Belma Bešlić-Gál: O nacionalnim spomenicima se nerijetko brinu pojedinci, sebi smo najveći neprijatelji
"Interesovanje za muziku se javilo još u predškolskom uzrastu. Omiljena razonoda mi je bilo imitiranje tada poznatih pjevačica te slušanje muzike. Moji roditelji Zijad i Meri su posjedovali znatan broj gramofonskih ploča, od starogradskih pjesama do klasične muzike. Tata je svirao klarinet i saksofon u tada popularnim amaterskim duvačkim i džez orkestrima, pogotovo za vrijeme studija mašinstva u Beogradu mu je to bio i dodatni izvor prihoda. Mamina ideja je bila da krenem na časove klavira. S osam godina upisujem Osnovnu muzičku školu u Tuzli, u klasi profesorice Planinke Jurišić-Atić, nakon čega slijede brojne nagrade na republičkim, saveznim (jugoslovenskim) te internacionalnim takmičenjima", kazala je.
Dalje je rekla kako je nemoguće dati odgovor na pitanje kada se rodila ljubav prema muzici, s obzirom na to da je svakodnevno višesatno vježbanje klavira te intenzivno, sistematično studiranje teorije muzike dio njene svakodnevnice otkako je svjesna svog postojanja.
"Muzika je samim tim impregnirana u moj genetski kod, poput boje očiju. Nije predmet voljenja, nego sastavni dio bića. Nikada si nisam ni postavljala pitanje glede donošenja odluke u vezi životnog poziva, iako smo muzika i ja, s vremena na vrijeme, bili u krajnje komplikovanom odnosu", dodala je.
U ratu je s porodicom napustila rodnu Tuzlu i preselila se u Njemačku. Pitali smo je koliko je to na nju utjecalo, ne samo na njen privatni život, nego i na traženje utjehe u umjetnosti.
"Ostavimo li krajnje traumatična iskustva po strani, poput gubitka drage osobe i psiho-fizičkog nasilja, teško da postoji bolnije iskustvo od nostalgije, pogotovo kada je odlazak nedobrovoljan, bez mogućnosti posjećivanja rodnog kraja niti bilo kakve interakcije sa voljenim ljudima, kao što je to bio slučaj za vrijeme rata (zatvoreni putevi, nepostojanje mogućnosti telefonske komunikacije, itd.). Taj osjećaj odsječenosti je definisao moju ličnost zauvijek. Vremenom se počnete osjećati poput čardaka - ni na nebu, ni na zemlji. Nikada u potpunosti ne osjećate pripadnost novom kontekstu, no kako vrijeme čini svoje, odrodite se djelimično i od prostora koji vas je iznjedrio i socijalizirao", odgovorila je.
Dalje je, između ostalog, napomenula da ona definitivno nije jedini kompozitor klasične muzike. Također je otkrila odakle crpi inspiraciju i kako teče njen kreativni proces.
"Postoji nekoliko kolega/kolegica čija djela se izvode i na internacionalnim binama. Tu bih prije svega izdvojila Davida Mastikosu. U mom slučaju se postavlja pitanje da li sam uopće bh. kompozitor, s obzirom na to da me se internacionalno tako ne percipira, a pogotovo ne u Bosni i Hercegovini. Život je izvor inspiracije. Moja polazna tačka je uvijek krajnja poruka: šta želim saopštiti s određenim djelom? Nakon toga slijedi period koncipiranja, teoretskog istraživanja, analiziranja. Da bi određena poruka doprla do slušaoca, morate zatvoriti krug od ideje, preko koncepta, notacije, interpretacije, do percepcije. Ako slušalac shvati polaznu ideju, onda ste uspjeli u svome naumu", objasnila je.
Postoji uvriježeno mišljenje da ljudi danas zainteresovani za klasičnu muziku i da preovladava "trash" muzika. Slaže li se s ovom tvrdnjom?
