Mostar kao grad ključni je motiv Markovininog intelektualnog i kulturnog angažmana, a u ovoj knjizi upoređuje ga s Libanonom na prvom mjestu zbog političke nestabilnosti među nacionalnim grupama, što je i najlakše prepoznatljivo.
Kao drugi razlog zašto je tu bliskoistočnu državu uporedio s gradom na Neretvi je zbog toga što je Mostar mediteranski grad, a tu su i banalniji, ali gradskom životu važni razlozi poput famozne zgrade "Bejrutka" u blizini autobuske stanice te činjenice da je u Mostaru oduvijek bilo libanskih cedrova.
U razgovoru s novinarima izrazio je nadu da će knjigu pročitati neki neistomišljenici koji mogu uvidjeti da postoje različitosti te da će razumjeti da postoje najmanje četiri narativa u Mostaru tri nacionalna i četvrti je jugoslavenski, a svi oni imaju pravo postojati.
"Ukoliko se ne možemo složiti oko prošlosti, a očito je da ne možemo, možemo li se složiti oko budućnosti da bude bolje poput komunalnog izgleda grada. Mislim da sada postoji realan konsenzus ljudi koji žele normalno živjeti", dodao je.
U knjizi spominje i mostarsko Partizansko groblje koje gotovo periodično trpi vandalizme te još poneku socijalistički baštinu koji ostaju jedini kohezivni faktor jer nakon svega to više nažalost ne može biti Stari most niti nešto slično.
No, antifašistička baština, smatra autor, i posebno Partizansko groblje kao simbol svega toga te partizanski narativ jeste jezgro okupljanja, ali opet samo onih ljudi koji će osvijestiti civilizacijske vrijednosti, emancipaciju i antifašizam.
Jedan od promotora bio je književnik Mile Stojić koji je kazao da predstavlja knjigu mladog književnika, kompetentnog naučnika i pisca koja govori o tradiciji Mostara, sadašnjosti i uz veliki upitnik nad njegovom budućnošću.
"Alija Isaković prije rata za Mostar je napisao 'Da ovaj grad nije raj bio bi pakao', tu rečenicu Markovina je obrnuo i kazao 'Da ovaj grad nije pakao, bio bi raj' i upravo u toj metatezi krije zapravo cijeli sadržaj knjige", dodao je Stojić.
Knjiga nije, napominje, naučni rad u pitanju je čitljiva historijska priča bez naučne mašinerije i bez fusnota, ali utemeljena na jasnim i prepoznatljivim historijskim izborima.
Osvrnuo se na činjenicu da je u doba austrougarske bio glavni centar srpske kulture u BiH, a u današnjem Mostaru u tragovima ima ih svega četiri posto i od te statistike dolazi se do temeljnog problema BiH jer je današnji Mostar rezultat rata, a rat je rezultat planova o etničkom čišćenju.
Profesor Nerzuk Ćurak smatra da je Markovina neuobičajena pojava u današnjem kulturnom, javnom i političkom životu BiH ponajviše zato jer zastupa poziciju radikalnog ljevičara, što je ovdje rijetko i imajući to u vidu njegov govor o Mostaru je radikalno drugačiji od dominirajućih etnonacionalističkih naracija.
Za knjigu kaže da je zanimljiva iz nekoliko razloga i to ponajprije jer se autor u njoj ogolio, preispitujući sebe i svoje stavove, obračunavajući se sa sva tri nacionalizma na odmjeren način, ali vodeći računa o istini.
Uzimajući u obzir snažne simbole Mostara kao što je radnički pokret, Velež, Neretva i Stari most kroz ovu knjigu odličnog naziva ponudio je alternativu upravo etnonacionalističkim historijama koje su pune mitologije, laži i konstrukcija.
Filmski i pozorišni režiser Dino Mustafić promovirajući knjigu naglasio je da ona donosi brojne činjenice i argumente, a autor ne pada u emotivne zamke i pokazuje izvanrednu unutrašnju disciplinu s četiri pogleda na Mostar.
On govori, kaže Mustafić, o Jugoslovenima, grupi koje više nema na popisu i identitetu koji je nestao u vremenu kada se svi oni koji kažu da je prije rata bilo mnogo bolje budu brutalno u javnosti diskriminirani kao jugonostalgičari.
Budući da je taj grad imao najveći broj mješovitih brakova, Mustafić kaže da je on bio posljednja adresa gdje su se mogla očekivati takva ratna razaranja, zato knjiga donosi mnogo boli i emocije donoseći detalje o sistematskom rušenju civilizacijske supstance.
"Nisu slučajno rušeni gradovi kulturno-historijskog naslijeđa drugih i drugačijih, iza svega je postojao sistem. U tom diskursu nacionalista vidite da nisu završili posao, sutra bi se ponovo odlučili na nasilje jer ovaj put nije bilo ni pobjednika ni poraženog", zaključio je Mustafić.
Knjiga je ranije promovirana i u Mostaru, rodnom gradu autora Draga Markovine.