"Ja sam Adnan i neću vas raznijeti": Priča o bradi, terorizmu i predrasudama
U pitanju je satirično-dokumentarni prikaz medijski izazvanih paranoja od terorizma, a film preko osobne priče teži prikazati subjektivni doživljaj pojedinca u sukobu s društvom, koje stavove bazira na propagandi i stereotipima.
Kratki dokumentarni film "Ja sam Adnan i neću vas raznijeti" autorski je projekat Adnana Smajića u kojem autori priča svoju životnu priču iz perspektive nadzorne kamere, pripovjedajući o najupečatljivijima trenucima svog života.
Adnan Smajić iz Banje Luke je diplomirao međunarodno pravo, te radi u IT sektoru, dok je film njegov hobi. Ovo je njegovo prvo filmsko ostvarenje. Kako navodi u razgovoru za Klix.ba, motiv za pravljenje filma bila je potreba da se ispriča jedna lična priča.
"Toliko puta mi se dešavalo da me na granicama i aerodromima zaustavljaju zbog mog izgleda, prvenstveno kose i brade. Zašto ta brada mora biti asocijacija na pripadnost određenim grupacijama?", pita se Adnan.
Dodaje kako su i njegovi prijatelji imali slična iskustva, te je odlučio kroz film iskarikirati čitavu tu situaciju.
"Putujem iz Beograda za Sarajevo na granični prijelaz Zvornik i sa srbijanske strane me graničnici izvode iz autobusa, u stanici pretresaju i skidaju do gaća. Nakon 45 minuta kašnjenja vraćam se u autobus, svi su bijesni. Dolazimo na bosansku granicu i ponavlja se isti scenarij, u vremenskoj razlici od samo dva minuta. Govorim im kako ovo već postaje smiješno, a oni meni kako samo rade svoj posao. Kakav posao i kakva je to selekcija?", kaže Adnan.
Pojašnjava kako nije religiozan na način na koji bi to pojedinci mogli zaključiti na osnovu njegovog izgleda, ukoliko bi se vodili najčešćim predrasudama i stereotipima.
"Mogu biti duhovan, mogu poštovati kulturu i tradiciju, ali religiozan nisam, niti poštujem vjerske obaveze na taj način", kaže Adnan.
Na stvaranje predrasuda u najvećoj mjeri, smatra autor filma, utječu mediji koji svakodnevno javnost "bombarduju" sličnim temama i čistom propagandom.
Crni humor u filmu je pronašao dobar prijem kod publike, pa je tako prikazan na festivalima u Švedskoj, Washingtonu i Islamabadu. Reakcije publike su, kaže autor, podijeljene.
"Ima tu svakakvih reakcija, no iznenađujuće veliki broj ljudi ne shvati ironiju i dožive film doslovno. Postoji dosta stvari koje se ne mogu bukvalno shvatiti, što je i poenta tog sarkazma".
Autor dodaje kako ideja multikulturanosti na zapadu do izražaja dolazi samo onda kad se uklapaš u određeni šablon drugačijeg, pa u tom kontekstu i demokratija ima drugačije značenje.
"Sada shvatam da živim u vremenu demokratije, pazim dobro šta ću reći", riječi su kojima završava film.