Bane Trifunović o pozorištu kao korektivu društva, protestima u Srbiji, kinematografiji...
Među posljednjim pozorišnim ostvarenjima koja preuzimaju odgovornost tamo gdje društvo izbjegava to uraditi, zatvarajući oči pred problemima i okrećući glavu u drugom smjeru, je predstava "Pad" Kokana Mladenovića. Hrabra glumačka ekipa koju čine Branislav Trifunović, Nina Nešković i Jelena Blagojević na pozorišne daske donijela je priču o smrti radnika koji je pao s posljednjeg sprata zgrade. Od premijere u Svilajncu 22. decembra do igranja u Sarajevu prošlog vikenda reakcije publike bile su iste - višeminutne ovacije i ljudi koji zaista potreseni izlaze iz pozorišta.
"Nama je bilo teško baviti se ovom temom, jer je tokom rada na ovoj predstavi broj poginulih radnika u Srbiji porastao sa 39 na 45. Dnevno smo dobijali te izvještaje i bavili se ljudima i imenima o kojima niko ništa ne zna, jer su oni postali broj i statistika. Počeli smo razmišljati o tim ljudima i pitati se zašto se to dešava, a onda smo izmislili priču koja može biti istinita", rekao je Trifunović.
Ali "Pad" je mnogo više od priče o fizičkom padu jednog čovjeka, jer kroz tu priču Mladenović ukazuje na društveno-politički i moralni pad Srbije, ali i zemalja regije.
"Gomila prljavog novca pokušava se očistiti kroz građevinu, a u to je osim građevinske mafije uključen i dobar dio državnih struktura. Tužno je što se svaka od tih 45 priča završava konstatacijom 'dešava se'. Nije normalno da se to dešava, da ljudi padaju s nekih visina jer neko ne poštuje procedure i da za to niko ne odgovara. Nijedna inspekcija nije mogla ući ni na jedno gradilište, a najstrašnije je što se niko ne pita ko su ti ljudi. Gomila čudnih stvari se tu događa, ali na ovim prostorima je sve čudno i nemoralno", rekao je.
Pozorište počinje od čovjeka i mora odgovarati na izazove vremena u kojem živimo upirući prstom na probleme društva, kaže Bane ističući kako je društveni angažman njegova obaveza.
"Pozorište počinje od čovjeka. Mi smo ljudi koji moraju biti korektiv društva i govoriti šta mislimo o nekoj određenoj temi, makar ona bila i politička. Uostalom, pozorište je nastalo na toj političkoj osnovi. U Staroj Grčkoj su ljudi pravili pozorište da bi rekli nešto protiv svojih vlastodržaca. Mnogi se pitaju zašto se mi glumci bavimo politikom, ali mislim da se politika bavi nama. Ovo nije borba, već jedna vrsta samoodbrane", objasnio je.
Branislav Trifunović često sarađuje s Kokanom Mladenovićem, rediteljem kojem u Srbiji često daju epitet kontroverzni i kojem se nerijetko dešavalo da mu predstave budu zabranjene i skinute s repertoara. Dogodilo se to prije nekoliko godina i Banetu s njegovom hvaljenom predstavom "Beton mahala", a uvjeren je da i predstavi "Pad" slijedi sličan scenarij.
"Sigurno će biti skinuta s repertoara, ali neka oni rade svoje, a mi ćemo svoje. To jeste tužno, ali mene to više ne zanima. Oni ne razumiju da nam svakom novom zabranom samo daju vjetar u leđa, da se kuražimo još više jer znamo da smo uboli neku tačku koja ih boli. Tako ćemo nastaviti da radimo. Međutim, cijela ta situacija u kojoj se mi borimo za stvari koje trebaju biti normalne jeste poražavajuća. Kad te stvari izgovoriš naglas, shvatiš da je riječ o jednom potpunom ludilu. Ali to nas neće obeshrabriti", naglasio je.
1 od 5 miliona
Posljednjih nekoliko mjeseci se u skoro 80 gradova širom Srbije svake subote održavaju protesti "1 od 5 miliona" kojima desetine hiljada građana iskazuju svoje nezadovoljstvo stanjem u Srbiji. Veliku ulogu u cijeloj priči imaju kulturni radnici i sportisti, a Trifunović je uvjeren da ovi protesti mogu i moraju iznjedriti promjene.
