Dašak Japana u srcu Sarajeva: Učenjem japanskog do upoznavanja sa fascinantnom i dalekom kulturom

I dok se u našem okruženju najviše uče engleski i njemački, koji imaju praktičnu primjenu u svakodnevnom životu, naši sagovornici kažu da se japanski uči većinom iz ljubavi.

Polaznici Adnan Gegić i Merisa Ahmetspahić treniraju borilačku vještinu ninjutsu, a dopada im se japanska kultura koja je dosta drugačija od svega što poznaju. Gegić ističe da mu se dopada to što Japan čuva svoju tradicionalnu kulturu i komunicira s ostatkom svijeta a da ne mijenja svoje običaje i način života.

"Japanci su kulturniji nego ljudi ovdje. Japan je izdvojena država, oni guraju svoje", kaže on.

Kao i kod Ines, i kod njih se ljubav prema japanskom jeziku razvila iz kontakta sa japanskom kulturom, anime crtićima i manga stripovima, kao i za naš prostor neuobičajenom borilačkom vještinom, za koju kažu da razvija i osnažuje karakter i volju osobe.

Muhameddo, Maruko i Surobodan

Intenzivni početnički kurs trenutno pohađa 140 osoba, što je bio broj koji je iznenadio i predavačicu Yumi Oriharu, studenticu diplomskih studija iz lingvistike i stranog jezika na univerzitetu u Tokiju. Kaže da je očekivala da se na kurs prijavi 20-30 ljudi te se iznenadila kada je dobila listu od 140 učesnika. Raduje se što postoji toliki interes za učenje japanskog i kaže da su učenici dosta zainteresovani i motivisani.

Ono što je početnicima najteže je savladavanje japanskog pisma. Japan uz latinicu koristi još tri vrste pisma. To su kanji, hiragana i katakana. Kanji su Japanci preuzeli iz kineskog i predstavlja slikovni prikaz riječi, a koristi se za japanske riječi. Hiragana i katakana se koriste za strane riječi, a predstavljaju glasovni prikaz riječi.

Za strance je teško početi učiti znakovni sistem s kojim nisu imali dodira ranije, pogotovo zato jer princip da jedno slovo stoji za jedan glas ne vrijedi u japanskom jeziku. Za neke glasove na našem jeziku Japanci nemaju ekvivalent, tako da se koristi ono što je najbliže. Zbog toga se naša imena izgovaraju drugačije na japanskom.

Tako Muhamed postaje naprimjer Muhameddo, Marko je Maruko, Sanela je na japanskom Sanera, a Olga Oruga. Mogu postojati i razlike u izgovoru naših imena zbog toga što svako može izabrati ono što mu zvuči najsličnije njegovom imenu. Neka naša imena se teško mogu prepoznati na japanskom, poput Zlatka, koji postaje Zuratoko te Slobodana, koji se pretvara u Surobodan.

Pristojnost u jeziku, hijerarhija u društvu

Međutim, kada odmaknu u učenju naši đaci najviše problema imaju sa keigom. Keigo predstavlja počasne izraze koji se u japanskom jeziku koriste kako bi se izrazila društvena razdaljina između dvije osobe ili razlike u njihovom društvenom rangu. Keigo ima poseban rječnik i posebne gramatičke forme, a često se za njega kaže da je forma pristojnosti.

I u bosanskom jeziku postoje izrazi pristojnosti, koji se koriste da bi se pokazalo poštovanje ili društvena distanca. Tako, naprimjer, kada oslovljavamo osobu koju ne poznajemo ili čiji viši društveni status želimo označiti, u bosanskom koristimo "Vi" umjesto prisnijeg "ti".

Ines Rovčanin kaže da je naš sistem iskazivanja poštovanja po društvenom rangu dosta jednostavniji od japanskog. Ova razlika dolazi iz razlika u društvu. Japan ima dosta izraženiju hijerarhiju u svojoj kulturi, koja je striktnija te zahtijeva određene nivoe poštovanja, a kako će se o nekome pričati zavisi i od sagovornika.

