"Bosanska djevojka" Šejle Kamerić i "Srebrenica" Tarika Samaraha izloženi u galeriji Tate Modern
Izloženi radovi se nalaze u centralnom izložbenom prostoru, na drugom spratu, kao dio ciklusa "Art and Society" ("Umjetnost i društvo"), koji predstavlja priču o načinima na koji se umjetnici i umjetnost bave društvenom stvarnošću.
U susjednim dvoranama, samo nekoliko od izložene monografije "Srebrenica" i rada "Bosanska djevojka", nalazi se jedna od čuvenih geometrijskih slika Pieta Mondriana, te instalacija Josepha Beuysa, kao i u blizini remek djela stalne postavke Tate Modern, čiji su autori neki od najznačajnijih umjetnika dvadesetog stoljeća poput Pabla Picassa, Salvadora Dalija, Georgesa Braquea, Paula Kleea, Henrija Matissea i drugih.
U opisu uz monografiju Tarika Samaraha navodi se da se radi o knjizi u kojoj su dokumentirane posljedice genocida, odnosno da se radi o fotografijama koje prenose propuste koji su doveli do smrti preko 8.000 bosanskih muslimana, uglavnom muškaraca i dječaka. Fotografija grafita koji je citiran u radu Šejle Kamerić preuzeta je iz Samarahove knjige.
Tarik Samarah, autor monografije o Srebrenici o značaju grafita rekao je sljedeće:
"Grafiti koje su pisali UN vojnici na zidovima bivše fabrike akumulatora u Potočarima ilustrativna su metafora indiferentnog odnosa međunarodne zajednice prema bosanskim muslimanima tokom devedesetih godina. Grafiti predstavljaju dokument i svjedočenje o predrasudama, ravnodušnosti i manjku empatije. Fotografije grafita su sastavni dio moje fotografske priče o Srebrenice, jer osim onih koji su počinili zločine u Srebrenici, postojali su i oni koji su mogli spriječiti genocid, a nisu. Oklijevanje međunarodne zajednice da spriječi genocid u Srebrenici, ali i rat u Bosni i Hercegovini, ukorijenjeno je, između ostalog, u predrasudama koje su zabilježene na ovim grafitima. Tematizirajući grafite postavljamo pitanje li bi sudbina Srebrenice bila drugačija da predrasude nisu bile toliko snažne?"
U objašnjenju Tate Moderna navodi se da rad "Bosanska djevojka" prikazuje portret umjetnice koja direktno gleda u kameru, zadržavajući naš pogled. Prekriveni tekst citira grafite nepoznatog holandskog vojnika UN-a pronađene u kasarni u Srebrenici tokom rata u BiH (1992. - 1995.). Koristeći stiliziranu pozu karakterističnu za modnu fotografiju, Kamerić istovremeno izaziva i utjelovljuje riječi vojnika. Ovim činom ona se zalaže za sve žene koje su iskusile predrasude zbog svog roda ili identiteta. Ona nagovještava kako žene postaju markeri nacionalnog identiteta, a njihova tijela politizirana kao način održavanja teritorija i granica. U svom pogledu ona traži od nas kao gledatelja da budemo odgovorni za svoj način gledanja.
Objašnjavajući svoj rad, Šejla Kamerić navodi sljedeće:
"Živimo u stalno ratu u kojem se ženska tijela posmatraju kao teritorija. Bosanska djevojka nisam ja, nego bilo koja djevojka ili žena…bilo ko čija su prava uskraćena. Ovaj rad dolazi iz Bosne i Hercegovine, ali govori univerzalnu priču o mržnji i predrasudama."
Fotografije grafita je nedugo nakon rata zabilježio Tarik Samarah. One čine integralni dio njegove umjetničke priče o Srebrenici, koja je osnova stalne postavke Galerije 11/07/95. Grafiti koje su pisali UN vojnici na zidovima prostorija u kojima su bili smješteni, otkrivaju predrasude, miskoncepcije i dehumanizaciju lokalnog stanovništva. Skretanje pogleda, nemogućnost empatije i nerazumijevanje pozicije žrtve, dio su narativa koje je odredio sudbinu žrtava iz Srebrenice. Fotografije grafita UN vojnika prvi put su objavljene u monografiji "Srebrenica".
Umjetnički rad "Bosanska djevojka" Šejle Kamerić nastao je 2003. godine. Rad koji se sastoji od grafita i portreta koji je također napravio Tarik Samarah, izlagan je u velikom broju galerija i muzeja širom svijeta, ukazujući kontinuirano na pogubnost predrasuda. Izloženi radovi Tarika Samaraha i Šejle Kamerić ostat će kao dio trajne i stalno dostupne kolekcije.
