Glas Medine Šehić obilježio je sportsko novinarstvo u BiH: Činilo mi se da moram ponuditi više od kolega

Njena karijera ne govori samo o profesionalnom putu jedne novinarke, već i o transformacijama sportskog novinarstva, ličnim izazovima i ljubavi prema poslu koja traje decenijama.

Na pitanje kako je ušla u svijet sportskog novinarstva, Šehić se "vratila" u vrijeme rata kada je iz znatiželje konkurisala za dvije pozicije na tadašnjoj Televiziji Bosne i Hercegovine - kao prevoditeljica i kao novinarka u Sportskom programu.

"Nakon završenog studija Romanistike i zbog vrlo skučenog izbora jer je počeo rat, iz puke znatiželje sam odlučila da se prijavim na dva konkursa koja je oglašavala Televizija Bosne i Hercegovine. Jedan je bio za prevoditelje u tadašnjoj emisiji 'Svijet na dlanu' i drugi je bio za novinare u Sportskom programu. Prošla sam na ob konkursa, ali sam prvih godinu dana radila kao prevoditeljica za francuski i španski jezik", navodi Medina Šehić na početku intervjua.

Sport pratila od djetinjstva

Iako je karijeru započela kao prevoditeljica, priliku da se oproba u novinarstvu dobila je zahvaljujući tadašnjim urednicima Seadu Hadžijahiću i Harisu Kulenoviću.

"Uskoro sam dobila priliku zahvaljujući urednicima Seadu Hadžijahiću i Harisu Kulenoviću da se okušam i u sportskom novinarstvu. Taj me poziv privlačio jer sam sport pratila još od djetinjstva, a dodatni mi je izazov bio to što je zaista bilo jako malo žena u sportskom novinarstvu", rekla je.

Kako kaže, u početku je pravila priloge, a onda je počela komentirati atletiku, klizanje i tenis.

"Zanimljivo je da sam svoj prvi as-live napravila za RAI a ne za TV BiH. Igrala se prijateljska utakmica Parma - Sarajevo koju su oni prenosili pa su zamolili da im neko od nas na italijanskom jeziku pošalje kratki izvještaj o stanju sportskih objekata u ratnom Sarajevu koji su emitirali u poluvremenu tog meča. Već sam u tom početnom periodu shvatila da mi se sviđa ovaj posao i da bih ga mogla raditi na kvalitetnom i pristojnom nivou", prisjetila se.

"U Sportskom programu BHT1 imamo prijateljske odnose"

Kao žena u profesiji koja je dugo bila percipirana kao muški prostor, priznaje da je u početku osjećala potrebu da dokaže kako može ponuditi više od svojih kolega. Ipak, s vremenom je stekla profesionalno poštovanje i povjerenje.

"Realno, činilo mi se nekad, zbog te percepcije da moram ponuditi više od muških kolega kako bih bila prihvaćena, naročito prvih nekoliko godina. Međutim, nakon tog 'probijanja leda', nisam često osjetila na svom primjeru da me u javnosti ili u profesionalnom okruženju neko gleda na taj način. U redakciji u kojoj sam urednica pored mene radi još realizatorica Lidija Majer i nas dvije zaista uživamo apsolutno poštovanje svih naših kolega", poručila je Šehić.

Ističe kako ne treba postojati kategorizacija na muške ili ženske poslove te da je važno samo da li se posao radi kvalitetno. Također, ističe i da je u televizijskom novinarstvu ključni faktor timski rad te da u Sportskom programu BHT1 imaju razvijene prijateljske odnose.

"Nastojim uvijek pružiti najbolje što mogu u profesionalnom smislu, uz sve svoje vrline i nedostatke. U televizijskom novinarstvu, između ostalog, ključni faktor je timski rad, a ja se mogu pohvaliti da mi u Sportskom programu BHT1 imamo razvijene prijateljske, gotovo porodične odnose. Smatram da je takav pristup vrlo važan u profesionalnom životu", istaknula je.

