Bh. premijera predstave "Seobe lica" u Goraždu: Bio sam stranac i prihvatili su me

Premijera ovog veoma kompleksnog scenskog performansa s multimedijalnim elementima koji uključuju muziku, glumu, ples i video uslijedila je nakon svjetske premijere u Italiji na sceni Teatro Palazzo Ducale Airola u Napoliju.

Na bosanskohercegovačkoj premijeri u Goraždu publika je imala priliku vidjeti jednu potpuno drugačiju ideju i režiju nego što se to naviklo od reditelja Šemsudina Gegića.

Dvije stvarne ličnosti s prostora ex Jugoslavije Mišo Lončarević i Snežana Dujmović se sreću u primorskom italijanskom gradu i postaju personifikacijom stotinama hiljada izbjeglica koje uslijed ratnih dešavanja moraju napustiti svoj rodni dom.

"Scenski performans je nastao kod mene motivirajući se Andrićem koji kaže da su likovi u našim romanima stvarna lica samo smo ih mi malo dopisali i oblikovali, mi koji se bavimo tim poslovima snimanja, režiranja itd. Ta 'Seoba lica' koja se događa je poznata još u ex Jugoslaviji u mojim kako pozorišnim tako i filmskim dijelima tako da moji likovi putuju iz jednog dijela u drugo, sele sa sa svojom pričom i biografijom. Kod mene su u paralelnoj ravni ravnopravni profesionalni glumci i naturšici, odnosno stvarne ličnosti čiju priču izvodimo na sceni. Moj susret i poznanstvo sa Mišom traje više od tri decenije ,ali naš susret prošle godine negdje na moru je prouzročio da nastane scenski perforemans jer on ima jednu takvu biografiju preko koje može da se ispriča sva ta univerzalna priča jednog izbjegličkog bića, jedinke u velikim seobama, izbjegličkim kolonama i nesrećema koje se događaju širom svijeta, a koje najviše prouzrokuje rat. Mišo je oficir koji svojim objektivnim učešćem u ratu, ne svojom voljom, postaje generetor proizvodnje istih lica, jer je bio dio rata kao što smo i mi bili, da bi na kraju došao u situaciju da 'Pukovniku više nema ko da piše', kaže Šemsudin Gegić, poznati bh reditelj.

Performans je zapravo, kako to on kaže, čista biografska priča Miša Lončarevića.

"Moja prošlost, kompletna, emotivna, profesionalna itd. Ideja je rođena da damo neku konkretnu pomoć van institucija svim migrantima u svijetu. Migranti to je danas jedna kategorija koja je uglavnom izložena samo politici, materijalnoj pomoći. To su ogromna sredstva koja Evropa i svijet izdvaja za migrante, međutim do tih ljudi pomoć ne dođe nikada. Njima je značajnija pomoć koju im može dati zajednica, prihvatanjem, njihovom edukacijom, asimiliranjem tih ljudi koji dođu. Jednostavno je recimo neku biljku posaditi, ali ako je vi ne kultuvirate ta biljka će uginuti. Tako je i sa čovjekom, ako mu ne pomognete da shvati gdje je došao, što je došao, šta treba raditi, ako ne oslobodite sve njegove kvalitete, a svaki čovjek ima neke kvalitete, onda to nije to. Naš zadatak je da mu damo tu slobodu da se tokom svoga kratkoga ljudskog života što bolje izrazi, da se ne osjeća stranac, da bude prihvaćen bilo gdje došao. Problem nije današnji, problem je od vijeka vijekova. Biblijski citat kaže 'Bio sam stranac i prihvatili su me', to je jako snažna poruka, jedna vječna poruka", ističe Lončarević.