Predstava "Ćorkan" je najznačaniji teatarski projekt Harisa Burine, a monodrama je urađena prema motivima pripovijetke Ive Andrića "Ćorkan i Švabica" ali ovaj put dobiva još više na značaju jer će predstava biti upriličena povodom 20. marta - Dana Grada Zenica.
"Zenica je moj dom. Zenica, to je moj rad. Zenica, to je moja porodica. Zenica, to je moj grad. Vi ste moji, ja sam vaš", kazao je Burina na početku razgovora te dodao:
"Sretan sam da su se s ovom nagradom, ove godine, desile pozitivne energije koje su sada priozvele standard preko kojeg nećemo više prelaziti i dozvoljavati da polupismeni i s lažnim diplomama imali nagradu grada koju ne zaslužuju ili oni koji nisu doprinijeli gradu."
Pojasnio je da je čitav život uz svoje ime pominje i ime grada, ali i da je ponosan što je njegova publika sastavljena od sugrađana.
"To je najljepše što čovjek može doživjeti. Meni kao glumcu je najdraže da imam mnogo ljudi u sali, ali najpoštenije je što jedan glumac može reći jest da četiri oka čini par, ali da šest očiju čini publiku. Ja sam čitav svoj život igrao tako da je svaka predstava bila prva po radosti, a kao posljednja po učinku. Ako treba da me pamte po jubilarnoj predstavi, ja ću učiniti sve da tako bude", dodao je Burina.
Burina je kazao da svaki glumac zna da je najteže biti sam na sceni, ali da je njegova 200. izvedba Burine ustvari "udaranje" s nobelvocem.
"Odigrati pogrešno nobelovca je potop, a uvjeriti publiku nakon 200. izvedbi da je Ćorkan narod i da nam nikada više nije trebao nego u ovim vremenima", izjavio je zenički glumac koji je jedini u historiji festivalau Edinburghu dva puta osvojio nagradu.
Na simboličkom planu, Ćorkan je lik koji najbolje oslikava stanje kasabe u pripovijetki i stanje svijeta u globalu. U svijetu koji je "cirkusantski" i nesiguran kao Švabicina žica po kojoj hodi i s koje donosi pometnju u kasabu postajući tijelo žudnje muškog dijela kasabe i najveći nespokoj ženskog dijela kasabe, ironično, najveća "luda" je i najsuvislije biće. Ponižen u cirkusantskom svijetu nailazećeg zla i nesreće, Ćorkan poručuje: "Ja nisam ni dovoljno pismen ni dovoljno bogat, ali vidi Ćorkan sve i zna Ćorkan sve."
Na kraju je zaključio da je došlo vrijeme da u predstavi, monodrami, "Ćorkan" uživa publika koja je odrasla na stand-up komedijama.
