Rijad Gvozden osvaja BiH i regiju: Ostao bez roditelja kao dječak, u glumi našao spas
Rijad je majku izgubio kada je imao devet godina, a potom je ostao i bez oca. Topli dom pružili su mu u SOS Dječijem selu Gračanica. Oni su postali njegova druga porodica koja je bila uz njega sve vrijeme i davala mu vjetar u leđa.
Dok je još išao u srednju školu, jedan prijatelj mu je ponudio ulogu u predstavi "Zašto" koja je govorila o problemu zloupotrebe droge. Pristao je i onog trenutka kada je stao na pozorišne daske znao je da ništa drugo u životu neće raditi.
"Hvala Bogu pa sam pristao jer sam na premijeri predstave doživio vrhunac zaljubljenosti u glumu i rekao sam da je to jedino čime se ja mogu i želim baviti i da ništa drugo na svijetu ne može biti važnije od glume. Tako je bilo. Došao sam u Sarajevo i hvala Bogu primljen sam na Akademiju koju sam i završio", rekao je Gvozden u razgovoru za Klix.ba.
Dug i težak put sa sretnim završetkom
Bilo je teško, naporno, bilo je trenutaka kada je želio odustati od svega, ali smogao je snage, dao sve od sebe i uspješno postao diplomirani glumac.
"Treba dosta odricanja i nema mnogo slobodnog vremena. Od jutra do mraka si na akademiji. Sjećam se da smo znali ostajati do dva ujutro, pa smo se znali i sakriti da prespavamo jer nam se nije isplatilo ići kući, ali kada čovjek nešto voli sve se izdrži", kazao je.
Prvu dilemu imao je kada je tek došao u Sarajevo jer je napustio sve prijatelje i poznanike i došao u grad u kojem nikoga nije znao. Ali kada su krenula predavanja, postalo je intenzivno, nije imao previše vremena da razmišlja o tome. Druga dilema bila je kada je pao iz jednog predmeta i morao je raditi popravnu predstavu.
"To je bio najveći udarac za mene poslije smrti mojih roditelja. Mislio sam da je to kraj, da je to dokaz da ne trebam biti tu i da gluma nije za mene. Izašao sam s Akademije i hodao pored Miljacke, javile su se u meni luđačke stvari, pomislio sam čak da skočim sa zgrade. Mislio sam da sam iznevjerio sve ljude koji su vjerovali u mene", prisjetio se.
Profesori koji nisu vjerovali
"Nakon predstave nije komentirao moju glumu. Razgovarali smo o knjigama sve vrijeme. Pitao me je o likovima. Znao sam da ću znati odgovoriti. Na kraju više nisam čitao zbog ispita, već zbog sebe. Bilo je tu uspona i padova. ali kad bi se trebalo sve ponoviti od početka do kraja ne bi mi bilo mrsko proći taj cijeli put. Iako sam znao slušati profesore koji su govorili onima koji su imali desetke da će raditi, a nama koji smo imali slabije ocjene da nećemo, nisam ih slušao. Stajao sam iza toga da me sutra nijedan režiser neće pitati šta sam imao iz glume ili govora, već mogu li ja to uraditi. Tako je i bilo", rekao je Gvozden.
Uloge u predstavama i filmovima
Vremenom su stigle i uloge, a kao najdraže izdvojio je jednu predstavu i jedan film.
"Bilo je to u predstavi 'Plastelin', uloga Maksima koju sam odigrao tokom studija, najdraža uloga u filmu mi je lik Dušana u "Prtljagu" (Danis Tanović). To mi je dalo do znanja da sam tu gdje trebam biti. Veliki broj poznanika nam govori da smo stvoreni za to, ali kad si ti sam siguran u nešto - to je to", rekao je.
Gvozden je imao dosta uloga. Glumio je u filmovima Danisa Tanovića, imao je glavnu ulogu u crnogorskom filmu "Film u boji", u japanskoj verziji "Boška i Admire", a nedavno se vratio iz Hrvatske gdje je za njemačku produkciju snimao remake filma "Winnetou".
"Imao sam manju ulogu u filmu 'Winettou'. Sretan sam što sam imao priliku raditi s tim ljudima i biti na setu koji je trajao duž od tri mjeseca. Nijemci jedva čekaju prvi nastavak i produkcija planira krajem sljedeće godine premijeru. Imao sam sreću i da mi je Danis Tanović predavao predmet Režija na posljednjoj godini i mogao je prepoznati da li neko želi ili ne želi raditi i da li je talentovan. Za jedan semestar morali smo napraviti film za koji ćemo napisati scenarij i izrežirati ga. Snimio sam film 'Porodični album', to priča do koje mi je bilo stalo, a film je prikazan prije mjesec i po u Peruu. Snimljen je 2011. godine i sretan sam da i nakon toliko godina film ima šansu", rekao je.
