Intervju / Tihomir Stanić osvaja region ulogom Ive Andrića: Sva mudrost ovog naroda se slila u njegovo pero
"Dugo smo pokušavali napraviti scenarij i prilazili s raznih strana. Godinama smo tražili rješenje, a onda se nekako nametnulo da ja po godinama mogu odigrati period prije nego što je dobio Nobelovu nagradu, kao i 10 godina poslije i da to bude relativno uvjerljivo, pogotovo kada smo odlučili da Nobelova nagrada bude taj ključni trenutak. Ona i jeste, u formalnom smislu, potvrda njegovog rada. Nobelova nagrada dodijeljena je 1961. za njegov cjelokupni književni opus, ali prije svega za romane koji su nastali u periodu od 1941. do 1944., kada je on tokom rata bio isključen iz javnosti, čvrsto riješen da ne dozvoli štampanje nijednog svog djela dok traje okupacija", rekao je Stanić za Klix.ba.
Dodao je kako je bilo logično da obuhvate period u kojem su ta djela nastala, kao i period u kojem su ona ugledala svjetlost dana. Smatra da bez volje oslobodilaca koji su ga potražili i ponudili da štampaju, ko zna koja bi sudbina tih rukopisa bila.
"Bezbroj značajnih stvaralaca je u svim sredinama, iz raznih okolnosti - ideoloških, ratnih i sudbinskih, nestalo i zaboravljeno. Njihova djela nisu doprla do javnosti. Vidjet ćete da se u petoj, šestoj i sedmoj epizodi vraćamo u period Mlade Bosne. Njega je vijest o povodu za rat, odnosno Sarajevskom atentatu, dočekala u Krakovu. Vraća se u Zagreb, hapse ga u Splitu... Mislili smo da je to isto tako nešto što je presudno za priču o tom velikom piscu. U tehnici koju smo dramaturški izabrali - njegove lične introspekcije, mogli smo slobodnije praviti skokove u vremenu, da ne pričamo hronološki priču. Hronologija je tu dokumentaristički tačna u periodu koji se dešava do 1961., a asocijativnom metodom, logikom, smo se vraćali u ratne i poslijeratne periode. Njegova sjećanja počinju 1944., a u osmoj epizodi se vraćamo na period od 1941. do 1944.", kazao je.
Također je naveo da pravljenje dramske serije o poznatoj ličnosti kao što je bio Andrić uvijek budi strah - da li pričaju ono što svi već znaju. Činjenica je da je dobio Nobelovu nagradu i od toga nisu mogli praviti bilo kakvu dramsku situaciju.
"Počeli smo od tog događaja koji je očigledno u njegovom životu bio dosta uznemirujući. Vjerujem u ono što je rekao na konferenciji na štampu - da jedva čeka da prođe svo to uzbuđenje oko njega i da se vrati svom običnom radnom danu. Radni dan je za njega, kaže, najveći praznik. Zaista vjerujem da je za njega praznik bilo samo stvaranje, a to je scenski atraktivno i zanimljivo", objasnio je.
Ovo nije prvi put da se Stanić našao u ulozi Andrića. On se još od početka 1990-ih pojavljuje kao ovaj književnik u brojnim projektima - filmovima "Lajanje na zvezde" i "Žućko", serijama "Znakovi" i "Proleće na poslednjem jezeru", predstavama "Razgovori sa Gojom", "Jelena, žene koje nema"... Zanimalo nas je osjeća li Stanić da se na neki način "stopio" s Andrićem.
"Bilo bi bestidno reći da sam se stopio, ali pokušavam da se približim, razumijem, shvatim i ugledam se na njega. Veliko je zadovoljstvo kad god mogu da se bavim Andrićem ili govorim dijelove iz romana 'Na Drini ćuprija'. Čini mi se da svaki put učim, sazrijevam i stičem mudrost, toleranciju i razumijevanje za mnoge stvari koje nam se dešavaju i koje su nam se dešavale. Po meni, kao da se sva mudrost ovih naroda ili ovog naroda, svejedno, slila u njegovo pero. Naravno da je tumačenje njegovog djela različito, a on je to i predvidio. On kaže da će svaki tekst izbačen u javnost biti zauvijek i nepovratno izložen pogledima svih ljudi - i mudrih i ludih i dobronamjernih. Svaki slušalac će pamtiti stihove po njegovom uhu", rekao je.
Dodao je da se podrazumijeva da tumačenje i upotreba Andrićevog djela u razne svrhe u raznim prilikama od raznih interesnih grupa takvo da može često zakloniti ili napraviti barijeru onog što njegovog djelo jeste. Podsjetio je kako je Andrić u svom govoru nakon dodjele Nobelove nagrade naveo da nijedno djelo nije vrijedno ako ne služi čovječnosti. Veliki problem u pisanju scenarija mu je bila odluka o tome čega se odreći od gomile mudrosti.
Serija "Nobelovac" je već od prve epizode privukla pažnju balkanske javnosti. Stanić je kazao da su njegovi saradnici iznenađeni momentalnim uspjehom serije, ali on nije.
"Znam da je to trajna vrijednost - njegova djela i njegove životne poslovice dokazuju visokomoralni stav. Vjerovao sam u to. Nisam ni razmišljao hoće li serija trenutno imati uspjeh, ali sam znao da će ga imati kad tad. U vrhu je gledanosti u Srbiji. Na nama je bilo da to uradimo najbolje što možemo. U seriji su glumci iz cijelog regiona, kako ga danas zovemo, odnosno cijele nekadašnje Jugoslavije. Proces snimanja, priprema i saradnje dokazalo je nešto što znam - da se svi jako dobro razumijemo, poštujemo i da za jedno možemo mnoga toga dobrog uraditi", ispričao je.
