Gradimir Gojer: Mega koalicija SDA, SDP-a i Stranke za BiH je spas za državu
Gojer se odlučio na neobičan teatarski poduhvat spojivši dramatizirane proze bh. klasika pisane riječi Isaka Samokovlije i Meše Selimovića, a priča nam kako je odlučio posebnom teatarskom izvedbom počastiti Sarajlije nakon relativno dugog odsustva iz pozorišta.
"Dva su razloga zašto me nema dugo u teatru. Prvi je zato što sam smatrao da treba neko vrijeme da odmorim, a drugi je slabo praćenje smjene generacija. Ja mislim da treba mladim ljudima prepustiti da oni protagoniraju teatar u savremenom trenutku. Naravno, ja se zaželim posla, tako da se vratim povremeno. Jedno vrijeme sam bio i van Sarajeva te sam uradio jednu predstavu u Beogradu, u jednom alternativnom teatru na Dorćolu, ali predstava i nije bila baš mala, tj. radio sam Krležinu 'Legendu'. To je nešto što me ispunilo i motiviralo da se vratim", kaže nam na početku Gojer.
U teatru je zavladala koruptivna logika
On dodaje kako ga dugo nema i zbog toga što je u Sarajevu postao sve izraženiji rivalitet među umjetnicima, ali i zbog toga što glavni grad BiH, prema njegovim riječima, nema kontinuitet. Ističe kako je on čovjek koji dugo egzistira na umjetničkoj sceni BiH, ali nema priključka savremenim kulturološkim tokovima zbog toga što ljudi koji vode ove procese, govori nam, ne mare za taj kontinuitet.
"Jako sam želio raditi nešto od Meše Selimovića, a imao sam i dnevno-politički motiv, tj. dugo nema više pravih kontakata jevreja i muslimana, a ja sam želio da to napravim kroz teatar. Ja sam napravio neku vrstu fuzije djela možda i najvećeg bošnjačkog i bh. pisca svih vremena Meše Selimovića te pisca za kojeg je Ivo Andrić kazao da je Čehov naše književnosti - Isaka Samokovlije. Kada sam krenuo u taj poduhvat, moja dramaturška saradnica Svetlana Broz pitala me kako mislim spojiti ta dva entiteta, a ja sam joj rekao da su oni već spojeni. Naime, obojicu vežu temeljno bosanstvo i egzistencijalne teme o kojima pišu, priče o malim ljudima", dodao je ovaj kulturni djelatnik.
Teatar je na društvenoj margini već godinama, kaže on, što je greška političkih elita. Poručuje da bi one morale znati da je teatar bio predvodnik velikih društvenih procesa i to u avangardnom smislu.
"Naši festivali su u umjetničkom smislu minorni, tu jedino izdavajam MESS koji je internacionalan. Oni su se potpuno urušili i to iz tri razloga. Prvi razlog su finansije, drugi su sredine u kojima se održavaju, a koje nisu dorasle njihovom značaju, dok je treći razlog smjena generacija koja je zahvatila i festivale. Imamo i problem s hiperprodukcijom kadra koji izlazi iz akademija, a nema dovoljno prostora za angažman. Selekcija u našim teatrima nije logična. U svim oblastima društva, pa i teatru, zavladala je koruptivna logika. Unutar nje smjestio se i naš teatar i ljudi dolaze do angažmana najčešće neumjetničkim putevima", ističe on.
Političarima u BiH nedostaje širina u pogledu
Bitno je istaći da je osim kulture Gojer od rane mladosti prisutan i u politici. Naime, brojne su političke i društvene funkcije koje je obnašao, tj. bio je potpredsjednik, član Glavnog odbora i predsjednik Savjeta za kulturu i umjetnost SDP-a BiH. Po napuštanju ove stranke prelazi u Stranku za BiH gdje postaje njen potpredsjednik i vodi Općinski savjet Stranke za BiH Stari grad Sarajevo. Također, bio je ministar u ratnoj Vladi RBiH i ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo. Jedan mandat bio je zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a bio je i zamjenik gradonačelnika Grada Sarajeva.
"Osim kulture, ja sam se malo povukao i iz politike, jer smatram da je vrlo izvjesno da narod u BiH hoće samoubistvo. Glasati iz ciklusa u ciklus za one koji nas vode u propast nije ništa drugo nego suicid. Dokle god se narod bude prodavao za kilo kafe ili šećera neće biti napretka, u toj situaciji je suludo baviti se politikom pošto je uzaludno govoriti. Ljudi su u poziciji da za šoljicu kafe ili kriglu piva prodaju svoj glas. Ja sam se povukao pošto mislim da je nemoguće boriti se s nemoralom. Dakle, nije sve na političarima, kriv je i narod", kategoričan je Gojer.