"Mirza Delibašić me najviše impresionirao"

Govoreći o sportistima s kojima joj je bila posebna čast sarađivati, izdvojila je legendarnog Mirzu Delibašića. Prisjetila se i uspješne saradnje s Razijom Mujanović na dokumentarnom filmu "Velika Raza".

"Osoba iz svijeta sporta koja me najviše impresionirala je Mirza Delibašić. Radila sam intervjue s velikim ličnostima iz ove oblasti poput Juana Antonia Samarancha, Michela Platinija ili Sergeja Bubke, ali je Mirza imao neku jedinstvenu karizmu. Istakla bih sjajnu saradnju s Razijom Mujanović na filmu 'Velika Raza', ali bih kao velikog profesionalca i osobu sjajnog karaktera izdvojila i Edina Džeku", rekla je.

No, urednica Sportskog programa BHT1 izdvojila je i neke druge ličnosti te navodi kako su do sada uglavnom imali odlične saradnje s našim sportistima.

"Ekipa s kojom smo sarađivali na nekoliko recentnih velikih nogometnih takmičenja poput Amara Osima, Slavena Muse, Mensura Dogana, Dželaludina Muharemovića, Igora Jankovića i Ivana Sesara, zaista je izvrsno odgovorila zadatku svojim stručnim i profesionalnim odnosom, ali se i sjajno uklopila u našu redakciju na projektima koji su zahtjevni i dugotrajni", dodala je Šehić.

Najponosnija na rad tokom opsade Sarajeva

Kada je riječ o trenucima na koje je najviše ponosna, ističe period tokom opsade Sarajeva, kada je, unatoč teškim okolnostima, pješke dolazila na posao i obavljala svoje zadatke.

"Bilo je puno posebnih trenutaka, ali ponosna sam recimo na to što sam tokom opsade Sarajeva, vrlo često pješke od naselja Medrese do Televizije - stizala i obavljala svoje zadatke u tim teškim i izazovnim vremenima koja su nas zatekla kao društvo", istaknula je.

Posebno pamti zlatno doba televizijskog sportskog novinarstva, kada su BHRT-ove kamere bile prisutne na svim važnijim sportskim događajima, kako na domaćim, tako i na međunarodnim.

"Rado se sjećam svojih prijenosa s velikih takmičenja, pamtim zlatno televizijsko doba BHRT-a kada smo pratili sve relevantne domaće i međunarodne sportske manifestacije. Vjerujem da smo na ispravan, profesionalan ali i emotivan način pratili reprezentativne selekcije i sportiste naše zemlje", prisjetila se.

Sportsko novinarstvo danas

Novinarka Medina Šehić i danas vjeruje da sportski program BHT1 ostaje vjeran toj tradiciji, uprkos izazovima i neizvjesnosti u kojoj se nalazi javni servis.

"Osjećam potrebu istaći kako je BHRT kroz sportski program, u ovom nesigurnom i haotičnom periodu koji predugo traje i u kojem vlast ne zanima status javnog servisa kao simbola te države, učinio sve da u velikoj mjeri ostane na tom fonu, ali i da dođe u gotovo svaki kutak ove zemlje i pokriva i prati sportska natjecanja", dodala je.

U osvrtu na današnje stanje sportskog novinarstva, primjećuje da se mnogo toga promijenilo.

"Žalim za vremenom kad smo generalno, kao društvo, njegovali i gajili kulturu odlaska na sportske događaje. Danas je, nažalost, drugačije. Nekadašnje pune novinarske tribine na nekoj utakmici domaćeg prvenstva, sada su vrlo slabo posjećene. Uglavnom se objavljuju ili prenose šture informacije, rijetko ćete naći neki tematski ili istraživački tekst, a često se citiraju objave sportista ili njihovih djevojaka s društvenih mreža. Naravno, ima izuzetaka u radu portala koji razumiju da svojim profesionalnim odnosom zapravo podržavaju razvoj sporta i njegovu popularnost te vidljivost ove oblasti koja je jedna od ključnih ukoliko želimo imati zdravo društvo", poručila je Medina Šehić.