Kako je živjeti u "najvećem uspjehu socijalizma"? Priča Gorana Mekića o izraelskim kibucima

Uporedio ga je s njemačkom farmom koja je bila ograđena velikim zidom, kojim se branio od eventualnih napada ili pljačkaša. U blizini seoskih dvorišta bili su stanovi sa zajedničkom kuhinjom i trpezarijom, zajedničkim tušem. Imao je rezervoar s vodom, kojim se koristila cijela zajednica. Kibuci su se u prvim godinama postojanja suočavali s brojnim poteškoćama, među kojima su vremenske nepogode, groznice, ali i napadi Arapa.

Sam naziv kibuc je nastao tokom trećeg vala useljavanja u Ein Harodu. Formirana je krovna organizacija čije su odluke bile obavezujuće za sve kibuce. Mekić je govorio i o njihovom zemljištu.

"Zemlja na kojoj su formirani kibuci je obično pripadala Jevrejskom nacionalnom fondu, koji je otkupljivao tu zemlju, a koja je većinom bila nenaseljena, napuštena i u nekim dijelovima močvarna", rekao je.

Kako se postaje kibuc

Tema razgovora bilo je i to kako se postaje dio ove zajednice. Obrazlažući, naglasio je da u njoj žive i nejevreji.

"Neophodno je da postoji potreba određenog kibuca za novim članovima. U zavisnosti od profila ljudi koji svaki kibuc traži - uzrast, porodično stanje, zaposlenje itd. - potrebna je kandidatura koja traje skoro dvije godine, nakon toga slijedi glasanje ostalih članova. Rok od dvije godine postoji da bi se kandidati upoznali sa životom u kibucu te da bi članovi formirali određeni utisak o kandidatima. Niko ne može po automatizmu postati član, pa ni djeca članova. Moram reći da u kibucima ne žive samo Jevreji, iako su oni dominantni. U našem kibucu sa svojom porodicom živi i najpoznatiji kardiolog u Izraelu, koji je Arapin islamske vjeroispovijesti, kao i mnogi kršćani, koji su se vjenčavali sa članovima kibuca", ukazao je Mekić.

Trenutno postoji 270 kibuca, čije je središnje obilježje zajednička svojina. Sagovornik Klix.ba je u nastavku govorio o drugim obilježjima naglasivši da se niko ne primorava da živi u ovoj zajednici.

Kako se živi u kibucima

Opisao ih je kao dobro organizovana preduzeća u potpuno kapitalističkom okruženju te potcrtao da od svakog kibuca zavisi koliko će biti uspješan. Napomenuo je da neki nisu uspjeli, kako je kazao, održati korak s vremenom i promjenama. To se prije svega odnosi na one kojima je samo poljoprivreda bila izvor prihoda. No, mnogi su prihvatili promjene.

"Skoro 230 kibuca je uvelo princip platne (klasne) razlike, kao i mogućnost vlasništva nad nekretninama. Ti kibuci se nazivaju obnovljeni kibuci. Kibuc u kojem živim trenutno prolazi kroz preispitivanje prilagođavanja na taj noviji, obnovljeni model. U međuvremenu i dalje poslujemo po tradicionalnom, kooperativnom sistemu u kojem ne postoje klasne razlike, u kojem se mjesečna plata ili budžet određuje, ne prema funkciji koju imaš, već prema broju članova porodice. Pa tako radnik na polju, koji ima petero djece, ima veća primanja od mene koji sam njegov direktor", naveo je.

Mekić je istakao da je imati odgovornu i visoku funkciju u kibucu isključivo stvar ličnih ambicija. U kooperativnim kibucima su subvencionirani hrana i struja, oslobođeni su poreza na dodanu vrijednost prilikom kupovine u svojoj trgovini, kao i za zdravstvene usluge, obrazovanje, socijalne usluge i brigu o starijima. Postoje još neke prednosti.

"Postoje stvari koje se jednostavno ne mogu izračunati u novcu - svakodnevno korištenje bazena, razni kursevi za djecu, studiranje, master i doktorski studiji. Ove beneficije imaju i djeca koja ne žive u kibucima, a ako su njihovi roditelji članovi kibuca. Sve to je besplatno za članove kibuca", tvrdi.

Mekić je objasnio kako se dijele dividende te kako funkcioniše upravljačka struktura i kako se donose odluke.

"Osim mjesečnog budžeta, godišnje se dijele i dividende u zavisnosti od toga kako je kibuc poslovao godinu ranije. Dio profita se koristi za sigurnosne fondove, čija sredstva član može koristiti postepeno nakon navršenih 45 godina života. Kibuci imaju sekretare i direktore odgovorne za finansije, poslovanje i međuljudske odnose. Postoje komisije za ekonomiju, zdravstvo, obrazovanje, sigurnost, itd. Mnoge odluke od važnosti za kibuc se donose na savjetima na kojima svi mogu prisustvovati i imati pravo glasa, ili na nekim nižim nivoima", rekao je.

Zastupljene su sve generacije te postoje izbori. Dešava se da neko ko je ranije bio na nekoj od rukovodećih pozicija, kasnije obrađuje zemlju, radi u restoranu ili bude baštovan.

Za Mekića je najveća prednost kibuca njihov sistem obrazovanja, što je pokazatelj da se velika pažnja posvećuje djeci.

