Klixov film "Porodica" je emotivna priča o mješovitom braku i životu u Srebrenici izvan konteksta 11. jula
Film prikazuje perspektivu Tatjane, kćerke koja govori o mješovitom braku svojih roditelja Marinka i Nermine te o njenom odrastanju s braćom Davorinom, Ninom, Denisom i Sandrom.
"Čovjek ne može birati vrijeme u kojem će se roditi i živjeti. Od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi, kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovjek ili nečovjek, bez obzira na to u kojem narodu i od kojih roditelja", citat je kojim ovaj dokumentarni film počinje i koji je suština cijele radnje.
U središtu filma su svakako Marinko i Nermina, koji su godinama zajedno prolazili kroz brojne prepreke u ratu i izbjeglištvu, ali i prilikom povratka u Srebrenicu, gdje žive unatoč tome što su doživljavali prijetnje i gubitke te što je njihov dom danas prazan.
Međutim, ovo nije samo priča o mješovitom braku, ovo je važna lekcija o ljudskosti, mogućnostima i bh. stvarnosti. On govori o sjećanju na život u Srebrenici, a uz to otkriva kakav je ovaj grad danas izvan konteksta 11. jula: bez perspektive i osnovnih sadržaja neophodnih za život, ali i bez prijatelja i ljudi.
Nažalost, moglo bi se reći da je "trend" odlaska ljudi iz manjih sredina godinama zastupljen u BiH i svako ko je doživio da mu član porodice odlazi u potragu za boljom budućnošću, shvatit će koliko je film "Porodica" jedna hrabra i emotivna priča, koju nije tako lako prenijeti.
O tome smo razgovarali i s autorom filma - Davorinom Sekulićem, koji je rekao da je ideju za film imao odavno i na početku je mislio to uraditi samo za svoju porodicu. Međutim, kada je u sklopu AJB Doc Festivala bio na radionici koja je podučavala ljude o snimanju dokumentaraca mobilnim telefonom, odlučio je poslati sinopsis svog filma.
"Njima se svidjela ideja i pitali su me da to ne snimamo mobilnim telefonom, već da se uradi poput pravog filma. Ja sam pristao i tako je zapravo počeo rad na filmu. Mislio sam da neću nikada uraditi taj film, jer sam ga počeo razvlačiti. Tako da je to bio neki okidač da počnem raditi", rekao je Sekulić.
Samo snimanje trajalo je jako dugo i bilo je kompleksno, zato jer je većinu posla radio sam.
"Da bi se dobio ovakav film, ne bi bilo moguće da dovedeš čitavu ekipu u kuću i da snimaš dvije godine. Majka nije bila za to da se uopće snima, a druga stvar je ta da im je jako dugo vremena trebalo da se naviknu na kameru. Scena gdje oni sjede za stolom na kraju filma je bukvalno snimljena tako što je kamera bila upaljena. Ni ja nisam bio u prostoriji. To sam napravio da bi se oni mogli opustiti i razgovarati kao što razgovaraju kada su za stolom", objasnio je.
Podsjećamo, koproducent filma je Al Jazeera Balkans, a film će biti prikazan 16. septembra u 19:30 u kinu Cineplexx, u sali 3. Ostatak programa sedmog izdanja AJB DOC Festivala možete pogledati na web stranici ajbdoc.ba.