Uloga Andrićeve supruge Milice Andrić-Babić pripala je prvakinji Drame Sarajevskog ratnog teatra Selmi Alispahić. Stanić je i prije početka snimanja znao da je savršena za ovu ulogu.
"RTS je obezbijedio sredstva. Mi smo samo bili izvršni producenti. Zaista su nam obezbijedili uslove da možemo to dostojanstveno uraditi. Mnogo prije nego što je donesena odluka da se serija snima, tragao sam za glumcima, sa sviješću da rizikujem razgovarajući s ljudima i da do projekta možda nikada neće ni doći. Mnogo sam radio ovih 40-ak godina i poznajem mnoge ljude. Selmu sam znao mnogo ranije, ne lično. Nisam tražio glumicu koja će odigrati Milicu, nego glumicu koja će zaista biti Milica. Mnogi od nas u seriji djeluju kao da su zaista ti likovi, a ne demonstriraju svoju tehniku i glumačku vještinu i sve ostalo što ostane da se vidi kao neka skela. Znao sam da je to Selma. U prvom razgovoru sam rekao da ja alternativu nemam", kazao je.
Od ranije je znao i mnogo drugih glumaca iz serije - onih koje je pripremao za prijemni ispit, kao i glumaca s kojima igra već 40 godina. Među njima su Igor Samobor, Branka Petrić, Aleksandra Pleskonjić Ilić i drugi.
"Marko Misirača, koji je zajedno sa mnom radio kasting i s kojim sarađujem već dvije decenije, veliki je poznavalac događaja u kulturi u cijelom regionu. On ima enciklopedijsko znanje historije filma i pozorišta. Specifičan je čovjek. Zaista smo pažljivo i dugo pripremali taj kasting. Mirsad Tuka bio je predviđen za jednu divnu ulogu, ali nam se nije ostvarilo da igra tu zajedno s nama", naveo je.
Pažnju gledalaca, osim dogodovština iz Andrićevog života, privlači i muzika, a naročito obrade sevdalinki poput "Kad ja pođoh na Bentbašu". Tokom rada na predstavi "Jelena, žene koje nema" Ivane Žigon, Stanić je bio oduševljen obradom spomenute sevdalinke.
"Tu sam upoznao kompozitora Predraga Radisavljevića. Čuo sam njegov aranžman 'Kad ja pođoh na Bentbašu' i shvatio da mi tako nešto treba. Predložio sam da to ukorporiramo kao glavnu temu, ali on je, pošto je izuzetno talentovan čovjek, ponudio druga rješenja. Angažovao je Unu Stanić da odsvira glavnu špicu i sve ove druge muzičare. To je nešto što mi se apsolutno posrećilo - taj slučajni, a opet kreativni susret. Prepoznao sam talent tog mladića i imao je apsolutno odriješene ruke, s tim što sam od početka znao da će 'Bentbaša' biti dominantna tema. To je bio moj zahtjev. Sve drugo je ogroman talent i rad tog mladića. Sunce me je ogrijalo što sam ga upoznao. Mislim da je to isto jako važno za produkciju i režiju - kada prepoznate talent koji vas razoruža. Samo je bitno da mu poklonite povjerenje. On je uz naše povjerenje nadmašio očekivanja", rekao je.
Hoće li serija "Nobelovac" imati drugu sezonu? Ne u klasičnom smislu. Stanić započinje rad na dvije nove serije posvećene Milošu Crnjanskom i Meši Selimoviću. Kakve to veze ima s Andrićem?
"Boris Rašeta je u kritici napisao kako bi se to moglo uraditi poslije 'Nobelovca'. Mi smo već predali scenarij koji govori o povratku Crnjanskog u domovinu, od 1945. pa sve do trenutka kada njegov povratak bude moguć. Meša Selimović ima izuzetnu biografiju pored svog grandioznog djela. Ima porodičnu dramu, tu priču o njegova dva brata... To smo namjeravali raditi. Kao da nas je neko prisluškivao pa je napisao da bi to trebalo da se radi. Već smo u procesu kreiranja te dvije serije, koje bi bile neka vrsta triptiha, jer bi se u tim serijama pojavilo mnogo istih likova jer je to sličan vremenski i historijski period. I Andrić bi se pojavio u obje, tj. ja u ulozi Ive Andrića, ali u mnogo manjoj ulozi u obje te serije", ispričao je.
Stanić želi prikazati priču o tri velika pisca koja su živjela u sličnim vremenima s potpuno različitim sudbinama, a koja imaju značajna i ogromna djela. Naš razgovor o seriji "Nobelovac" zaključio je riječima:
"Meni je drago kada ljudi to prepoznaju i kad se savremeni intelektualci ili umjetnici prepoznaju u priči o onom vremenu. Mislim da je kvalitet naše serije, nije to baš sad skromno što ću reći, ali reći ću pa šta bude - mislim da je kvalitet naše serije baš u tome što ne priča samo priču o sudbini jednog čovjeka, nego i oslikava to turbulentno vrijeme koje na ovim prostorima nikako da se primiri."
Seriju "Nobelovac" možete gledati na programu RTS-a subotom i nedjeljom od 20 sati, kao i na servisu RTS Planeta.
Nije baš sve crno: Zmajevi osigurali mjesto u trećem šeširu na žrijebu kvalifikacija za SP
Debakl Zmajeva u Njemačkoj odjeknuo u regionu: "Lele, Bosanci, šta vam uradiše Nijemci?"