Posljednji film na kojem je radio u ovoj godini je Tanovićev "Looking for Europe", a Rijad je imao priliku raditi s najboljim glumcima iz BiH, što ga je posebno usrećilo jer smatra da svaki put nauči nešto novo.
Gluma u privatnom životu
Fascinantna je transformacija jednog glumca. U trenutku mogu zaplakati ili smijati se luđački, biti ozbiljni ili se srditi. No, i za to su potrebni talent i umijeće koji imaju posebno nadareni. Rijadu to ide od ruke.
"Na snimanju 'Filma u boji' radili smo jednu scenu u kupatilu, gdje držim pištolj u ruci i trebam zaplakati prije samoubistva. Rekao sam ljudima odmah 'Spreman sam, idemo raditi'. Oni su bili totalno iznenađeni i kadar je kupljen iz prvog 'takea'. Snimatelj Kokos, poznat u Crnoj Gori, rekao je 'Ne mogu da vjerujem, kako ti to samo tako počneš plakati. Ja kada radim s ljudima ovdje traže vremena, idu hodnikom, lupaju rukama, udaraju glavom od zid'. To je meni bio dobar kompliment. Da se poistovjetiš s tim likom to je bit glume, da imaš brzo prilagođavanje, to svi režiseri vole. Drago mi je da imam tu sreću i žicu da mogu tako lako i brzo djelovati", rekao je.
Na pitanje da li glumi u privatnom životu ovaj mladi glumac se nasmijao. Istakao je kako ne voli to raditi i trudi se uvijek biti iskren.
"Ne bih volio glumiti, ali ponekad sam prinuđen kao i svi mi. Ako ti se nekad ne ostaje negdje, onda nešto odigraš i napustiš situaciju i prostor (smijeh), ali to su rijetke situacije. Kada su u pitanju ljubavne veze, ako je nešto ispravno i ako se za nešto vrijedi izboriti onda malo zadaš, a onda kada te cura upozna kaže: 'Majko mila, ja kontala ovo skroz druga varijanta' (smijeh). Ma sve je to smisao života i slatke muke", rekao je.
SOS Dječije selo kao druga porodica
Iako je obišao dosta zemalja, glumio s velikim glumcima i radio s raznim stručnjacima, nikada nije zaboravio na SOS Dječije selo. Osim što im pomaže na razne druge načine, Rijad ih i promoviše te je glavno lice reklame za akciju "Budi Kum/a".
"Ovi ljudi su meni dali krov nad glavom i roditeljsku ljubav, ljubav braće i sestara, djece koja su istim ili sličnim sudbinama ostala bez najmilijih, SOS se trudi u najvećoj mogućoj mjeri nadomjestiti tu ljubav. Niko ne može vratiti istinsku ljubav tvog oca ili majke, braće ili sestara, ali ako iko može to približno uraditi to je SOS. Nikada neću zaboraviti šta su uradili za mene", rekao je Rijad pozvavši sve dobre ljude da se priključe ovoj akciji, postanu Kum/a i pomognu djeci SOS Dječijeg sela.
"Mora od odmora" ponovo u Sarajevu
Razgovor smo završili veselom temom. Rijad posljednjih mjeseci nasmijava publiku širom BiH, ali i regije, svojom monodramom "Mora od odmora". Već mjesecima puni hale u raznim bh. gradovima, Hrvatskoj i Crnoj Gori.
"Ja sam u aprilu dobio email od pisca za djecu Esmira Salihovića koji mi je poslao monodramu i rekao da pročitam i razmislim je li mi privlačna da radimo. Tekst me je na prvu kupio. Pristao sam i počeli smo vježbati. Kroz mjesec dana imali smo gotov proizvod i pred samu premijeru htio sam odustati. Mislio sam šta ako ljudi ne prihvate ovo, ali onda je na premijeri sve dobro prošlo. Reakcije su bile dobre, ali i dalje sam imao rezervu prema tome, jer me većina ljudi znala pa su dali dobre komentare. Ali na reprizi se ponovilo isto. Ljudi su ostajali i podijelili svoje priče. Vrhunac nam je bio kada smo počeli obilaziti BiH, Crnu Goru i Hrvatsku i tada smo sa sigurnošću mogli reći da smo napravili predstavu, sada samo treba da igramo", rekao je Gvozden.
Ukoliko niste pogledali monodramu "Mora od odmora", Gvozden je ponovo na pozorišnoj sceni u Sarajevu. Predstava će biti održana u Centru za kulturu Jelićeva u četvrtak, 12. novembra, od 20 sati.
