasom, najbogatijim čovjekom u Rimu, a 59. g. pr. Kr. izabran je za konzula. Iako su se općenito suprotstavljale sa stavom većine rimskog Senata, Cezarove zemljišne reforme donijele su mu popularnost kod mnogih Rimljana.
Cezar je 58. g. pr. Kr. postao komandant četiri rimske legije u Cisalpinskoj Galiji ili Iliriku, a tokom sljedećeg desetljeća demonstrirao je briljantne vojne vještine uvećavajući Rimsko Carstvo, ali i svoju reputaciju. Između ostalih dostignuća, Cezar je osvojio cijelu Galiju, upisao prve rimske upade u Britaniju i u svojim legijama stekao odane pristaše. Međutim, njegovi uspjesi također su probudili Pompejevu ljubomoru, što je dovelo do raspada njihovog političkog saveza u 53. g. pr. Kr.
Rimski senat podržao je Pompeja i zatražio od Cezara da se odrekne svoje vojske, što je on odbio uraditi. U siječnju 49. g. pr. Kr., Cezar je poveo svoje legije preko rijeke Rubikon iz Cisalpinske Galije u Italiju, objavivši tako rat protiv Pompeja i njegovih snaga. Cezar je bilježio rane pobjede u ovom građanskom ratu; pobijedio je Pompejevu vojsku u Italiji i Španiji, ali je kasnije bio prisiljen povući se u Grčku. U augustu 48. g. pr. Kr. dok ga je Pompejeva vojska progonila, Cezar je zastao u blizini Farsala i postavio je logor na dobroj strateškoj lokaciji. Kada su Pompejeve senatorske snage poražene od mnogobrojne Cezarovu vojske, Pompej je pobjegao u Egipat gdje ga je ubio oficir egipatskog kralja.
Cezar je kasnije postavljen za rimskog konzula i diktatora, ali prije nego što se nastanio u Rimu, nekoliko je godina putovao po carstvu kako bi učvrstio svoju vladavinu. U Rim se vratio 45. g. pr. Kr. i postao je doživotni diktator. Kao jedini rimski vladar, Cezar je pokrenuo ambiciozne programe reformi unutar carstva.
Najdugovječnija od njih bila je reforma kalendara. Njegov je julijanski kalendar, uz malu izmjenu, napravljen u 16. stoljeću, i danas u upotrebi. Planirao je i nova proširenja carstva u središnjoj Evropi i na istoku. U jeku ovih velikih planova, na njega je izvršen atentat 15. marta 44. g. pr. Kr. Grupa je zavjerenika vjerovala da će njegova smrt dovesti do obnove Rimske Republike. Međutim, rezultat Martovske ide bilo je uranjanje Rima u novi ciklus građanskih ratova, iz kojih je, kao pobjednik, izišao Oktavijan August, Cezarov unuk, prvi rimski car koji je zauvijek uništio Republiku.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
