"Koncentriši se, baba" Pjera Žalice otvorio 26. SFF: Film koji govori o smrti Jugoslavije
Ovo je jedan od rijetkih poslijeratnih filmova koji se radnjom vraćaju u predratno Sarajevo, a koji uprkos tome možda najbolje i objašnjava krvavi rat koji će uslijediti i nespremnost ljudi na užase kojima će biti izloženi. "Za rat je potrebno pola budale", kaže jedan lik u svojoj replici u filmu. Pritom, kostimografija koju potpisuje Sanja Džeba i scenografija Sande Popovac brižno su osmišljene do najsitnijih detalja te nas poput vremeplova odvode u period ispranih farmerica, telefona s brojčanicima i starih regala "od zida do zida".
"Koncentriši se, baba" je treći igrani film Pjera Žalice. Nakon filmova "Gori vatra" (2003.) i romansirane priče iz mahale "Kod amidže Idriza" (2004.), ovo je također i treći put da film sarajevskog reditelja otvori Sarajevo Film Festival. Simbolično, Pjer Žalica je otvorio SFF koji je ove godine zbog pandemije koronavirusa doživio historijsku transformaciju, a poznato je da je učestvovao u osnivanju SFF-a, koji je nastao 1995. godine kao neka vrsta otpora kulturocidu i agresiji u ratu.
Film su producirali Sarajevo Film Festival, Obala Art Centar i Turska državna radio-televizija (TRT) u okviru projekta Sarajevo grad filma za globalne ekrane. Film je snimljen u novembru prošle godine, a na setu je glumica Mira Banjac, kojoj je povjerena uloga babe, proslavila 90. rođendan.
Beogradsku glumicu s impozantnom filmskom biografijom energija i talent ne napuštaju već decenijama, a nasuprot njoj, u filmu su zaigrali Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Alma Prica, Jadranka Đokić, Vedrana Božinović, Admir Glamočak, Dženita Imamović, Bane Popović i Izudin Bajrović.
Svugdje može biti rata osim u Sarajevu
U aprilu 1992. godine u Sarajevo iz cijele bivše Jugoslavije dolaze članovi porodice kako bi se okupili oko samrtne postelje stare majke. Babin (Mira Banjac) zdravstveni bilten nije na zavidnom nivou, a užasne prognoze porodičnog ljekara (Izudin Bajrović) kažu da je njena smrt vrlo izvjesna u skorom periodu. Međutim, smrt koju svi očekuju kako bi se dočepali nasljedstva ne dolazi tako brzo, pa se minute i sati pretvaraju u dane spletkarenja i pokušaje da se potencijalni nasljednici dočepaju pozamašne ostavštine, u kojoj je najveći plijen velika kuća u Sarajevu.
U kući se okupljaju tri sestre koje igraju Jasna Žalica, Alma Prica i Dženita Imamović te brat (urnebesno smiješna izvedba Admira Glamočaka), a spletkarenje počinje kada baba umjesto samrtnog hropca izusti da se unište papiri sakriveni ispod statue brkatog čovjeka u podrumu. Testament je izmijenjen i trebalo bi da bude realiziran na štetu jedne od sestara, čiji je muž (Emir Hadžihafizbegović) glavni "detektiv“ u razotkrivanju pokušaja prevare.
Uvidjevši kako njena porodica ne može ostati suzdržana, niti je ispoštovati čak ni na samrti, u babi se javlja prkos. Kako raste želja za njenim posljednjim uzdahom, to se ona više opire vlastitoj smrti. Intrige su usmjerene u pravcu toga da se našteti jednoj od sestara u porodici, a sve se događa u osvit užasnog rata koji samo što nije počeo i glavni grad Bosne i Hercegovine odvukao u haos i borbu za goli život. Kako se raspada Jugoslavija, po istom sistemu se i urušavaju odnosi unutar familije čiji članovi dolaze iz različitih republika.
Radi se o najboljem i najzrelijem filmu reditelja Žalice, sa živopisnim likovima koji, konačno u jednom bosanskohercegovačkom filmu govore onako kako osobe govore u stvarnom životu, bez artificijelne konstrukcije i s jedinstvenim mjestom radnje, koja je smještena u jednu kuću. Pored uvijek izvrsne glumačke izvedbe Emira Hadžihafizbegovića, treba istaći kako je Jasna Žalica kreirala izvrstan lik i kako sinergija, koju je prethodno ostvarila s Hadžihafizbegovićem u filmu "Takva su pravila" (2014.) Ognjena Sviličića, uvijek nanovo proradi kada je riječ o ovo dvoje glumaca.
Scenarij i režija: Pjer Žalica, direktor fotografije: Almir Đikoli, kostimografija: Sanja Džeba, scenografija: Sanda Popovac, montaža: Redžinald Šimek, šminka: Lamija Hadžihasanović Homarac, snimatelj zvuka: Predrag Doder, dizajn zvuka: Igor Čamo, originalna muzika: Dino Šukalo.