Pošto je u prošlosti bio visokopozicionirani član SDP-a BiH, bilo je iznenađenje što je u jednom trenutku odlučio promijeniti političku opciju i što je pristupio Stranci za BiH. Kaže kako je to učinio najviše zbog Harisa Silajdžića, osnivača i prvog predsjednika ove političke stranke desnog centra.
"Ja sam u ratu bio SDP-ov ministar u Vladi RBiH koju je vodio Haris Silajdžić. Ja sam još tada radeći s Harisom Silajdžićem u vrlo teškim okolnostima uvidio njegove kvalitete. Među njima se isticalo političko mišljenje i državničko ponašanje. Kada sam se razišao sa SDP-om ja se nisam razišao s ljevicom, ja sam i dalje prisutan u političkim procesima koji su zapravo procesi ljevice, ali sam morao promijeniti stranku jer sam smatrao da to što se radi u SDP-u nije dobro. Tada nisam mogao ništa uraditi, a osjećao sam se krivim zbog toga. U to doba se provodila antiintelektualna politika u SDP-u, kako ju je nazvao Esad Zgodić, a moja je greška što o tome nisam glasnije govorio", navodi Gojer.
Kaže da je nakon napuštanja SDP-a osjetio potrebu da i dalje bude jedan od prvoboraca na patriotskom frontu te je pristupio Stranci za BiH. Pojašnjava da je najbolja situacija da sposobnih ima i na ljevici i na desnici jer je onda živa politička scena, ali napominje da je u ovom momentu dosta važnija patriotska opredijeljenost intelektualaca.
"Uopće ne mora značiti da ako je neko član stranke desne opcije, a ukoliko je patriota, da je na krivom putu. Isto tako, ni strogo svrstavanje uz ljevicu ne mora značiti da ti ljudi nemaju širi pogled i da ne osjećaju ono što rade desničari. Ja se uvijek trudim da budem profesionalac, ali i empatičan šta god radio. Ne smiju se ljudima rezati glave zbog jedne greške ili jednog krivog mišljenja. Nama nedostaje širina u pogledu. Mnogi govore kako slovim za dosta umjerenog političara, a to sve zato što promatram kvalitete ljudi i što se trudim da ih pronađem u ljudima. Najlakše je ljude nipodaštavati i govoriti o svojim političkim protivnicima kao da ne postoje", nastavlja ovaj reditelj i političar.
BiH vapi za formiranjem istinskog probosanskog fronta
"Nemojmo se zavaravati, BiH je još uvijek ugrožena, ali više iznutra nego izvana. Na političkoj sceni u BiH imate osovinu Čović - Dodik koja direktno podriva njenu državnost. Međutim, valja reći da i Hrvatska i Srbija nikada nisu odustale od ambicija da otmu dio bh. teritorije. Što se tiče Kantona Sarajevo, moram reći da sam u posljednje vrijeme bio dosta van grada, tako da i nisam najupućeniji u zbivanja, ali volio bih da imamo stabilnu vlast zbog toga što stabilnost glavnog grada znači i stabilnost kompletne države", smatra Gradimir Gojer.
Državotvorne stranke su, prema njegovom mišljenju, u velikom uzmaku i govori kako je to veći problem od djelovanja Dragana Čovića i Milorada Dodika. On im zamjera što nisu aktivnije i što se njihov glas u javnosti ne čuje češće.
"Pazite, ja mislim da je u kontinuitetu djelovanja, ne govorim sada o pojedinim periodima, već od rata sve do danas, SDA vodila probosansku politiku. Meni je smiješno kada neko trpa SDA u koš sa SNSD-om ili HDZ-om. SDA je državotvorna stranka i ona se drastično razlikuje od njih, ali se mora otvoriti prema ljudima drugih nacija. Ukoliko se to desi, to nije spas samo za SDA, to je spas za BiH. Ja mislim da državničku politiku vodi i SDP, a Stranka za BiH nikada nije ni skrenula s tog puta. Kada bi te tri stranke imale aktivniju ulogu u političkom životu BiH i kada ne bi bile žrtve unutarnjih turbulencija, mi bismo imali dosta jači front prema onima koji ruše našu državu. Zbog tih unutarnjih previranja i Stranka za BiH je već neki period u silaznoj putanji. U nekom idealnom scenariju, mislim da je pitanje jedne mega koalicije u BiH pitanje njenog opstanka. Mi se suviše oslanjamo na to da će nas neko izvana podržati u vanrednim situacijama. Ja ne vidim neku veliku podršku međunarodnih faktora", kaže Gojer.
Kada govori o mogućem izlasku iz političkog ćorsokaka u kojem se BiH trenutno nalazi, Gradimir Gojer naglašava kako mi nemamo ustav kojim bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje države te naglašava da je nužno da se umjesto rađanja novih političkih stranaka njihov broj postepeno smanjuje. Tačnije, on govori da je idiličan scenarij da se probosanski front svede na jednu umjereno lijevu i jednu umjereno desnu političku opciju koje će odlikovati patriotski naboj i koje će zajedno raditi na vitalnim pitanjima.
