Prošlo je 25 godina od Zlatne palme za "Underground", bizarni film o izolaciji i kolektivnom ludilu
Alegorijska crna komedija Emira Kusturice propituje pedeset godina jugoslavenske historije, ali je danas aktuelnija no ikada ranije. "Underground" je kontroverzni trosatni projekt u kojem je svijet prozreo Miloševićevu propagandu, ali koji je žiri u Cannesu 1995. godine nagradio kao antiratni film dodijelivši mu Zlatnu palmu. Autor filma Emir Kusturica je postao jedan od samo šest reditelja na svijetu kojima je pošlo za rukom dvaput osvojiti ovu prestižnu filmsku nagradu. Film prati grupu opskurnih proizvođača oružja koji su zatvoreni u jednom beogradskom podrumu na početku Drugog svjetskog rata, a snimljen je u vremenu kada su se na Balkanu događali užasi, devedesetih godina. Jedan od njegovih promotivnih slogana je glasio "Rat nije rat dok brat ne ubije brata".
Bila jednom jedna zemlja…
Scenarij za film je napisao Dušan Kovačević ("Balkanski špijun", "Ko to tamo peva", "Maratonci trče počasni krug"…), a priča je zapravo podijeljena u tri dijela (Rat, Hladni rat i Rat) i posjeduje kompleksnu naraciju. Čitavo jedno podzemlje koje egzistira u podrumima bogatih eksploatatora prošle godine je bilo i tema filma "Parazit" Bong Joon-hoa koji je osvojio četiri Oscara i napravio presedan u "geografiji" nagrađivanja Američke filmske akademije.
Radnja filma "Underground" započinje u osvit Drugog svjetskog rata, kada se Marko (Predrag Miki Manojlović) i njegov najbolji prijatelj Crni (Lazar Ristovski) zaljubljuju u istu ženu, lošu glumicu Nataliju (Mirjana Joković). Članove svoje porodice isprva pokušavaju zaštititi od ratnih strahota, pa ih skrivaju u Markov vinski podrum, gdje će započeti proizvodnja robe čiji će ih izdašan profit u tom istom podrumu držati čak dvadeset godina.
Dvadeset godina ljudi su držani u podrumu u iluziji da vani bjesni rat kako bi služili kao jeftina radna snaga za proizvodnju oružja. Uslovi u kojima žive su strogo kontrolisani pa su zavarani i iluzijom protoka vremena. Uvjereni su kako se u podzemlju nalaze petnaest godina. Groteskni pogled na zadrtost mitova o Jugoslaviji i njen raspad Kusturica je svojevremeno okarakterisao kao reakciju na uništavanje zemlje u kojoj je rođen, rekavši da je "Underground" samo sjeme onoga što Balkan živi danas.
"Današnje reality emisije samo su nastavak priča Marka, Natalije i ostalih likova u filmu."
Neko je, zaista, napravio psihološki eksperiment suludim emisijama čija se koncepcija zasniva na višemjesečnoj izolaciji ljudi u određenom prostoru, kako bi iz njih izvukli ono najgore i njihovim međusobnim sukobima zabavljali besposlenu publiku. Vrijeme nakon "balkanskog" karantina će otvoriti slobodu novim psihijatrijskim dijagnozama, a vrlo je vjerovatno kako će gro stanovništva pod psihološkom traumom od straha od bolesti i ekonomske propasti završiti u nadrealnom ludilu i snoviđenju u kojem nevjeste lete, a majmun vozi tenk. Film svjedoči o činjenici kako se historija ponavlja. Prvi put se događa kao tragedija, a ponavlja se kao farsa.
Lajtmotiv ciganskog benda provlači se kroz "Underground", a muzika koju je za film komponovao Goran Bregović i danas zna poslužiti kao pogonsko gorivo prilikom kafanskog transa elite koja do 23 sata citira Dostojevskog, a od ponoći briše sve, ionako usiljene, kulturološke i državne granice i u alkoholnom ludilu pada na koljena pred orkestrom trubača. "Mesečina" i "Kalašnjikov" samo su neki od Bregovićevih filmskih hitova uz koje se razbijaju i "režu vene" (što je počelo muzikom rađenom za "Dom za vješanje" 1988. godine). Kroz te alkoholom natopljene vene inače kola čista krv balkanskih nacionalista. Balkanske svadbe i ostala veselja pokazuju specifičnost načina na koji naš čovjek pokazuje stanje ekstaze, koji ne zna biti sretan, pa ga svako slavlje neminovno odvodi u krv, znoj i suze.
Kada Ivan (Slavko Štimac) sazna da je bio prevaren i živio u laži dugi niz godina, isprebija brata i kasnije počini samoubistvo. Petrovi vojnici ubijaju Marka i Nataliju jer su ratni profiteri. U nadrealnom kraju, ljudi slave na otoku.
Majmun ulazi u tenak, biće katastrofa
Propaganda neuke vladajuće klase svodi se na povremeno otvaranje poklopca šahta, serviranjem ideoloških obroka koji za tajni sastojak imaju rat, koji uvijek pali, a odnedavno se strahovlada provodi zahvaljujući pandemiji bolesti koja je zemlju stavila u stanje prirodne nesreće (kao da ta nesreća ne traje već trećinu vijeka). Vanredno stanje je raj za profitere svih kalibara, jer omogućava djelovanje mimo zakona i standardnih procedura. Naši spasioci ne trguju oružjem koje ubija, nego tobože spašava živote oboljelih od COVIDA-19.
"Majmun nije ušao u tenak" nego u polje malina i iz njega naručio respiratore po impozantnoj cijeni od 40 hiljada eura po komadu, dok se vama brani da radite bilo kakav posao, izvodite djecu iz kuće i dok u nepregledno dugim redovima stojite ispred biroa za zapošljavanje. Dok vaši životi postaju vicevi, a vi raja s biroa.
Vrijeme korone pokazalo je da su politički sukobi i nacional-bal samo privid koji služi kao paravan za besramno bogaćenje povlaštene kaste. Nastupilo je vrijeme u kojem ni političko-karijerni odabiri Emira Kusturice ne mogu više služiti kao sredstvo za produbljivanje političke i društvene krize u Bosni i Hercegovini. Taj je čovjek, valjda, između ostalog nepodnošljiv i iz razloga što nam je svojim filmovima pokazao kakvi smo zapravo i kakvi možemo biti, iz čega nije isključio ni sam sebe. Sijanje straha, laži i profiterstvo nisu više stvar podzemlja, nego lošeg teatra koji živimo, a u kojem se ne nazire trenutak kada bi spuštanje zastora označilo kraj posljednjeg čina farse.
Nema više sunca Nema više meseca Nema tebe nema mene Ničeg više nema joj
Pokriva nas ratna tama Pokriva nas tama joj A ja se pitam moja draga Šta će biti sa nama?