"Naravno da se slažem s tom tvrdnjom. To je nepobitno činjenično stanje, no to nije samo kod nas slučaj. Tako je uvijek bilo, jeste i bit će. Razlika je jedino u kulturnoj politici određenih zemalja. Nadam se da će doći vrijeme kada će odgovorni u Bosni i Hercegovini shvatiti da je investiranje u umjetnost generator i ekonomskog prosperiteta, da ne govorim stvar prestiža. Pogledajte primjer Austrije", rekla je.
Za otvorenje festivala Slovo Gorčina priprema jedinstveni intermedijalni muzički performans zanimljivog naziva "𝗜𝘇𝗮 𝘂𝗺𝗮 [Δ𝗘×Δ𝗧≥Ħ𝟮×(𝟭--(𝗩^𝟮/𝗖^𝟮))𝟭]" koje će zasigurno oduševiti sve posjetitelje.
"Posebno je osmišljen za nekropolu stećaka Radimlja, obuhvatajući cijelo područje i naglašavajući historijski kontekst, lokaciju, jezik, muziku, svjetlo, tišinu, ambijentalne zvukove okruženja i prisustvo publike. Ideja je pozicioniranje Radimlje i njenih kamenih spavača u vremenski međuprostor, analogan Horizontu događaja, sve s ciljem stvaranja osjećaja odvajanja od stvarnosti. Pojednostavljeno rečeno - umjetničko djelo mutira u oblik komunikacije sa vječnošću, postajući most između materijalnog i nematerijalnog te postavljajući fundamentalna pitanja o suštini vremena, identiteta i simbola", objasnila je.
Na ovom projektu radi otprilike godinu dana uz sjajan tim vrhunskih umjetnika.
"Izvanredni tim sačinjavaju muzičari i umjetnici svjetskog renomea iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Poljske, Hrvatske te porijeklom iz Bosne i Hercegovine - Ivana Nikolić (oboa), Andrea Nikolić (violina), Angela Chia Chen Lin (violina), Weronika Izert (viola), Jadwiga Roguska (violončelo), te Ingala Fortagne (sopran), Pina Bettina Rücker (kvarcne posude) i Goran Stevanović (harmonika). Osmokanalnu zvučnu projekciju SPES potpisuje Bernhard Gál, a scenografiju i dizajn osvjetljenja Lisa Horvath. Digitalne projekcije virtualne i proširene stvarnosti su iz radionice Catherine Spet i Ivana Jakarića (3D mapiranje cijele nekropole)", rekla je.
Za ovaj performans je korišteno i nekoliko pjesama legendarnog Maka Dizdara. Pitali smo je vjeruje li da se bh. društvo dovoljno odužilo ovom umjetniku. Prije dvije godine je na Baščaršiji umjesto muzeja posvećenog Maku Dizdaru otvoren nargila bar.
"Naš odnos prema prirodnoj te kulturno-historijskoj baštini je u najmanju ruku maćehinski. Ne radi se samo o nargila baru umjesto muzeja posvećenog Maku Dizdaru. Evo najsvježijeg primjera - uz samu nekropolu Radimlja, koja je uvrštena na UNESCO-ovu listu kulturne baštine, grade se raznorazni objekti, bez ikakvog obzira na kontekst lokacije. Kako je tako nešto moguće? Ili recimo kraljevski grad Bobovac, gdje su u grobnoj kapeli postavljeni ogromni info paneli, skoro pa preko kraljevskih grobova, a tu se lageruje i šindra. Da ne spominjem katastrofalnu putnu komunikaciju koja je ne samo velika prepreka turističkom razvoju cijele regije, nego i nacionalna sramota. Kod nas je briga o nacionalnim spomenicima nerijetko prepuštena pojedincima entuzijastima. Primjera je bezbroj. Sami smo sebi najveći neprijatelji", navela je.
Ona je kod Bobovca pokrenula muzički rezidenciju pod nazivom Zvjezdane staze. Vrlo je zadovoljna odazivom mladih umjetnika.