"Došli smo u tu situaciju da nema nazad. Dosta je teško iznevjeriti sve ljude koje smo ponovo izvukli na ulice, a koji žele nešto promijeniti. Mislim da su ovi protesti i želja za promjenama neka posljednja šansa da se bilo šta promijeni i uopće ne želim razmišljati o tome da to na neki ovaj ili onaj način neće uspjeti. Mora uspjeti. Konačno smo u situaciji da taj sistem koji je grozan i odvratan prilagodimo građanima. Politika je na ovim prostorima uvijek služila da se završavaju neki poslovi, ali mora se shvatiti da vlast mora biti servis građanima, a ne građani njihovi poslušnici. Volio bih da pojma nemamo ko je ministar čega i da više razmišljamo o ekologiji, a ne o tome koliko koji političar krade. Moramo to nekako vratiti na fabrička podešavanja", rekao je.
Od borbe za demorkatsku i građansku Srbiju ne odustaje ni Bane, ali ni njegov brat Sergej koji je odnedavno na čelu Pokreta slobodnih građana.
"Rano je i nezahvalno govoriti o tome šta Sergej može uraditi. On ima zavidnu energiju i zaista se trudi, ali šta i koliko može uraditi pokazat će vrijeme. Promjene se ne mogu dogoditi preko noći. Ja više ne razmišljam o tome da li će Vučić otići, jer jednom sigurno hoće. Zanima me šta će se dogoditi poslije, zanima me promjena sistema i svega što mora uslijediti kako bismo državu vratili građanima", rekao je.
Kako vrijeme prolazi, podrška protestima "1 od 5 miliona" raste, a naš sagovornik ne krije optimizam.
"Mi moramo glasno govoriti o problemima u društvu a da za to ne trpimo posljedice. To je dokaz da živimo u nenormalnom društvu. Svaki put kad nešto kažemo protiv vlasti, oni to shvate kao borbu. Ustvari je to pitanje kritike koju nisu u stanju prihvatiti. Tužno je i nevjerovatno što 30 godina govorimo o istim stvarima. Početkom devedesetih sam imao 13 godina i snažno su mi se u sjećanje urezale slike protesta. Mi praktično od tada govorimo o ovome", pojasnio je.
O kinematografiji i budućnosti filma
S Trifunovićem smo razgovarali i o stanju u kinematografiji u zemljama bivše Jugoslavije kojima je, smatra, spas u koprodukcijama.
"Kada se Jugoslavija raspala, postali smo osuđeni na neke male atare. Koprodukcije su jedina mogućnost koju nam daje ovaj prostor, jer kako god zvali taj jezik činjenica je da ga razumijemo. Ne vidim drugo rješenje, naročito kada je na djelu siromašenje budžeta za kulturu", rekao je.
Govoreći o budućnosti filmske industrije kaže nam kako se, u poređenju s onim što je Jugoslavija nekad imala, malo snima. U isto vrijeme ističe da se interes publike mnogo promijenio.
"Posljednjih godina imali smo filmove koji su uspješno tjerali ljude iz kina. Neke teme su prevaziđene i mnogo puta prežvakane. Da publika želi nešto drugo dokazuje i film 'Južni vetar' koji je doveo 800.000 ljudi u kino. Većina to želi gledati, teme koje nas muče su za uži krug ljudi", rekao je.
Posljednjih godina napustili su nas brojni velikani jugoslavenskog glumišta, čime je, ističe Trifunović, filmska scena mnogo osiromašena.
"U posljednjih nekoliko godina izgubio sam mnogo drage kolege. Mi smo takvi da ne znamo dovoljno cijeniti prisustvo nekih ljudi dok su živi, tek naknadno shvatimo šta smo izgubili. To je sudbina ovih prostora. Mi smo prvaci u naknadnoj pameti", rekao je.
Na kraju razgovora Trifunović nam je otkrio kako u narednom periodu počinje raditi na novoj predstavi koja će biti postavljenja u beogradskom Ateljeu 212 te da sprema film o Draganu Stojkoviću Piksiju, nekadašnjem reprezentativcu Jugoslavije.
