Aida Begić o filmu "Balada": Pitala sam se kakva bi bila Hasanaginica iz Hrasnice
"Balada" je priča o Meri, neambicioznoj domaćici i majci djevojčice Mile, koja se poslije 10 godina bračnog života vraća u roditeljsku kuću. Ubrzo nakon povratka, Meri shvaća da je zarobljena u začaranom krugu provincijskih zakona i pravila, kao i u kompleksnim relacijama između ambiciozne majke i razmaženog mlađeg brata. Njena nada da će dobiti skrbništvo nad kćerkom je svakim danom sve manja jer nema priliku da nađe stalni posao. Jedino što je čini sretnom, a zbog čega je svi osuđuju, odlazak je na audiciju za film koji se snima u susjedstvu.
U filmu igraju: Marija Pikić, Jasna Žalica, Slaven Vidak, Enes Kozličić, Lana Stanišić, Milan Tocinovski, Amar Čustović, Davor Golubović, Gaia Tanović. Snimatelj zvuka je Nirvan Imamović, masku i šminku je radila Lamija Hadžihasanović Homarac, kostim Sanja Džeba, scenografiju Emina Kujundžić, dizajn zvuka Igor Čamo, montažu Redžinald Šimek, direktor fotografije je Erol Zubčević. Film je nastao u produkciji Film House iz Sarajeva, a producenti su Adis Đapo, Aida Begić i Erol Zubčević. "Balada" je prvi Aidino kinematografsko ostvarenje koje ne govori o ratu - to je film o ženi koja traži svoju ličnu slobodu.
"Kao tinejdžerka preživjela sam opsadu Sarajeva. To me je obilježilo za cijeli život i odredilo teme koje su me okupirale kao mladu, tek diplomiranu rediteljku. Najviše su me pogađala stradanja žena i djece, kao i posljedice koje je na njihov život ostavio rat. U nekim drugim okolnostima bi moji prvi filmovi vjerovatno govorili o ljubavi i odrastanju. Moje odrastanje se dogodilo naglo, na silu pa su i teme mojih prvih filmova bile prikladnije za mnogo zreliju osobu. U jednom trenutku sam osjetila potrebu da napravim film koji neće nositi breme ratne prošlosti. 'Balada' bi vjerovatno bio moj prvi film da nije bilo rata", rekla je.
U "Baladi" su zastupljeni ljubav, ples, umjetnost, sloboda... Na pitanje koji je bio njen motiv za stvaranje ovakve vrste filma, odgovorila je:
"'Balada' je za mene bila oslobađanje od raznih okova. Prije svega onih ličnih, koji vas sputavaju da se usudite da eksperimentišete, da rizikujete. Do 'Balade' sam filmove radila u prilično komplikovanim produkcijskim, odnosno koprodukcijskim kombinacijama i to neminovno vodi u kompromise, prije svega one kreativne. Ovaj put sam željela da imam slobodu da idem za bilo kojim rediteljskim rješenjem koje se meni i mojim saradnicima učini adekvatnim, bez da se moramo bilo kome pravdati i objašnjavati", kazala je.
Meri, junakinja "Balade", kroz umjetnost pokušava pronaći sebe i svoju slobodu, a Begić kroz "Baladu" upravo s tim novim izrazom i odmakom od tema kojima se bavila u prethodnim filmovima iskazuje svoju potragu za kreativnom slobodom.
"Kada dolazite iz male zemlje koja se uvijek mora potvrditi nekom izvan sebe, zemlje u kojoj se događa kriza raznih identiteta, nije jednostavno razviti autentičan umjetnički izraz. Evropski umjetnički film takođe robuje određenim kanonima koji su ga doveli do svojevrsne krize i gubitka publike. Ja sam se kroz 'Baladu' željela obračunati sa različitim pitanjima koja me proganjaju godinama, a tiču se upotrebe muzike, retrospektivnog pričanja priče, nekonvencionalne montaže i određenih rješenja koja su prešutno zabranjena i prezrena u evropskim produkcijama. Koristila sam upravo sva ta 'blasfemična' sredstva da ispričam ovu filmsku priču", objasnila je.
Opisala je kakva je zapravo Meri i navela da će se s njom moći poistovjetiti sve žene koje žive na Balkanu.
"Meri je mlada žena koja je izgubljena. Nema profesiju, ne zna šta hoće i meni je zbog toga veoma draga. Sve smo mi ponekad Meri i mislim da je to uredu. Ljestvica koju žene sebi postavljaju na našim prostorima je previsoka. Njena ljubav je nesretna, jer ona i dalje voli čovjeka s kojim ne može više da živi. Meri nema odgovor na većinu pitanja u svom životu pa ni 'Balada' ne daje odgovore, nego postavlja pitanja. Počinje s tim - šta je sloboda, a završava sa - šta je umjetnost", rekla je.
Zanimljivo je da je Begić u "Baladi" koristila motive "Hasanaginice", balade nastale između 1646. i 1649. godine.
"Usmena književnost s naših prostora mi je zanimljiva, posebno forma balade. Proučavala sam ih nadajući se da ću malo bolje razumjeti svijet u kojem živim. 'Hasanaginica' je naša najpoznatija balada koja je dramatizovana, postavljana u teatarskoj i filmskoj formi pa i operi. Te dramatizacije i ekranizacije su glavni ženski lik uglavnom predstavljale kao pasivnu žrtvu koja se prepusti bez imalo otpora svojoj zloj sudbini. Čini mi se da je takva Hasanaginica formirala ideal žene-žrtve. U stvarnom životu naše žene se ne prepuštaju tek tako zloj sudbini. Ipak, često udare o stakleni plafon kada pokušaju da se istaknu. Koristila sam motive Hasanaginice i pitala se kako bi njena priča izgledala danas u Hrasnici", kazala je.
Sudbinu Meri iz "Balade", koja se vraća u porodičnu kuću nakon propalog braka, doživjele su mnoge žene u Bosni i Hercegovini.
"Kod nas su razvedene žene još uvijek stigmatizirane, a one koje iz ovog ili onog razloga ostave djecu ocu su u posebnoj nemilosti. Meri povrh svega toga želi da se okuša u glumi. Njene odluke nailaze na osudu okoline. Ljudi često daju sebi za pravo da drugima predlažu šta da rade od svog života. Te sugestije se posebno zdušno dijele ženama. Kada kažem sugestije, koristim preblagu riječ. Ženama se često silom nameću stvari, a kada ih one ne prihvataju, kao odgovor dobiju još veće nasilje. Meri je na udaru svih ljudi koji joj navodno žele pomoći, ali ne žele čuti šta ona ima da kaže", navela je.
Istaknula je kako joj velika čast što je "Balada" osvojila nominaciju za Oscara.
"Divno je kad predstavljate svoju zemlju na tako velikom događaju. Radujem se kino distribuciji i mogućnosti da publika pogleda film na velikom platnu, naročito zato što se distribucija organizuje u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nadam se da će publici biti drago hladne zimske večeri provesti uz našu malu toplu filmsku priču", zaključila je Begić.
"Balada", koja je premijerno prikazana na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, će od 17. novembra biti u kinima širom Bosne i Hercegovine. Distributer filma za BiH je Obala Art Centar iz Sarajeva.
"Umjetničko djelo" sa zalijepljenom bananom na zid prodano za 6,2 miliona dolara
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
