Čitajući knjige Vedrana Seksan slijepim osobama otvara prozor u svijet
Biblioteka za slijepa i slabovidna lica nedavno je Odboru za dodjelu Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva uputila prijedlog da se Vedrani dodijeli nagrada Grada Sarajeva.
"Vedrana je pozorišna umjetnica raskošnog talenta i jake osobnosti. Karizmatična je i samosvjesna. Posljednje desetljeće redovno dolazi u Biblioteku za slijepa i slabovidna lica u BiH da bi pročitala knjigu osobama oštećenog vida. Humanim gestom, volonterskim radom i predivnim glasom obilježila je našu produkciju", stoji u prijedlogu Biblioteke.
Direktor Sakib Pleh u razgovoru za Klix.ba kaže da je Vedrana za slijepa lica najhumanija osoba u BiH jer, čitajući knjige, ona im otvara prozor u svijet.
"Smatramo da je inicijativa koju smo pokrenuli najmanje što možemo uraditi i mislimo da ne postoji bolja osoba za Šestoparilsku nagradu", kaže Pleh i prisjeća se kako je počela saradnja Biblioteke i Vedrane Seksan.
"Poslali smo oglas dekanu Akademije scenskih umjetnosti da uspostavimo saradnju da studenti dolaze u Biblioteku da rade vježbe govora i da čitaju knjige za slijepa i slabovidna lica što bi bila obostrana korist. Vedrana je vidjela taj oglas i došla je, samo ona, i počela čitati", kaže Pleh.
Dodaje da uspješna saradnja na obostrano zadovoljstvo traje već desetljeće. Odnos je to pun poštovanja i ljubavi, a Seksan je svim uposlenicima poput porodice.
"Vedrana je postala prepoznatljiva i naši korisnici, kad traže knjigu, ne pitaju ko ju je napisao, nego da li ju je pročitala Vedrana", dodaje direktor Biblioteke.
Zahvaljujući donacijama prijatelja i partnera, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica ima dva moderno opremljena tonska studija. Pleh naglašava da se možda nekom čini jednostavno doći i čitati, međutim za to je potrebno strpljenje i volja, jer za jednu knjigu treba provesti 50-60 sati u studiju.
Nakon toga, tonski zapis ide uredniku koji ga presluša, materijal se umnožava i spušta u bibliotečko odjeljenje gdje se obrađuje po međunarodnim standardima. Tek onda se distribuira korisnicima u cijelom svijetu, i to bez ikakve naknade.
A bez naknade, barem one novčane, Vedrana već 11 godina radi u Biblioteci. No, ona, dok sjedimo u studiju i razgovaramo, kaže, kako u životu ništa nije radila džabe.
"Kako ovo može biti rad za džaba kada sam okružena divnim ljudima koji vole knjigu onoliko koliko je ja volim. Meni je knjiga, pored pozorišta, iznad svake druge vrste zabave i nema veće nagrade nego raditi u sredini gdje su tako divni ljudi. Ja uvijek kažem da je meni ovo vikendica, ja sam ovdje uložila svoj glas i dođem ovdje da se odmorim", kaže Seksan ispred koje stoji otvorena "Igra prijestolja" koju trenutno čita.
Boli je, kaže, žalosna činjenica da je Biblioteka jedna od institucija od državnog značaja koja nema riješen status i što su slijepe osobe zaboravljene. Tu je, ističe, njena najveća motivacija.
"Kada sam upoznala slijepa lica, shvatila sam da mi koji vidimo, odnosno nemamo nikakv hendikep ili invaliditet, uopće ne razumijemo ljude koji su drugačiji od nas. Mi se postavljamo kao da je ovo svijet skrojen samo po našoj mjeri, i on najčešće to jeste, u kojem se ništa ne nudi ljudima koji imaju neke druge potrebe. Knjiga je za sve slijepe ljude apsolutno sve, to je njihovo kino, pozorište i televizija i svaka vrsta razbibrige i obrazovanja, tako da je fantastično koliko oni cijene knjigu i ono što radiš za njih. I ja jako cijenim što oni pristaju da slušaju to što ja čitam", priča Vedrana i dodaje da joj je u Biblioteci toliko lijepo da će dolaziti dok god bude mogla hodati, dok je glas služi i dok je budu htjeli.
"Čak i kada bi oni rekli 'nemoj ti više čitati', ja bih opet dolazila da popijem kafu s ovim ljudima", kaže kroz smijeh.
Za jedan termin od dva sata može pročitati od 30 do 50 strana, a preko dva sata je vrlo teško čitati, jer pada koncentracija.
"Važno je napomenuti da ja nisam jedina, ovdje dolaze moje kolege i ljudi koji nemaju veze s glumom. Alena Džebo je u izazovu putem Facebooka pozvala ljude da dođu pročitati jednu knjigu i jako puno ih se odazvalo, tako da smo prošle godine ispunili plan Biblioteke", kaže naša sagovornica.
U uslovima u kojima radi, Biblioteka ne može priuštiti da plaća spikera, stoga Vedrana poziva sve da dođu i pročitaju barem jednu knjigu.
"Mi se moramo malo okrenuti oko sebe i gledati ljude koji nisu kao mi i pomoći im. Svako ima period od dva sata da dođe i uradi nešto korisno. Ja na Biblioteku gledam kao na životni projekt. Mi živimo u društvu u kojem je varijanta budi zvijezda za tri minute, a ja kažem budi zvijezda Biblioteke za slijepe, budi zvijezda deset godina. Neka te prepoznaje kategorija koja će te stvarno cijeniti, koja te neće nikad zaboraviti", poručuje Vedrana.
Ne voli da govori o inicijativi koju je pokrenula Biblioteka da joj se dodijeli Šestoaprilska nagrada. Skromno kaže da je njen doprinos mali, a Šestoaprilska nagrada pregolema.
"Mene dira njihova ljubav prema meni i to što su usrećili moju majku, kao i njihovo prepoznavanje te zajedničke dobre energije. Hvala im, ali je meni nagrada to što su oni pomislili da ja to zavređujem. Mi ćemo nastaviti raditi stvari koje su vrijedne za nas i za one ljude za koje ih radimo. Hoće li to neko prepoznati, u konačnici je nebitno", zaključuje sarajevska glumica.