"Nevjerovatno, ali je ovo prvi put da se u Bosni i Hercegovini implementira projekt pod pokroviteljstvom programa Europske unije Culture Moves Europe. Moram napomenuti da su svi odabrani umjetnici već internacionalno etablirani. Putem međunarodnog otvorenog poziva za učešće se prijavilo 46 kandidata iz 24 države svijeta. Odabrani umjetnici su kompozitorica Marta Kowalczuk (Poljska), kompozitor i pijanist Manuel Pessoa de Lima (Brazil), pijanist i kompozitor Roman Stolyar (Rusija), književnica i dramaturginja Minja Jovičin (Srbija) i kompozitor Damjan Jovičin (Srbija)", nabrojala je.
Također je navela kako je ova umjetnička rezidencija je locirana u jednom od najljepših bh. sela Mijakovići (Općina Vareš), u neposrednoj blizini srednjovjekovne tvrđave Bobovac, a temelji se na etosu inkluzivnosti i saradnje te uspostavljanju i etabliranju inkubatora ideja, s ciljem značajnog doprinosa kulturno-umjetničkom razvoju, ne samo lokalne zajednice, nego i šire regije.
"Realizacija ove ideje ne bi bila moguća da nije bilo svesrdne pomoći mještana Mijakovića i okolnih sela, no prije svega Udruženja Čuvari bosanske krune Bobovac, kojima se ovim putem od srca zahvaljujem na bezrezervnoj podršci. Umjetnički tim, pored moje malenkosti, čine Andrea Nikolić (violinistica, violistica i dirigentica, osnivačica i umj.dir. VaClaF: Vareš Classic Festivala), Goran Stevanović (profesor harmonike, mentor umjetničke rezidencije, Univerzitet za muziku u Hannoveru) i Bernhard Gal (umjetnost zvuka, mentor umjetničke rezidencije, direktor naučno-istraživačkog projekta Audio Ghosts, Univerzitet za muziku i izvedbene umjetnosti u Beču)", ispričala je.
U naredna tri mjeseca će se publici u sklopu VaClaF:Vareš Classic Festivala i umjetničke rezidencije Zvjezdane staze, kroz koncerte, predavanja, audio šetnje i majstorske radionice, predstavit brojni domaći i međunarodni umjetnici, uz popratna događanja obogaćena gastronomskom ponudom i upoznavanjem prirodnih ljepota i kulturno-historijski bogatstava ovog posebnog kraja.
Bešlić-Gal je u intervjuu za Klix.ba također navela kako se nerijetko postavlja pitanje smisla bavljenja apstraktnom umjetnošću u okvirima bh. stvarnosti, a posebno u kontekstu višestrukih globalnih kriza današnjice i omađijanosti masa besmislenim informacijama koje se serviraju te da se uglavnom konzumiraju putem socijalnih mreža. Koja je uloga umjetnosti danas?
"U ovom dobu preopterećenosti informacijama i konstantne distrakcije, umjetnost nudi utočište. Apstraktna umjetnost, sa svojom sposobnošću da prevaziđe konkretno i racionalno, omogućava nam da istražimo nepoznato i da se povežemo s dubljim slojevima našeg postojanja. Umjetnost nije samo refleksija stvarnosti, ona je sredstvo putem kojeg kreiramo nove svjetove, otvaramo prostore za kontemplaciju i produhovljenje. Upravo u vremenu krize, umjetnost postaje neophodna kao način da se zamisle alternative. Kroz umjetnost, mi ne samo da izražavamo svoju žudnju za onim što ne znamo, već i priznajemo ograničenja našeg saznanja. U tom priznanju leži sloboda - sloboda da sanjamo, da stvaramo i da budemo više od bioloških entiteta zarobljenih u samo jednom svijetu", kazala je.
Dalje je navela da nas "nezamisliva veličina svemira, ta nepojmljiva beskonačnost koja nas okružuje, inspiriše da preispitamo svoje mjesto u kosmosu".
"Umjetnost, dakle, nije luksuz ili bijeg od stvarnosti; ona je neophodna za naš duhovni opstanak. U svijetu ispunjenom neizvjesnošću i besmislom, umjetnost je svjetionik koji nas vodi ka dubljem razumijevanju sebe i univerzuma", zaključila je u razgovoru za Klix.ba.
