Emir Hadžihafizbegović: Uloga u "Žabi" mi je najteža do sada, film nikoga neće ostaviti ravnodušnim
"Kada ste duboko unutar nečega onda izgubite sposobnost ocjenjivanja tog djela. Sretan sam jer će energija iz predstave sada ući u kino sale. Ta priča, koju uvijek igramo u hermatiziranom kamernom prostoru, sada će izaći na veliki ekran i iako nisam siguran kakva će biti reakcija, mogu reći da film nikoga neće ostaviti ravnodušnim", rekao je Emir.
Film "Žaba" čije je snimanje završeno krajem prošle godine adaptacija je istoimene predstave koja se na daskama Kamernog teatra izvodi već deset godina. Priča je to o svim ljudima današnjeg vremena, usamljenosti i potrazi za ljubavlju i smislom. Posjetioci SFF-a i ljubitelji sedme umjetnosti očekivano su za fIlm "Žaba" pokazali veliko interesovanje.
"Rekli su mi da je ogromno interesovanje za film, vjerovatno je tu i naša pozorišna publika. Ljudi imaju potrebu nakon odgledane predstave i katarze koju su doživjeli na predstavi pogledati i film, a mi smo jedna pobjednička ekipa jer što više predstavu igramo ona se više traži", rekao je.
Za vrijeme snimanja filma "Žaba", Emir je imao zdravstvenih problema. Stradali su mu stražnji očni živci i njegov vid je bio ugrožen. Samo dvadeset dana nakon završetka snimanja filma, u Španiji je imao operaciju oba oka. Bez obzira na taj napor, Emir ističe da nije bilo vrijeme za odustajanje i da mu je teže bilo zbog uloge. Ipak je u "Žabi" igrao sebe.
"Rijetko kad se pred kamerom i u teatru ovako surovo sudare realan život i iluzija. Kada igrate Otella ili kralja Lira vi pokazujete glumačko umijeće. S druge strane, kada sam snimao film, kao i uvijek kada igramo predstavu 'Žaba', prolazio sam kroz taj period od 1992. do 1995. godine. Gledaoci kažu da ja tu zapravo igram sebe, čak mi je jedna doktorica iz Zenice koja je gledala predstavu rekla da imam PTSP samo toga nisam svjestan", rekao je.
Dodaje kako je "Žaba" snažna antiratna poruka i film kojim govore šta se desilo u ovoj državi, a istovremeno poručuju da se mora ići naprijed.
"Film je veoma optimističan i završava svjetlom na kraju tunela. Između bombe i lopte Zeko bira loptu i takav izbor moramo napraviti i u životu. Ja znam šta se dogodilo u ovoj državi, bio sam pripadnik Armije RBiH ali ne želim živjeti u kontekstu i kultu žrtve, nego pobjednika. Nama treba pobjeda u raznim kontekstima (zdravstvu, sportu, kulturi, privredi itd.) i zato moramo početi razmišljati u kontekstu civilizacijskog iskoraka. Ova zemlja i njeni ljudi su stoljećima pokazivali da imaju snagu za to", rekao je.
Na ovogodišnjem SFF-u upriličena je Gala projekcije filma "Muškarci ne plaču", reditelja Alena Drljevića, u kojem Emir također igra muškarca koji ima problem s PTSP-om. Nepunih mjesec dana nakon premijere ovaj film dobio je dvije nagrade u Karlovym Varyima i Zlatnu mimozu u Herceg Novom, a njegov festivalski život tek slijedi.
"Slična je tematika, ali ovu ulogu sam potpuno drugačije iznio. Ono što je dragocjeno u ovom filmu je to što u njemu igraju glumci iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Osim toga, film je sniman na Jahorini, u entitetu Republika Srpska, gdje su nam u smislu ljudskog odnosa svi dali ogromnu podršku. Zbog toga je ovaj film potvrda rušenja predrasuda. Postoje samo ljudi i neljudi, sve druge podjele su lažne", rekao je Emir.
Na kraju razgovoa istakao je važnost Sarajevo Film Festivala koji promovira grad, bh. kinematografiju, ljubitelje sedme umjetnosti, gastronomsku i ugostiteljsku ponudu Sarajeva, bosanskohercegovački duh, zajednički život i rušenje predrasuda.
"Što je jača kultura to je jači identitet države. Mi možemo imati razne amandmane i primjedbe na organizaciju festivala, ali je činjenica da je SFF veći od svih nas i veoma važan za državu BiH. Tu je 500 akreditovanih novinara iz 54 zemlje, 250 filmova, 500 projekcija na različitim lokacijama i mjesto na koje dolaze najveći producenti svijeta", rekao je.
Ističe kako su kultura i sport za ovu državu uradili više nego 20 godina diplomatije, te kako je krajnje vrijeme da nadležni shvate bitnost kulture za opstojnost države.
"Pod tim ne mislim na nekoliko segmenata kulture o kojima stalno pričamo, već na kulturu kao opće mjesto, dakle kulturu življenja, kulturu sjećanja, kulturu stanovanja. Najviše se bojim primitivizma jer on u krajnjoj konsekvenci rađa fašizam, a jedino se kulturom možemo boriti protiv toga. Nigdje na svijetu na jedan metar ispred pozorišta nemate parking. Samo kod nas. To je civilizacijska sramota i mi iz Kamernog teatra smo pokrenuli peticiju da se na tom mjesto napravimo Trg Jurislava Korenića. Ako u tome uspijemo, to će bti jedna kulturna pobjeda", zaključio je.
Demi Moore iskreno o karijeri: Ko kaže da ste manje poželjni nakon 50. godine?
