Slobodanka Lizdek, ljubav francuskog reportera Paula Marchanda: Predodređeni smo na vječnost
Nesvakidašnja ljubav francuskog reportera i mlade Sarajke, koja se u novembru 1991. godine vratila s postdiplomskog studija u Madridu gdje je bila stipendistica Kraljevine Španije, sada je prenesena na veliko platno i njenoj vječnosti svjedočit će cijeli svijet. S Bobom smo se našli ispred Akademije likovnih umjetnosti, mjesta na kojem je s Paulom često sjedila tokom snajperskih paljbi. Odmah na početku razgovora rekla nam je kako film prati rad i izvještavanje Paula Marchanda s osvrtom na njegov privatni život.
"Kada sam prvi put pročitala Paulovu knjigu rekla sam mu da je to filmska priča i čini mi se da je tada sve počelo. Ideja se počela razvijati 2005. godine kada je Paul počeo pisati scenarij s Guillaumeom Vigneaultom i Guillaumeom de Fontenayjem. Radili su zajedno do 2009. godine kada je Paul nesretno okončao svoj život. Tada sam mislila da od tog filma nema ništa, ali 2012. ponovo je pokrenuta realizacija", rekla nam je Boba koja je bila inspiracija i sastavni dio Paulovog života.
Učestvujući u realizaciji ovog filma na kojem je, između ostalog, bila i konsultantica, ponovo je proživljavala brojne teške scene koje su obilježile njen život. No, u isto vrijeme prošla je i kroz najljepši period svog života.
"Film je stvarao neku vrstu života u životu. Bila je to kombinacija proživljenog i nekih novih situacija. Priča nije mnogo drugačija, ali ipak je nova. Kao neki refresh mog života", rekla je.
Život piše romane
Iako je film baziran na istinitoj priči, radnja malo odstupa od stvarnih događaja, a Boba nam je otkrila da je na filmu malo drugačije prikazan način na koji je upoznala Paula.
"Mi smo se upoznali na neobičan način. Holiday Inn je bio dom stotinama stranih novinara koji su izvještavali iz ratnog Sarajeva. Ja sam radila kao prevodilac i on je sve vrijeme pokušavao doći do mene. Uvijek je bio u žurbi i mislila sam da je naš čovjek koji je naučio francuski. Iskreno, iznenadila sam se kada sam saznala da je zapravo Francuz. Uglavnom, u jednom trenutku me pozvao telefonom i pitao da radim s njim, a ja sam pristala ne znajući o kome je riječ. Kada smo se našli ispred zgrade RTV doma rekla sam mu da ne bih došla da sam znala o kome je riječ. Njemu je to bilo simpatično, a nakon toga smo nastavili raditi", ispričala je Boba prisjećajući se.
Iako joj se na prvi pogled nije svidio, ubrzo se između njih rodila ljubav. U ratnom Sarajevu bili su zajedno sve dok Paul nije teško ranjen i hitno evakuisan. Zanimljivo je da mu je upravo Boba spasila život.
"U oktobru 1993. godine krenuli smo na jedan novinarski zadatak. Paul nikada nije nosio pancir, a tada je ranjen u blizini aerodroma. Pokušala sam ostati prisebna u tom trenutku, pružila sam mu prvu pomoć, opremu sam uvijek nosila sa sobom, a kada sam vidjela da postaje sve bljeđi znala sam da ne smijem dozvoliti da izgubi svijest. Počela sam da ga udaram svom snagom kako bi ostao budan i dobio adrenalin koji će ga držati. Kada smo stigli u bolnicu ljekar nije mogao vjerovati da je Paul na nogama, jer je izgubio skoro svu krv. Osim toga, mislio je da sam ja ranjena, jer sam bila prekrivena njegovom krvlju i komadima tijela. Kada me pitao šta sam uradila, rekla sam: 'Doktore, ja sam njega prebila'", ispričala je.
Predodređeni na vječnost
Paul je, priča nam Boba, bio jedan od rijetkih novinara koji je bio potpuno precizan, tačan, objektivan i nepristrasan u svom izvještavanju. No, nakon što je ranjen i evakuisan u Francusku putevi su im se razišli, ali sve vrijeme bili su u kontaktu. Paul je imao blizu šezdeset operacija, a nakon toga je otišao u Kanadu gdje je objavljeno prvo izdanje knjige "Simpatija za đavola".
"Nakon toga se ponovo vratio u Francusku, a u tom periodu sam i ja tamo živjela. Mi smo zaista zauvijek vezani i mislim da se vrsta veze koju smo imali ne može opisati zemaljskim rječnikom. Iako nije živ, on je na neki način prisutan u mom životu. Mi smo uvijek zajedno, čak i u njegovim knjigama. Predodređeni smo na vječnost", rekla je.
Film "Simpatija za đavola" trenutno je u postprodukciji, a trebao bi biti završen ove jeseni.
"Mislim da imamo dobar film koji velikim dijelom pokriva odnos novinara prema ratu i pokazuje koliko su novinari nezaštićeni bez obzira na to da li rade za neku vrhunsku medijsku kuću ili su freelanceri. S obzirom na to da nije bilo moderne tehnologije i društvenih mreža, novinarima je bilo veoma teško izvještavati o svemu i ispričati potpunu priču. Na njima je bila velika odgovornost, jer je trebalo izvijestiti na tačan način koji će svijet shvatiti", istakla je.
Na kraju razgovora Boba je naglasila kako je najveća dragocjenost ovog filma to što on rat prikazuje s aspekta jednog novinara koji je sticajem okolnosti postao sugrađanin brojnih Sarajlija.
