Lice s ožiljkom zbog kojeg volimo mafijaške filmove: Al Pacino ili nepodnošljiva lakoća glume

Svaki pas ima svoj dan

Nakon “Kuma” će uslijediti desetogodišnji period u kojem će mu reditelji povjeravati uloge ekstremnih mafijaških likova, sklonih drogama i nasilju. Al Pacino će pisati historiju američke kinematografije preko kultnog “Serpica” (1973.), “Kuma 2” (1974.), “Pasjeg popodneva” (1975.) i “Scarfacea” iz 1983. godine. Klasik Briana De Palme je u Pacinovu biografiju upisao podatak da je uspio odigrati najopakijeg gangstera ikada, navučenog na “tone” kokaine, a film je ostao upamćen i po brojnim replikama o filozofiji kapitalizma i preživljavanja. Jedna od najpoznatijih scena bila je ona u kojoj narkodiler Tony Montana kaže “Say hello to my little friend”, nakon čega slijedi krvoproliće.

Nakon četiri godine “manje važnih” uloga, Pacino se na velika platna vraća 1989. godine hitom "Sea of Love", a potom i "Miris žene", koji će mu donijeti Oscara. No, ubrzo se događa romantični hit “Frankie and Johnny”, potom hvaljeni film “Glengarry Glen Ross”, a zatim i ponovna saradnja s Brianom De Palmom i film “Carlito’s Way”, gdje se Al Pacino vraća ulozi mafijaša, koje toliko dobro poznaje.

Od polovine devedesetih Pacinovo ime postaje garancija za box office uspjeh, a uloge koje mu se nude su raznovrsne, pa uvijek nanovo oduševljava publiku. U “Heatu” reditelja Michaela Manna kao policajac lovi Roberta De Nira, a zatim glumi u niz uspješnih naslova : “City Hall”, “Donnie Brasco”, “The Insider”, “Nesanica”… Međutim, kako vrijeme odmiče, Al Pacino radi jako puno i čini se da prihvata baš svaku ulogu koja mu se nudi, pa je teško navesti i jedan veliki hit u posljednjih petnaestak godina koji nosi isključivo ime ovog popularnog glumca.

Zanimljivo je da se u poznim godinama odlučio okušati u radu na televizijskoj seriji, uzimajući učešće u projektu “Hunters”, gdje kao poljski Jevrej koji je preživio holokaust lovi naciste u sedamdesetima. Iste godine kada snima Amazonovu seriju (2019.), Martin Scorsese ga udružuje s Robertom De Nirom na Netflixovom megalomanskom projektu “Irishman”, u kojem je korištena tehnika kompjuterskog podmlađivanja lica kako bi se kroz 200 minuta dočarala životna priča, koju u retrospektivnom pripovijedanju predstavlja Robert De Niro, a koja uključuje i Jimmyja Hoffu (Pacino), predsjednika unije radničkog sindikata upletenog u organizirani kriminal.

Lice Ala Pacina je ostavilo ožiljak na američkoj kinematografiji i sasvim je sigurno da bez tog reza lice svjetskog filma ne bi izgledalo isto i bilo tako neodoljivo. Njegovo je ime najčešći odgovor na promišljanja o tome ko bi mogao biti najbolji glumac svih vremena. Rijetko ko je uspio ujediniti filmsku umjetnost i popularnu kulturu, egzistirajući na sceni toliko dugo da je praktično ostario na filmu, a da to starenje nismo ni primijetili.

Danas se veličina nekog glumca, između ostalog, mjeri njegovom potrebom za plastičnom hirurgijom. Ala Pacina još uvijek trebamo baš onakvog kakav on jeste, s promuklim glasnicama koje je uništio dugogodišnjim konzumiranjem cigareta. Sigurno je da ima još puno za ponuditi u godinama koje su pred nama.