Opsada Sarajeva: Lekcije iz prošlosti i ponavljači gradiva
Ipak, kada su se ljudi neobične vanjštine, s predimenzioniranim bradama, počeli motati po sarajevskom naselju s lijeve strane Miljacke, oni stari su upozoravali na ono šta će se događati, a mlade generacije nisu imale pojma da su se povampirili duhovi prošlosti. Oni koji nisu učili lekcije iz historije, prisiljeni su ponavljati gradivo i učiti na vlastitim greškama. Rat, koji je u BiH bio hladnokrvno promišljanje zločina, nije ostavio ništa dobro (osim ponekog filma), a ako pratimo matricu po kojoj se stvari odvijaju danas, historija bi na našem području trebala odlučiti je li učiteljica života ili se samo jednostavno ponavlja.
“Baš se dobro oteo!”
Devastacija bh društva započeta je u ratu, a u poslijeratnom periodu nastavljena je sistematskim uništavanje kroz korupciju, nepotizam, turbo folk i reality subkulturu. Mnogi danas deklariraju rat kao "bolje" vrijeme, kada smo imali jasno definiranog neprijatelja, jer smo znali odakle nas drže na nišanu. Teroriziranje građana Sarajeva u periodu 1992.-1995. godine je dosuđeno kao zločin u Hagu, kao potvrđena tačka optužnice protiv Radovana Karadžića, a film Dine Mustafića donosi uvid u djelić terora nas civilima i crnu statistiku, koja kaže da je za vrijeme opsade svakoga dana ginulo u prosjeku deset osoba.
Uvezeni rat i ubijanje, prekinuli su normalan život generacije koja je uživala u dobroj muzici i izlascima, poslije čega više ništa nije bilo isto. S druge strane, danas je teško shvatiti šta se dogodilo s kulturom koja je egzistirala u ratu i da li je sunovrat svih vrijednosti rezultat stihije ili, pak, pažljivo kreirane strategije "kuhanja žabe". Čelist Vedran Smajlović u rezrušenoj Vijećnici, Susan Sontag u pripremi predstave, prvi Sarajevo film festival… samo su neki od projekata koji su nastali za vrijeme najduže opsade nekog grada u modernoj historiji.
U jednoj od najmučnijih scena bosanskohercegovačkog filma, četnici uživaju u izgladnjivanju i mučenju logoraša, pa tako dok se prežderavaju tjeraju zarobljenika Remzu (Mario Drmać) da pjeva sevdalinku "Il’ je vedro il’ oblačno". Dok izgovara stihove tradicionalne ljubavne pjesme, logoraš osjeti zanos i postaje dio nekog boljeg svijeta, na trenuak izbavljen iz rešetaka svirepog zarobljeništva. Scena inspirirana ratnim logorom u Hercegovini, nastala je na osnovu svjedočenja bošnjačkih zarobljenika o čovjeku koji je divno pjevao i bio ponižavan, a osim što opisuje strahote rata i mržnje, zapravo govori o tome koliko je važan kulturni identitet, ali i koliko primitivizam refleksno reagira u pokušajima da “iscipelari” kulturu. Prerano preminuli muzički umjetnik i pionir elektronske muzike u BiH Adi Lukovac sevdalinku “Il’ je vedro, il’ oblačno” obradio uz predstavljanje interpretatorice sevdalinke Emine Začaj.
Film koji lijepo stari
Mnogi smatraju da je duhovni otpor opsadi Sarajeva predstavljao vrhunac umjetničkih dosega novije bosanskohercegovačke kulture, nakon čega se ona, uz povremene bljeskove, strmoglavila u ovo što imamo danas, kada se statistika od deset smrti na dan pretvorila u u prosjeku dvadest umrlih u toku 24 sata i slike iskopanih grobova snimljenih iz zraka.
U filmskom svijetu postoji jedna sintagma koja dobre filmove odvaja od onih loših. Ona glasi "film koji dobro stari" i odnosi se na sve one naslove koji su upravo s vremenom pokazivali svoju vrijednost, jer su pravljeni u trenutku kada su ratna iskustva bila relativno svježa. Bez potrebe za revanšizmom, mnogi danas priželjkuju bolji život i da vide razloge zbog kojih su ostali u ovoj zemlji onda kada su prolazili kroz kolektivno iskustvo patnje. Ironično, teror nad stanovnicima Sarajeva danas ne provodi službeno deklarirani neprijatelj već vlast koja doslovno ubija svoje građane kroz paralizirani sistem, koji nije u stanju da se izbori s epidemiološkim hororom i perverzijom profiterstva u stanju nesreće.
Kako god, 6. april će još dugo biti podsjetnik na ono vrijeme kojem je uzbuna za opću opasnost bila neka vrst soundtracka, a film "Remake" onaj koji dobro stari i podsjeća (pa i upozorava) na zlo koje je u stanju proraditi baš u svakom trenutku. Da se razumijemo, pored “Remakea” snimljen je i niz drugih filmova koje treba gledati na današnji dan. Od "Savršenog kruga" Ademira Kenovića, pa sve do nedavnog dokumentarca "Scream For Me Sarajevo", koji govori o tome da je život pod opsadom bio u stanju proizvesti najupečatljivije emocije, svjedočeći o tome da je čovjekova potreba za kulturom jednaka potrebi za pukim preživaljavanjem.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
