Ističe da kad stećak gledamo samo kao čistu skulpturu, koliko god bio pomalo naivan, on u sebi krije jedan koncept, a to je da funcioniše i kao skulptura i kao arhitektura te amulet istovremeno, a s druge strane najviše je skulptura.
"U klasičnom poimanju skulpture imamo reljef ili okruglu takozvanu slobodnu skulpturu. Stećak je u najvećem broju primjera paralelno i jedno i drugo. Fukcioniše kao svojevrstan hemafrodit. On je dvospolan, dvojak u više nivoa u najmanju ruku. Iako bi neki rekli šta je to komad kamena, na njemu nešto nedotesano i to je to", kaže Fejzić.
BiH na komadu australijske zemlje
Fejzić podsjeća na pisanje Šefika Bešlagića da se stećcima može smatrati sve srednjovjekovno nadgrobno bosansko kamenje koje obuhvata raspon od komada koji su amorfni, preko onih koji su geometrijski različitih oblika.
"To je jedan tako širok dijapazon da ja ne poznajem nijednu kulturu u kojoj se pojavila skulptura kao dio tradicije", podvukao je Fejzić.
Prije par godina Fejzić je u Australiji, od australijskog kamena i na autralijskoj zemlji, preselio koncept stećka iz jednog, kako kaže, matafizičkog svijeta u australijski fizički.
"Taj stećak je isklesan od australijskog kamena i predstavlja jednu manifestaciju BiH na komadu australijske zemlje", pojašnjava Fejzić.
On ovih dana privodi kraju rad na stećku, tačnije stećcima koji će ovaj put iz Sarajeva da putuju u Dansku.
Naglašava da mu je cilj da se Bosna predstavi sa stećkom u svakoj zemlji s kojom ima bilo kakve odnose, pogotovu ako ima kulturne razmjene. A danas, smatra on, gotovo da nema ozbiljnije države u kojoj nema Bosanaca.
"Stećak je kulturno naslijeđe oko kojeg se ne možemo tako lako posvađati, izuzev u vrlo ekstremnim primjerima. Moraš biti ne samo nacionalni luđak, nego i neinteligentan da bi uopšte tražio, a kamoli navodio argumente da stećak pripada onima, ovima ili trećima", kaže Fejzić.
On smatra da bi eventualno "umrežavanje“ sa stećcima bilo najbolja moguća i kulturna i diplomatska akcija koja bi bila poduzeta, navodeći da bi to bilo interesantno gradivno tkivo koje bi moglo povezivati Bosnu iznutra i izvana tj. i samu sa sobom i sa svijetom.
Govoreći o stećku koji iz Sarajeva treba da putuje u Dansku, Fejzić kaže da se na njemu nalaze stihovi Maka Dizdara i rečenica Hansa Kristijana Andersena.
"Bosanski jezik je ispisan danskim runskim pismom, a Andersenova rečenica iz njegove priče o leptiru je ispisana danskim jezikom ali znakovima bosanske srednjovjekovne ćirilice, bosančice", naglašava Fejzić.
Ne pravi replike stećka
Tako su se na jednom stećku našli Makovi stihovi "Preko gloga preko drače... " kako bi se, kaže Fejzić, opisao put onih koji su preživjeli i sad su u Danskoj, a s druge strane Andersen odgovara da nije dovoljno samo biti živ nego je za život potrebno imati i sunce, vodu i mali cvijet.
Navodeći da on ne pravi replike stećaka, Fejzić ističe da se tada gazi jedna od ključnih karakteristika tradicije, a tradicija stećaka je između ostalog da ne postoje dva ista.
"Potpuno je besmisleno raditi stećke koji se isključivo referišu na simbole i narative vezane za srednji vijek, ja živim u ovom vremenu", kaže Fejzić.
Adis Elias Fejzić diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Posljednjih godina živi i radi kao slobodni umjetnik i univerzitetski profesor u Australiji. Titulu doktora nauka stekao je na Queensland College of Art, Griffith University, u Brisbaneu (Australija), gdje je odbranio rad “A Memorial for the Twenty-First Century: The Timelessness ofthe Bosnian Stećak and Its Relevance to Contemporary Visual Art (Spomenik (Memorilaj) za 21. stoljeće: Vječnost bosanskog stećka i njegova relevantnost za savremenu vizualnu umjetnost).
