Glumačku postavu, koja se od Vrdoljakovog urnebesnog “Generala” nije morala presvlačiti, čine braća Navojec, uz učešće bosanskih snaga koje čine Enis Bešlagić i Tarik Filipović.
Glupo je, pomislit će mnogi, uspoređivati Netflix, HBO i ostale streaming servise s javnom televizijom jedne male zemlje, ali ako njihova mjesečna pretplata iznosi približno isto (s tim da jednu plaćate svojom voljom, a ovo drugo “smo prinuđeni da gledamo”, kako je rekao Đuro u novogodišnjem skeču “Nadrealista” citirajući doktora Arslanagića), nameće se pitanje zašto se prvi radni dan u sedmici farba u maskirne boje. Ponedjeljkom nema više “Generala”, ali vojna operacija Oluja još ne završava, obzirom da se u istom terminu po teritoriju tzv. Srpske Krajine šuljaju “Nestali”, a oni su šestorica vojnika Domovinskog rata, koji su u prvim danima Oluje ostali iza neprijateljskih linija.
Mediji u Hrvatskoj su nastavili pratiti reakcije internet zajednice ponedjeljkom navečer, kada su se nakon epizode “Generala” sumirale greške, nelogičnosti i banalnosti dijaloga. Sinoć su nakon “Nestalih”, tviteraši uzvikivali kako je serija pravo osvježenje nakon Vrdoljakovog promašaja i (vrlo važno za zapaziti!), kako prva od ukupno četiri epizode obećava. Balkanski narodi, navikli na obećanja koja se realiziraju po principu mrkve i štapa, pedeset minuta su gledali prvu epizodu i sada čekaju da se puni potencijal serije, i onoga što finansiraju svojim novcem, ostvari u preostale tri. “Nešto što obećava”, moglo se primjerice reći za igru Džanana Muse, dječaka koji je na bihaćkom igralištu pucao na koš po cijele dane i noći, ili se to može reći za seriju koja ima 9 sezona i 65 epizoda. Ali, šta je ono što obećava prva epizoda “Nestalih”?
Mad Max na traktorima
Scenarista Joško Lokas, poznatiji kao autor popularnih kvizova i televizijski voditelj, za seriju je rekao da predstavlja neku vrstu posvete vojnicima koji su u ratu imali samo nadimke I kako su oni bili ti koji su morali završiti rat, dok su drug dečki išli studirati i kako projekat treba obilježiti 25. godišnjicu operacije Oluja. Dečki su ginuli za zemlju koju je devedesetih uništavao ljuti neprijatelj, ali joj niko nije dohakao kao aktualna socijalno-ekonomska politika, koja sa svake pljačke, korupcije, afera… (internet bespuća su mala za nabrojati) skreće pažnju etiketirajući one koji su zemlju napustili u egzodusu na traktorima i onima koji su spremni za domove, a na listi onih zbog kojih je društvo propalo su nerijetko pederi I komunisti. Po ličkim bespućima sada, paradoksalno, najviše ima migranata koji se tamo šuljaju, jer oslobođeni teritorij niko nije opustošio više od stranačkih domoljuba. Lokas je komplimente dobio u vidu usporedbi s gorima od sebe, pa tako kažu da je u odnosu na “Generala” super, ali da je malo spor (u naraciji) kao njegov kviz “Šifra”. Seriju “Nestali” je HRT otkupio od produkcijske kuće “Clinica”.
[VIMEO]https://vimeo.com/374618155[/VIMEO]
U istom terminu ponedjeljkom nedavno je završeno emitiranje dokumentarne serije Dubravka Merlića “Opstanak”, izvrsnog projekta u kojem je Merlić kao prezenter tragao po malim mjestima u Hrvatskoj, donoseći priče ljudi koji žive u procjepu mogućnosti odlaska u Irsku ili Njemačku ili skorog povratka, te traže motiv da ostanu u zemlji koju je poharala bijela kuga i raseljavanje, što se dogodilo kao rezultat ekonomske krize i mogućnosti biranja mjesta za življenje u EU, nešto slično kao i opcija biranja kvadratića HBO-a i Netflixa.
