Šimović je rođen 14. juna 1964. godine u Gabeli kod Čapljine, a nakon kratke i teške bolesti u Mostaru je preminuo je 6. januara 2007. godine.
Završio je srednju Pedagošku školu u Metkoviću i studirao u Sarajevu na Prirodoslovno-matematskom fakultetu Geografiju i prostorno planiranje. Uređivao mjesečnik za kulturu i društvena pitanja Stećak. Djela su mu uvrštena u nekoliko proznih i pjesničkih antologija. Povremeno se bavio i novinarskim radom.
Objavljivao priče u Književnoj reviji, Odjeku, Našim danima, Oslobođenju, Stećku, Motrištima, Hrvatskoj misli, Hrvatskoj riječi, Licima, Quorumu, Osvitu te u nekim drugim godišnjim ili neredovitim publikacijama. Priče su mu adaptirane za radio i televiziju. Bio je član Društva Hrvatskih pisaca, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Herceg Bosne, te aktivni član HMD Napredak i Matice Hrvatske.
Prvu knjigu priča "Misterij stolne lampe" objavio je 1990. godine u sarajevskoj Svjetlosti, nakon čega slijedi knjiga "Prolaznik" objavljena 1997. godine u nakladi Matice hrvatske Sarajevo i Ziral-a iz Mostara. Godine 2003. Šimović je objavio knjigu priča pod nazivom "Učili smo za pjesnike". Iste godine zajedno s Josipom Mlakićem i Robertom Mlinarcem objavljuje knjigu "Triangulacija".
Dobitnikom je prve nagrade na jugoslavenskom konkursu za priču "Zijo Dizdarević" 1988. godine. Priče i pjesme objavljivao je u mnogim listovima i časopisima, a dio njih je preveden na njemački, engleski, slovenski i makedonski jezik, a uvrštavan je i u izbore i antologije.
Veći dio života živio je u Mostaru gdje je 1999. godine zasnovao obitelj, a 2001 godine dobio jedinorođenoga sina po imenu Roman kojeg je često isticao kao svoj najveći životni uspjeh.
Bio je prvi direktor izdavaštva i urednik u nakladničkoj kući Hercegtisak, a jedan je od urednika prvog leksikona legendarne grupe INDEXI (ovdje imamo jedan unikatni primjer s njegovom fotografijom, kako je rađeno za cijelu postavu ovog velikog projekta- a za obitelj je sada od neprocjenjivog značaja).
Nakon smrti koja je Dragana Šimovića zadesila u punoj snazi njegovog stvaralaštva brojni pjesnici su mu posvetili pjesme, a neki čak i knjige, među njima su Ljubo Krmek i Krunoslav Šetka. No, ostala je nikada objavljena njegova posljednja knjiga "Učili smo za pjesnike II", koja je u čast njegovog života i djela iste godine 2007. kada je preminuo, javnosti predstavljena u časopisu Motrišta.