Ines Mrenica: U Hrvatskoj razvijam scenarij za seriju "Motovunska šuma" inspirisanu Sarajevom pod opsadom
U Hrvatskoj ste dobili sredstva za razvoj scenarija za snimanje serije. O kakvom projektu je riječ i na čemu još generalno radite?
Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) podržao me je s 4.000 eura za razvoj scenarija za kriminalističku televizijsku seriju. "Motovunska šuma" odabrana s još 17 projekata među rekordno prijavljenih 115 TV serija u Hrvatskoj ove godine, a u recenziji umjetničkog savjetnika navedeno je da ne očekuju triler nego trilerčinu. Scenarij su okarakterizirali kao vrlo relevantan za hrvatsku kinematografiju, i holivudskim rječnikom naveli da se radi o over-the-edge iskustvo, da u scenariju "padne dosta glava" i da je najslađe od svega što se sve događa u vrijeme pandemije.
Radi se o priči o tajanstvenom povratniku koji se vraća u Motovun nakon 30 godina u društvu psihoterapeutkinje u potrazi za tajnama svog porijekla. Dolazi iz Sarajeva u Istru, pokušava vratiti imovinu koja je nekada pripadala njegovoj porodici i dobiti hrvatsko državljanstvo. Traumatiziran je, pati od flashbackova zbog trauma iz rata, a novonastalu situaciju omogućava mu ogroman dobitak na lotu. Međutim, tamo ga počinju proganjati, "glave padaju", a sve zbog jedne tajne iz prošlosti. Ispostavi se da on uopšte nije onaj čovjek za koga svi misle da jeste, pa i on sam.
Pored toga, radim na još dvije serije u saradnji sa "4Film" produkcijom i jednom od najuspješnijih regionalnih producentica Anitom Juka, čiji je film "Ti mene nosiš" u regiji prvi otkupljen od strane Netflixa, i to za internacionalno prikazivanje. Juka je najjača hrvatska producentica koja radi za Universal Studios i koja je producirala distopijski triler "Infinity Pool" Brandona Cronenberga. "4Film" je otkupio prava i na 12 epizoda dramske serije "Televizija", čiji sam kreator i scenarista i uskoro se kreće u njenu realizaciju.
Na čemu još radite, s obzirom da spominjete više projekata?
Moj drugi krimić od 5 epizoda zove se "Ubistvo na fotografiji" i također je dobio dobru recenziju na HAVC-u, gdje su mi sugerirali neke preinake i ponovo javljanje na fond, s obzirom da su htjeli podržati i "Motovunsku šumu" i "Ubistvo na fotografiji", a zbog rekordnog broja prijavljenih, morali su se odlučiti za jednu. "Ubistvo na fotografiji" je detektivska priča koja seže duboko u prošlost i ima veze s poznatom ratnom fotografijom na kojoj vojnik šutira mrtvog civila u Bijeljini. Radnja se događa u sadašnjosti, kada potomci ratnih žrtava odluče potražiti potomke onih koji su se iživljavali u ratu, ali i onih koji su to fotografirali. Vrlo kompleksan scenarij o kojem sada ne mogu govoriti.
Usput pišem za najčitanije regionalne medije, bavim se filmskom kritikom i prošle godine sam preko naše uspješne casting agentice Anile Gajević dobila poziv od strane Evropske filmske akademije da kao jedan od najčitanijih filmskih kritičara iz Jugoistočne Evrope svake godine pratim Dodjelu Evropskih filmskih nagrada. Tako sam na letu za Berlin u avionu sam upoznala producenticu Anitu Juka, s kojom trenutno radim. Standardno i dugi niz godina pišem scenarije za reklame, promotivne spotove i korporativne filmove. Petnaest godina sam radila na televiziji gdje sam uređivala i vodila emisiju o filmu. Sada sam u Sarajevu jer već pet godina radim u timu Sarajevo Film Festivala, gdje svake godine realiziram intervjue u okviru programa "Kafa sa…". Bavim se turizmom i prošle godine sam završila veliki projekat obnove stare talijanske škole u Istri.
