"Djevojčica sa šibicama" nije uobičajena bajka, ona nema sretan kraj, u njoj glavna junakinja ne postaje princeza, niti pronalazi svog junaka na bijelom konju. Možda je baš zbog toga danas i više nego aktuelna, primjerena vremenu u kojem se susrećemo sa frapantnim podacima o tome koliko je djece u BiH izloženo nasilju, satjerano na ulicu da prose, ili uopće ne pohađaju školu. Odbačena i često izložena nasilju, ta djeca dijele sudbinu djevojčice koja u novogodišnjoj noći viri kroz prozore onih sretnijih i, iako su prozori zatvoreni, osjeća miris hrane, toplinu doma i čuje smijeh okupljene porodice.
S druge, pak, strane, postoji i veliki broj one djece koja, iako se nalaze s ove druge strane prozora, rastu u porodicama u kojima roditelji nemaju vremena za njih, imaju sve što požele, ali ne i pažnju i ljubav. Usamljena i prepuštena sama sebi, ta djeca stižu na ulicu tragajući za prijateljstvom i razumijevanjem.
Kroz predstavu "Djevojčica sa šibicama" pokušavaju se detektovati takvi problemi koje govore o obespravljenom položaju djece danas u BiH, o njihovom sistemski oduzimanom pravu na normalno odrastanje. Zato je predstava locirana u prostor jednog podhodnika, išaranog, prljavog, hladnog i opasanog betonom, koji se, zahvaljujući dječijoj imaginaciji i fantaziji, pretvara u prostor koji nema nikakvih ograničenja i u kojem se kroz igru, kreaciju i nadu dolazi do potpune slobode.