"Mogu reći da je to jedan od glavnih razloga što se sve više mlađih porodica odlučuje na život u kibucima. Postoji obrazovanje od jaslica do srednje škole. Velika pažnja se posvećuje djeci, tako da imaju i veoma intenzivne poslijepodnevne aktivnosti u sklopu kibuca, kako bi se što više družili i bili upućeni jedni na druge. Kibuc im veoma često organizuje izlete, piknike, razne kurseve. Za vrijeme raspusta imaju gust raspored, što ostavlja roditeljima mogućnost da normalno funkcionišu, što u gradovima nije slučaj", ukazao je.

Nakon izvjesnog životnog perioda provedenog u kibucu, član ima pravo da unutar naselja napravi kuću. U kibucu u kojem živi Mekić potrebno je od osam do deset godina da bi se steklo to pravo. Zajednica finansira gradu kuće do 90 metara kvadratnih, a ako je veća, onda sam finansira gradnju ili se može zadužiti kod kibuca. Nakon što vlasnik premine, kuća se vraća kibucu, a potomci vlasnika dobijaju novac kao kompenzaciju.

Nakon punoljetstva i prije vojske dobija se stambena jedinica. Svaki kibuc ima svoj vozni park, a svako može imati svoj privatni automobil. Koliko su ove zajednice homogene kazuje i sljedeći podatak.

"U kibucu postoji i praonica veša te nije ništa neobično ako danas pošalješ veš na pranje, neko će ti sutra to već oprati, ispeglati i složiti. Na tebi je samo da pokupiš odjeću", istakao je.

U kibucu Magen, u kojem on živi, ima 2.200 hektara zemlje na kojoj uzgajaju kikiriki, pšenicu, krompir, rotkvice, avokado i mrkvu. Osim toga, imaju tvornicu za pakovanje ovih namirnica, kao i 1.500 krava. Svi poljoprivredni strojevi su u vlasništvu kibuca.

Imaju solarnu elektranu, kao i tri kćerke firme koje posluju u Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj i Australiji. Mnogi kibuci posluju i s izraelskim sigurnosnim snagama, kao i s američkom vojskom. Prema navodima našeg sagovornika, riječ je o ugovorima vrijednim milijarde dolara.

"Najveći socijalistički uspjeh na svijetu"

Pitali smo Mekića koliko je tačno da su kibuci odraz ljevičarskih ideja i vrijednosti. Odgovarajući na ovo pitanje, podsjetio je da postoji 20 kibuca čiji su članovi religiozni. Za njega su kibuci najveći socijalistički uspjeh na svijetu.

"Izraelski kibuci su bili najveći socijalistički uspjeh u svijetu, posebno u poređenju s režimom koji je bio potreban u komunističkim zemljama da bi se uspostavila jednakost. Prednost Izraela i kibuca je upravo u tome što je to višeslojno društvo s više društvenih uređenja, pa tako svako može da nađe sebe u nekom od njih. Pored kibuca postoje i izraelska sela Moshavim, naselja Moshaviot. Kome ne odgovara nijedno od tih rješenja, može sebe pronaći u čisto kapitalističkom okruženju u jednom od gradova kao što su Tel Aviv, Jerusalem, Haifa, itd. Niko nikoga na silu ne obavezuje da živi na ovaj ili na onaj način", istakao je.

Ocijenio je da su ekonomske i političke promjene doprinijele da kibuci budu manje kooperativni, ali pogodni za veći broj ljudi. Za neke je postojanje uspješnih preduzeća unutar kibuca neuspjeh socijalizma, dok pojedini misle da je to način da se bude ukorak s vremenom. Mekić razmišlja ovako:

"Svaka porodica jeste sada odgovorna za egzistenciju, ali postoje propisi kojima je utvrđen princip uzajamne garancije. Kada kibuc uđe u krizu, međusobna garancija će prevladati nad pravom na imovinu, a članovi kibuca će prvo podržati one koji manje zarađuju i koji su u nevolji. Ovo je dio statuta obnovljenog kibuca, koji je uveden u zakon i obavezujući je", kazao je.

Također, postoji i fond kojim se garantuje i to da će penziju naslijediti osoba koja zbog invaliditeta ili nekog drugog razloga ne može da doprinosi kibucu.

Kibuci u savremenom Izraelu

Sagovornik Klix.ba je dao osvrt kakav je status kibuca u savremenom Izraelu. Članovi ovih zajednica čine jedan posto od ukupnog stanovništva, zaslužni su za 42 posto od ukupne poljoprivredne i 10 posto od ukupne industrijske proizvodnje. Kako je istakao, zaslužni su za 16 posto industrijskog izvoza. Kibuci su raštrkani širom zemlje i većina, 75 posto, ih se nalazi na periferiji. Smatra da ove zajednice, kako je izjavio, cvjetaju.

"Nakon godina teške krize kibuci danas cvjetaju. Najbolji dokaz za to jeste da su se posljednjih godina počeli suočavati sa zamahom u prijemu novih članova, koji žele da žive životom 'obnovljenog kibuca'. Mlade porodice se primaju masovno u status ravnopravnih članova. Tako oni postaju sastavni dio zajednice. Mladi parovi žele da promijene svoj životni stil, traže da budu dio zajednice. Ovo je dosta iznad trenda posljednjih godina", tvrdi Goran Mekić.

Kibuc se može privremeno ili stalno napustiti. Privremeno se tumači kao neplaćeni odmor, koji može trajati do tri godine. Ako nakon toga odlučite trajno napustiti kibuc, onda dobijate otpremninu određenu brojem godina provedenih u zajednici.

Više o kibucima možete saznati i na Mekićevoj web stranici Kibucnik.