Za seriju "Motovunska šuma" spominjete isnpiraciju ratom u BiH, odnosno Sarajevo. Zašto Sarajevo po opsadom? Je li to nešto o čemu ste dugo sanjali i planirali realizaciju? Vi dolazite iz BiH, a Hrvatska vam je dala sredstva za razvoj serije?
Sarajevo pod opsadom je jedan narativni tok priče i događa se kroz flashback (retrospekciju) glavnog lika. Bavim se ratnom traumom i čovjekom kojem iznenadni dobitak na lotu omogući da se makne iz kolotečine svakodnevnog života i sagleda kako sistem jaše na valu nacionalizma i kako su rat i pandemija imali puno toga zajedničkog, a to je manipulacija strahom, izolacija i kriminal. U ovoj seriji, koja je dijelom inspirirana mojim dolaskom iz Hrvatske u BiH u ratu, a potom i odlaskom iz BiH i borbom za hrvatsko državljanstvo, bavim se pitanjem identiteta i traumom koju sam prošla i anksioznošću od koje sam se dugo liječila. Alternativni naziv kriminalističke serije "Motovunska šuma" je "Flashback". Sarajevo pod opsadom je produkcijski jako zahtjevan poduhvat i čini mi se da je samo par filmova (a niti jedna serija) uspjelo ekranizirati djeliće pakla koji se ovdje dogodio.
Koliko je takva finansijska pomoć dostatna, odnosno da li se na osnovu toga može raditi na seriji ili je potrebno obezbijediti sredstva i sa neke druge strane?
Hrvatska ima uređen sistem u kojem filmski autori pristupaju državnom fondu koji na godišnjoj razini izdvaja 15 miliona eura. Kada vas podrže da razvijate scenarij, odmah ste zakoračili na sljedeću stepenicu i imate olakšan put ka dobivanju sredstava za produkciju. Upravo sa svojom producenticom Juka pripremam dokumentaciju za razvoj projekta i finansiranje produkcije serije "Motovunska šuma". Idemo uskoro u snimanje serije, to je sasvim sigurno.
Danas se mnogo govori o ulozi države u finansiranju filma, generalno kinematografije. Kako vi to vidite i gdje biste mogli smjestiti našu regiju kada je ova vrsta produkcije u pitanju?
Na BH Content Lab sam se javila s ovim projektom televizijske serije i sa scenarijem za dugomentražni igrani film "Bijela traka", o studentu rudarstva iz Prijedora koji igrom slučaja preživi pakao Trnopolja, a priča je inspirisana Fikretom Alićem, "čovjekom sa žice", koji je osvanuo na naslovnici TIME magazina '92. godine i svijetu predstavio užase rata. Dogodilo se to u trenutku smjene menadžmenta pa od BH Telekoma nisam dobila nikakav odgovor, iako su pozvali autore da se jave s pričama koje se tiču ratne bh. prošlosti. Tako da ću i ovaj projekat morati raditi u Hrvatskoj. Ako mislite na poziciju BiH u regiji, rekla bih samo da Hrvatska i Srbija imaju donekle ozbiljno uređen sistem institucija i kapital koji ulažu u proizvodnju, dok je BiH samo izvod talenata i originalnih priča. Podsjećam vas da je ovogodišnji dobitnik Zlatne palme za kratki film ratna priča iz Bosne s glavnim glumcem iz Širokog Brijega.
Ove godine javila sam se na natječaj za izbor članova UO Fondacije za kinematografiju, ispunila sam uslove i pozvana na razgovor. Nikakav odgovor niti formalno pismo zahvale i objašnjenja procedure izbora članova nisam dobila te sam preko stranice Federalnog ministarstva kulture i sporta vidjela da su izabrani kandidati koji nemaju nikakvo filmsko obrazovanje, iako u pravilniku stoji da kandidati moraju biti afirmisani stručnjaci iz oblasti filma. Kako će oni upravljati i tako malim novcem i stimulirati filmske autore, ne znam, jer nisu u stanju ni ažurirati web stranicu Fondacije na kojoj je posljednja vijest iz decembra prošle godine.
