Nakon presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore Međunarodnog suda pravde u Haagu 26. februara 2007., konceptualni umjetnik Almir Dervišević u nekoliko navrata realizirao je umjetničke instalacije nazvane "Autobusko stajalište Internacionalni sud pravde u Den Haagu" i "Autobusko stajalište evropska nacija" u Briselu.
"Konceptualnom umjetnošću nastojim inspirirati društvo da djeluje u kontekstu pravde, pravde koja je neodvojiva od istine, istine uvijek prisutne i kao takve vječne. Samo istina neovisna je i kao takva konstantna. U realiziranom djelu s radnim nazivom 'Autobusko stajalište Internacionalni sud pravde' koristim se svjesno tim nazivom i njegovom simbolikom", kaže autor.
Obrazlažući naziv instalacija ističe da su "tokom agresije na RBiH korišteni autobusi za deportaciju žrtava koji su odvoženi u logore, na razmjene, koji su planski raseljavani, planski ubijani s ciljem stvaranja etnički čiste teritorije".
"Ovaj put se nadam da će autobusi saobraćati u suprotnom smjeru, da će se kretati u smjeru pravde kao univerzalne vrijednosti čovječanstva, kao uvjeta mira i zdravog društva", naglasio je.
Stalno mjesto izlaganja u različitim periodima je Internacionalni sud pravde u Haagu, a posljednja u nizu realizirana je 24. januara ove godine.
"Tokom zajedničkog iščekivanja presude ispred zgrade Internacionalnog suda pravde, 26. februara 2007. godine upoznao sam mnogo majki iz BiH koje su izgubile cijelu porodicu. Jedna od njih mi je rekla da je izgubila devet sinova", prisjeća se Dervišević.
Nastavlja evocirati sjećanja na taj dan i kaže da se „nakon što smo u 12.05 saznali da je Srbija zapravo oslobođena optužbe i nakon naše prve reakcije (razočarenje) desilo nešto grozno“.
"Delegacija Srbije napuštala je sud. Kapija suda se otvorila i auto s delegacijom Srbije prolazilo je pored majki i ostalih. Auto se kretalo prvo usporeno, potom ubrzano. U periodu usporenog kretanja osoba koja je sjedila pored vozača auta delegacije Srbije gledala je u pravcu majki i uputila im ciničan osmijeh. Šta su vrijednosti i norme toga čovjeka da se u takvoj situaciji ponaša tako", pita se on.
Od 2007. godine Dervišević je realizirao i druge instalacije kao dio projekta "Pravda za BiH, autobusko stajalište Internacionalni sud pravde". Izdvojio je realizaciju djela ''Pravda za sve, svi za pravdu'' iz augusta 2015. u Den Haagu, koje čini prijevod rečenice ''Pravda za sve, svi za pravdu'' na desetke jezika svijeta.
Kaže da su ga motivirale žrtve nepravde, ubijeni, ranjeni, mučeni, pokradeni, obespravljeni građani BiH, žrtve i počinioci zločina i agresije kako iz prijeratnog perioda, tako i iz ratnog, odnosno poslijeratnoga perioda.
"Također već decenijski kontinuirani odnos susjednih država prema narodima BiH inspirirao me da realiziram to djelo. Samo istinska pravda može doprinijeti zdravom i uopće pozitivnom razvoju našega društva", naglasio je. Podsjetio je na reviziju presude Internacionalnog suda pravde po tužbi RBiH protiv Srbije i Crne Gore te naglasio da "nam je preostala još godina da iskoristimo to pravo u sudu".
Konceptualni umjetnik Almir Dervišević rođen je 1972. u Sarajevu, a trenutno živi i radi u Holandiji. Školovao se pri Visokoj školi primijenjenih umjetnosti u Utrehtu i Likovnoj akademiji u Sarajevu, u klasi profesora Mustafe Skopljaka. U periodu 1994. - 2004. studirao je na odsjecima arhitekture, likovne umjetnosti i nastavničkom odsjeku. Diplomirao je 2000. kao likovni umjetnik smjer kiparstvo, a 2004. na nastavničkom odsjeku i stekao zvanje docent likovne umjetnosti.
