Rediteljica Vanja Juranić: Bilo je potresno predstaviti film dan nakon femicida u Gradačcu
Juranić je u intervju za Klix.ba govorila o motivima i inspiraciji za snimanje filma koji je zapravo potaknut presudom suda u Hrvatskoj te reakciji javnosti.
"Na snimanje filma me potaknula presuda jednog Županijskog suda u Hrvatskoj koja je vrvila šovinističkim komentarima. Žrtva je bila kriva što je bila žrtva nasilja od supruga, optuživana je za provokaciju i traženje sukoba. Čitajući presudu, bilo je jasno da je sudac pristran. Presuda je bila izvrstan primjer duboko ukorijenjene mizoginije i patrijarhata u našim institucijama i društvu, gdje se još uvijek smatra da je ženska neovisnost destruktivna, da žene trebaju biti podređene muškarcima i da moraju pripadati nekom muškarcu - ocu, bratu, suprugu", pojašnjava Juranić.
Ističe da je ta presuda u njoj izazvala ljutnju i potrebu da progovori o tome.
"U prvim verzijama scenarija, to je bila sudska drama, no brzo sam shvatila da je bolje fokusirati se na privatni patrijarhat, koji se mijenja najsporije i najteže. Mislim da je jako važno kroz umjetnost progovarati o ljudskim pravima, stoga me prikazivanje filma u Sarajevu, za Dane ljudskih prava posebno veseli", poručuje.
Trebali su nas učiti kako na civiliziran način razgovarati o teškim temama
Film je prikazan na Sarajevo Film Festivalu gdje se Juranić prije projekcije obratila publici kazavši da je potresena femicidom koji se desio u Gradačcu te istaknula da je projekcija posvećena ubijenoj Nizami. Prokomentarisala je i kakve utiske nosi iz Sarajeva te s te projekcije.
"Prikazivanje na Sarajevo Film Festivalu meni je bilo posebno važno jer ljudi u Sarajevu u velikom broju gledaju filmove koji nisu američki blockbusteri. S obzirom na tradiciju i važnost Sarajevo Film Festivala, rekla bi da su ljudi u Sarajevu puno više navikli na filmove koji potiču kritičko razmišljanje, te da je sarajevska publika više filmski pismena nego u Hrvatskoj. Mislim da su to jedni od razloga zbog čega je reakcija publike bila intenzivna", kazala je.
Naglasila je koliko je njoj i njenim saradnicima bilo potresno predstaviti film koji govori o nasilju samo dan nakon femicida u Gradačcu: "Ubica, njezin nevjenčani suprug, čak je prenosio događaj uživo preko Instagrama. Još kada znamo da je preko 12.000 ljudi to gledalo, a neki su ga čak poticali na nasilje i ubojstvo, meni je to bilo izuzetno potresno".
Uzevši u obzir da je film izazvao brojne reakcije nakon prikazivanja Juranić ističe da je ispočetka mislila da to ima veze upravo s femicidom koji se desio u vrijeme njegovog predstavljanja.
"Danas, kada je film prikazan na različitim mjestima i predstavljen šarolikoj publici, rekla bih da se većina gledatelja prepoznala u filmu ili da su prepoznali svijet koji je prikazan u filmu. Mislim da je većini dosta trpiti nasilje i da shvaćaju da o tome nije sramota govoriti. Tu mislim na nasilje u svim oblicima. Učili su nas da se o teškim temama ne razgovara, a ono što su nas trebali učiti je kako na civiliziran način razgovarati o teškim temama", pojašnjava.
Kako je sama tema filma potresna te govori o ukorijenjenim vrijednostima patrijarhata u kojem se blagonaklono gleda na nasilje nad ženama rediteljica naglašava da su i ona i saradnici imali veliku odgovornost.
"Rad na svakom filmu je intenzivan, posebice na dugometražnom filmu, i neminovno je da ostavi neki trag na autore. Kada je tema zahtjevnija, vjerujem da je taj trag još dublji. Cijela ekipa filma osjećala je veliku odgovornost prema temi koju film obrađuje, što se vidjelo i osjećalo ne samo u pripremama nego i tokom snimanja filma. I prije sam bila vrlo osjetljiva na nepravdu, ali nakon filma, kao da sam postala svjesnija ili bolje reći sebi dala za pravo, da se ne izvinjavam kada ukazujem na stvari za koje mislim da nisu u redu", kaže Juranić.
Bitno je neprekidno i glasno govoriti o problemima našeg društva
Napominje da joj je jasno da su to vrlo osjetljive teme i da "često može zvučati kao da dociramo", ali da je s druge strane, s obzirom da živimo u svijetu punom nasilja koje se manifestira u različitim oblicima, "potrebno je pardona kontinuirano ukazivati na diskriminaciju i nepravdu, čak i kada mislimo da nas se to ne tiče".
"Jer, zapravo, nas se itekako tiče. Ako želimo živjeti u boljem društvu, moramo izaći iz svojih komfornih zona, mijenjati sebe kako bi se promijenilo društvo u kojem živimo", zaključuje.
Kako je umjetnost ta koja nerijetko može pokrenuti promjene u društvu ili bar ukazati na probleme potisnute pod tepih rediteljica ističe koliko je bitno glasno govoriti o problemima društva.
"Igrani film nije baš zahvalan za aktivističke teme. Aktivizam je prije rezerviran za dokumentarni film, pa mi je stoga još draže da je film dobro primljen kod publike. Bitno je neprekidno i glasno govoriti o problemima našeg društva, te upirati prstom u stvari koje treba mijenjati. Na taj način ne samo što potičemo promjene i ostavljamo bolji svijet iza sebe, već dajemo podršku i šaljemo poruku žrtvama da nisu same, te da imaju pravo na život bez nasilja. Kad kažem nasilje, mislim na nasilje bilo koje vrste", naglašava.
Rediteljica poručuje da moramo biti dosljedni kada se zalažemo za ljudska prava, a ne posustati na prvi otpor koji se javlja jer neki misle: "Tako je to u našoj tradiciji", "tako su nas učili" ili zato jer "ženama treba pokazati gdje im je mjesto".
"To su zastarjeli narativi i rušenjem takvih uvjerenja ohrabrujemo žrtve da izađu iz nasilnog odnosa i prijave svoje zlostavljače. Jedan od načina zagovaranja novog, drugačijeg narativa su svakako paneli i programi poput Dana ljudskih prava. Željela sam da film potakne konstruktivne razgovore, s toga me panel na Danima ljudskih prava jako veseli", kaže Juranić.
Na kraju je istaknula koliko je ponosna sam što upravo "Samo kad se smijem" otvara program.
"Vjerujem da će kino Meeting Point biti krcato, te da ćemo nakon filma imati inspirativan razgovor", kazala je Juranić.
Angelina Jolie nakon razvoda govorila o tome šta je nervira: Je li prozvala Brada Pitta?