Tako će, naprimjer, u obraćanju šefu uposlenik koristiti jednu formu za njega, ali u razgovoru s klijentom će za šefa koristiti drugu formu, kako bi pokazao da je poštovanje prema klijentu na višem nivou od poštovanja prema šefu. To znači da jedna riječ može izgledati dosta drugačije u različitim kontekstima, zbog odnosa govornika prema sagovorniku.

"Čak i mladi Japanci imaju poteškoća sa učenjem keiga", kaže Orihara.

Uprkos tome, ne misli da će ovaj sistem nestati, jer se mladi ljudi ulaskom u radno okruženje navikavaju na preovladavajući sistem.

"Ponekad osobu možeš uvrijediti i ako si preljubazan, jer između vas dvoje stavljaš društvenu razdaljinu koja nije prikladna", kaže Ines i dodaje kako ljudi koji nisu navikli na keigo, i pored sve dobre volje, imaju poteškoća pri korištenju ove forme.

Posuđenice iz engleskog: T-shatsu i sakkaa

Jedna od stvari koja zabavlja početnike su engleske riječi koje mogu pronaći u japanskom. Dosta riječi u ovom jeziku je uzeto iz engleskog, a pisanje je prilagođeno japanskom izgovoru. Naprimjer, japanska riječ za majicu je "T-shatsu", a došla je od engleske riječi "T-shirt". Riječ za nogomet je "sakkaa", što predstavlja japanski izgovor engleske riječi "soccer".

Engleski se može naći i u popularnoj japanskoj muzici, gdje je normalno da se ovaj jezik miješa sa japanskim.

Yumi kaže kako Japanci misle da je engleski kul te da ga stoga ubacuju u proizvode popularne kulture, kao što su pop pjesme i TV serije. Međutim, učesnici napominju da i u našem jeziku postoji dosta engleskih izraza koji su se "udomaćili", poput riječi "vikend" i "kompjuter", a da toga postanemo svjesni tek kad istu stvar primijetimo u drugom jeziku.

Krofna, klofna, klohna, krohna

Japanski jezik mnogim ljudima izgleda zastrašujuće, jer je dalek i stran te čak i kada ga počnu učiti nisu sigurni da će u tome istrajati.

Emir Mekić, jedan od polaznika kursa, kaže da mu je zanimljivo učiti novi jezik, ali i da je dosta teško jer se znatno razlikuje od bosanskog. Kaže da mu je teško japansko pismo, a upitan o tome šta je najteže, Mekić uz smijeh govori da je to sve osim brojeva do deset koje je savladao.

Međutim, ništa lakše nije ni Japancima sa našim jezikom.

Mitsutoshi Inaba, Japanac koji već godinama živi u Sarajevu i govori bosanski jezik kaže da je prilično težak, jer se dosta razlikuje od njegovog maternjeg japanskog. Kao primjer navodi da japanski ne razlikuje imenice u jednini i množini.

"Nekad nisam razumio zašto se piše na Palama, a ne na Palu, jer mislio sam da je riječ Pale srednji rod u jednini", kaže on.

Japanski jezik isto tako ne razlikuje neke glasove koji su zastupljeni u bosanskom, što Japancima može praviti probleme.

"Jedna od najtežih riječi mi je krofna. Meni je sve isto: klofna, klohna, krofna i krohna", kaže on.

Ljubav prije praktičnosti

Uprkos brojnim razlikama i poteškoćama te nepostojanju mnogo praktičnih mogućnosti da se znanje ovog jezika iskoristi, sarajevski zaljubljenici u Japan odlučno nastavljaju istraživati japansku kulturu i jezik.

"Mogu shvatiti kad ljudi uče jezike zbog nečeg što bi im moglo koristiti u budućnosti, ali mislim da se onda dosta više skoncentrišu na to nego na ono što oni žele. Ja stvarno volim japanski i želim odvojiti vrijeme i trud da ga govorim tečno. Čak i ako ga na kraju nikada ne budem mogla koristiti na poslu učim ga jer uživam u tome", rekla je za kraj Ines.