“Nestale” je po Lokasovom scenariju (koji se na špici potpisuje kao autor) režirao Kristijan Milić, reditelj koji u svojoj biografiji ima najozbiljnije filmove o Domovnskom ratu. “Broj 55” (2014.), nagrađen s 8 Zlatnih arena u Puli, u kojem je igrao Širokobriježanin Gordan Bogdan, temeljen je na istinitoj priči koja se 1991. dogodila u selu pored Pakraca, kada je grupa vojnika upala u zasjedu i bila prisiljena sakriti se u kuću na broju 55. “Nestali” slijede istu estetiku, reduciran govor u scenariju iritantnu pucačinu, pa je vrlo diskutabilna originalnost priče “Nestalih”. Nadalje, Milić potpisuje režiju i zapažene ratne drame “Živi i mrtvi” (2007.) u kojoj se isprepliću dvije priče. Jedna z 1993. godine iz rata u BiH i druga iz Drugog svjetskog rata na istoj teritoriji. Film je snimljen na području općine Uskoplje i Prozor/Rama. Prošle godine Milić je režirao RTL-ovu sapunicu “Pogrešan čovjek” i s poslovne strane taj bi se projekat u njegovoj karijeri možda mogao opisati Facebook prosvjetljenjem “ne mrzi ponedjeljak nego mrzi kapitalizam”. Sapunice su ono što donosi novac a ubija umjetnost i moždane vijuge, pa su neki “prisiljeni ovo da režiraju”.
Lepa sela lepo gore
Profesionalni vojnici i njihove porodice znaju da rat i vojska najmanje imaju veze s “Rambom”, a najviše s ograničenim načinom razmišljanja i slijeđenjem striktnih pravila, koja s penjanjem po hijerarhiji postaju sve apsurdnija. Tako se proizvode ljudi koji su spremni umrijeti za otadžbinu. Glorifikacija rata i filmovi su doprinijeli da se vojne akcije posmatraju preko Ray Ban naočala i marama vezanih oko glava i zapešća, a jedan od glavnih stereotipa koji se provlači kroz sve ratne filmove jesu scene ulaska u neko područje gdje pod kišom metaka i krvi na svakih dva-tri metra gori neka vatrica ili automobil, pa se nameće zaključak kako lepa sela još uvijek lepo gore, kada je u pitanju emocija publike.
Tako počinju “Nestali”. Serija je snimljena u zadarskom zaleđu, gdje impresivan krajolik postaje uokviren u odličnu fotografiju, u kojoj nekoliko vojnika kroz reduciran dijalog i neograničen broj metaka gleda smrti u oči i truni o razlikama između dobra i zla.
U epizodama koje slijede, pojaviće se i pripadnici bosanske vojske, i tu ćemo vidjeti Enisa Bešlagića sa ljiljanima na beretki. Nakon Oluje, snage HV-a i Armije RBiH srele su se na mostu na Korani kod Tržačkih Raštela, čime je deblokiran tzv. Bihaćki džep i gdje je onda onaj dječak košarkaš s početka teksta rođen i počeo igrati košarku. Snimanje serija I filmova o ratu danas ne donosi nikakvu pouku il upozorenje koja bi se trebala ticati budućnosti. Rat je kao sidro tegljača zapetljano oko nogu ljudi koji životare na ovim prostorima i bulje u televizijske ekrane, odakle im se servira ono što politika želi.
Veliki broj hrvatskih branitelja je nestao u Domovinskom ratu, a veliki broj je, otprilike oko pola miliona, osvanuo na listama penzionog fonda, od čega je samo prošle godine (25 godina od završetka rata) braniteljski status dobilo skoro 3 hiljade osoba. Pola miliona ljudi je sinoć po službenim podacima istraživanja gledanosti, pratilo “Nestale”. Serije i filmovi, bili dobri, loši ili osrednji, nisu rezultat ozbiljnog programskog promišljanja osoba plaćenih za djelovanje na javnoj televiziji, koji po uredničkim načelima trebaju proizvoditi one programe koji oplemenjuju živote svoje publike. Publika zapravo nestaje u Irskoj, Njemačkoj, Austriji…, ali i na Netflixu, HBO-u, Amazonu, Apple TV+... To su pravi izgubljeni ljudi. Pravi “Nestali”.
