Alexander Payne za Klix.ba preporučio film koji treba pogledati: U Sarajevu se uvijek dobro osjećam
Pitali smo kakve impresije nosi iz Sarajeva, kaže da ga za ovaj grad uvijek vežu dobra sjećanja i osjećaji.
"Volio bih da mogu bolje odgovoriti jer sam ovdje tek tri dana i imao sam puno obaveza oko festivala. Tako da stvarno nisam imao puno vremena prošetati gradom i osjetiti ga. Ipak, slušajte, kad sam rekao da ovdje uvijek imam vrlo dobar osjećaj", kaže nam na početku Payne.
Uzevši u obzir da je njegov prvi dolazak u Sarajevo bio u ranim godinama festivala osvrnuo se i na to.
"Festival, grad i nedavni rat bili su dio toga, vokabular jednostavno postojanja ovdje. Znate, činjenica da je ovaj festival počeo u ratu, a ja sam bio ovdje tek kad je festival imao devet ili deset godina i postojao je prekrasan osjećaj povratka, ponovnog osvajanja grada, ponovnog preuzimanja normalnog života, ponovnog preuzimanja ljepote i umjetnosti kroz film u ovom slučaju. I tako je bilo super uzbudljivo, znate, prožeto tugom, naravno, ali i ljubavlju", naveo je u nastavku.
Istaknuo je koliko je Srce Sarajeva prikladan simbol za nagradu koja se dodjeljuje na Sarajevo Film Festivalu.
"I onda sam se vratio sedam-osam godina kasnije i sad sam tu. I u svakom slučaju, sve što mogu reći je da ovdje uvijek imam dobar osjećaj", nastavio je.
San je napraviti film koji ljudi još uvijek gledaju nakon nekoliko decenija
Uzevši u obzir da je njegov film "Sideways" iz 2004. godine bio dio Open Air Programa i da je i dalje popularan i nakon 20 godina kaže da o tome može samo sanjati.
"Znate, reditelj može samo sanjati da će se njegov film i dalje gledati pet godina, 10 godina, 20 godina od trenutka kada ga snimi. Sada je, 20. je godišnjica tog filma i ovo je jedna od samo, ne znam, 10 obljetničkih projekcija. Ove ću godine prisustvovati takvoj za nekoliko sedmica. Bit ću u vinskoj zemlji u Kaliforniji. Imaju veliku proslavu filma. Dakle, znate, to je, san je napraviti film koji ljudi još uvijek gledaju", poručuje.
Payne je na Masterclassu govorio o svom kreativnom procesu, kao i nastojanju da prilikom pisanja scenarija nastoji ljude predstaviti što realnijim. Pitali smo ga kako protiče zapravo njegov proces pisanja i kreiranja filma.
"Teško je govoriti o kreativnom procesu koji se odnosi samo na to tko ste i što radite, ali samo znam da volim filmove koji su, recimo to tako, humanistički i o ljudima. Ne zanimaju me toliko superheroji, smicalice ili ubojstva i želim filmove o stvarnom životu. I naravno, nalazim inspiraciju u drugim filmovima i u ljudima koje poznajem, pa čak i u susretu s vama, znate, ko zna? rekli ste da ste uglavnom inspirirani starim filmovima", pojasnio je slavni reditelj.
Također, još jedna tema o kojoj je govorio na Masterclassu jesu filmovi koji ga inspirišu, a jedan nam je posebno preporučio.
"Dat ću vam jednu filmsku preporuku američkog filma iz 1937. pod nazivom 'Make Way For Tomorrow'. To je engleski naslov. Ne znam kako bi se zvalo u drugim zemljama. Redatelj je Leo McCarry. Nema velikih zvijezda. To je sjajan film", kaže Payne.
Dalje je pojasnio da preferira američke, japanske i italijanske filmove: "Osim velikih nacionalnih filmova, lično se vraćam američkim, talijanskim i japanskim. Što je stvarno dobar film, stvarno dobri filmovi, stvarno dobre priče, stvarno zabavni, napravljeni vještinom, zanatom i disciplinom", navodi na kraju Payne.
Unuk grčkih imigranata, Alexander Payne odrastao je u Nebraski, SAD. Studirao je historiju i špansku književnost na univerzitetu Stanford i magistrirao filmsku režiju na UCLA-u. Njegovih osam dugometražnih filmova nominovano je za ukupno 24 Oscara, uključujući četiri nominacije za najbolji film i tri za najbolju režiju. Dva puta je osvojio nagradu za najbolji adaptirani scenarij, a njegov najnoviji film, Bartonova akademija (The Holdovers), osvojio je nagradu za najbolju sporednu glumicu ove godine.
"Ono što je najvažnije, ranije sam na Sarajevo Film Festivalu predstavio dva filma, i presretan sam i počastvovan što se vraćam", naglasio je ranije Payne, čija filmografija uključuje priznate filmove Građanka Ruth (1996.), Izborni dani (1999.), Gospodin Schmidt (2002.), Stranputice (2004.), Nasljednici (2011.), Nebraska (2013.), Smanjivanje (2017.) i Bartonova akademija (2023.).
Payneov prvi susret sa Sarajevom bio je 2005. godine, kada je svoje filmove lično predstavio u programu "Posvećeno" (Tribute to) na 11. Sarajevo Film Festivalu.
Payneov dugogodišnji saradnik Jim Taylor također je s njim u Sarajevu.
