Reditelj Zulfikar Filandra: Država koja ne ulaže u umjetnost nema budućnost
"Minotaur" je premijerno prikazan krajem 2020. godine u Beogradu, na 26. izdanju Festivala autorskog filma u takmičarskoj selekciji "Hrabri Balkan".
Snimljen različitim uređajima, odnosno mobitelima i kamerama slabijeg kvaliteta, film sadrži materijale koji su stari i do 15 godina. Prikazuje Filandrino odrastanje, pa ga tako u nekim kadrovima vidimo kao zaigranog dječaka koji pleše u dnevnom boravku, a već u drugima je nešto stariji i mnogo zamišljeniji. Satkano od kraćih sekvenci sjajno snimljenih kadrova, ovo ostvarenje gledatelja vodi duboko u intimu reditelja.
"Praveći film, vodio sam se emocijama i intuicijom, zanimalo me provociranje gledatelja intimom, prezentiranjem nečega za što nije bilo namjere da se pokaže javno, mada možda i jeste. Film je dugo pripreman, nesvjesno, ali konstantno: najstariji kadrovi su iz 2005. godine. Približavao se moj 30. rođendan i eksperiment za mene je bio u tome može li se od toga što već postoji i što sam već snimio, kroz moje kratke filmove i druge snimke, napraviti jedan film", govori Filandra.
Film je sniman u Sarajevu, Hercegovini, Turskoj, Irskoj, Gruziji, Srbiji, Hrvatskoj, Austriji, Bugarskoj i Makedoniji, dok je montaža završena u Irskoj i BiH. Prema riječima reditelja, montaža je obavljena vrlo brzo jer su montažer i producent filma Rouzbeh Rashidi i Filandra bliski prijatelji te imaju slična estetska promišljanja i muzički ukus.
Filandra je zadovoljan prvim kritikama na film te posebno uživa u razgovorima s ljudima koji su ga pregledali: "Omiljeni mi komentar jednog mladića iz Portugala koji je rekao da ga je moj film podsjetio da svako jednom u životu dobije priliku da otjelotvori ničeanskog plešućeg boga i da je moj film dao estetski dignitet formatu i logici Instagram storija".
Sama činjenica da je "Minotaur" prvi eksperimentalni film u našoj kinematografiji govori i da se on umnogome razlikuje od onoga što smo do sada imali priliku vidjeti. Naš sagovornik ističe kako je izrazito važno ponuditi publici nešto drugačije.
"Naša fascinacija narativom i opterećenje jasnim narativom je veoma problematična (nacionalizam funkcioniše na narativu), da su stvari u našoj vizuelnoj kulturi dosta monotone i da je naša politička kriza jako blizu našoj vizuelnoj krizi - kako zapravo izgledaju naši gradovi i kako izgledaju naše fotografije i naše pokretne slike treba promisliti i promišljati", govori.
Kao i mnogi drugi kulturni radnici i Filandra je nebrojeno mnogo puta komentarisao maćehinski odnos države prema umjetnosti. Smatra da je država koja ne ulaže u kulturu i filmsku umjetnost - država koja nema budućnost.
"Dezintegracija identiteta je neminovna bez njegovanja kulture, samim tim i umjetnosti. Nije sva umjetnost kultura, niti je biti dio kulture nužno dobro, ali bi umjetnost trebala da predvodi kulturu i jedna država bi morala da njeguje svoje umjetnike i umjetnice ako ima ozbiljne ambicije da dugoročno postoji i razvija se", komentariše.
Naš film je refleksija naše politike: Jedna inicijativa nije dovoljna, potreban nam je kontinuitet
Osim toga, mladi reditelj je komentarisao i činjenicu da u BiH nedostaje domaće filmske kulture, odnosno domaćih emisija i programa o filmu. Osvrće se na otvorenje kina Valter u Sarajevu te pozravlja potez Ines Tanović i Filmskog centra Sarajevo.
"Ipak, generalno nisam optimističan, jedna inicijativa nije dovoljna i vidjeli smo ih mnogo dosad. Problem je kontinuitet. Istovremeno, razvijanje lokalne filmske kulture je nužno, jer iako je 'Quo Vadis, Aida?' naš najbolji film u dugo vremena, mislim da je zamka za javnost da mi sad pomislimo da je bosanska kinematografija i dalje u super poziciji, naša kinematografija je veoma problematična s više strana i njena budućnost i razvoj su vrlo upitni, u tom pogledu je naš film refleksija naše politike", kaže.
Novca je premalo, stariji umjetnici i oni s političkim vezama uvijek imaju prednost
U medijskom prostoru ima podrške za mlade umjetnike, ali nam je neophodna i stručna kritika - čega kod nas izuzetno manjka.
"Strukturne podrške nema. Premalo je novca, netransparentno je kako se taj novac dodjeluje, stariji umjetnici koji postaju samo stariji uvijek imaju prednost, oni imaju dugogodišnje političke veze, formirane i jake, tu za mlađe ljude prostora nema, osim ako bi se išlo niz dlaku tim starijima, što sigurno nije dobro", ističe.
Ipak, umjetnici nastavljaju raditi. Dok se širom BiH uprkos krizi i pandemiji pripremaju novi projekti, Filandra ističe kako i on radi na novom filmu.
"U pitanju je ostvarenje radnog naziva 'Sudar', taj film moram snimiti ove godine. Osim toga, razmišljam o fotoknjizi na osnovu svog Instagrama. Prošle godine sam počeo svoj kustoski projekt, istraživanje za izložbu 'Sarajevo-Beograd 1991-2021', stao sam i to moram nastaviti", zaključuje.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
