Hasija Borić osvojila nagradu za životno djelo na Festivalu bh. drame u Zenici

Ona je naglasila da je tokom svog glumačkog života nosila na desetine perika i na stotine maski, ali da je iza njih uvijek stajalo samo njeno ljudsko lice.

Dodaje da je nosila i stotine kostima od onih hipie djevojaka i razbarušenih renesansnih preljubnica, krinolina, kostima bečkih grofica, zamišljenih haljetaka kamenih spavača, ali da je slučaj htio da je dodjela nagrade za životno djelo zatekne u nošnji naših nana i rodbine, koja je, kako ističe, često bila ubijana, a najveći grijeh joj je bio to što je nosila upravo ovakvu nošnju.

"Svi koji me dobro znaju, znaju da pri tom mislim i na sve nevino ubijene, bilo koje vjere i nacije. Jedan moj prijatelj, sjajan novinar, u šali me zove narodnom glumicom. Ja sam u životu igrala Stojića, Šopa, Dizdara, Shakespearea, Goethea, Ionesca, Čehova i Bachmannovu i Tomasa Bernharda, ali s ponosom nosim taj epitet narodne glumice, jer, vi, dragi Bosanci i Hercegovci, u zemlji i gdje god ste razasuti diljem kontinenata gdje 'skupljate zrno po zrno za svoje siroto potomstvo', redovno pozdravljate moje predstave, ustavši na kraju na noge, što shvaćam kao izraz poštovanja i ljubavi koja je neophodna svakom umjetniku. To je vaš način, a publika u Beču mi je znala, po bečkom običaju, praviti špalir", kazala je Hasija Borić.

Ova istaknuta glumica ističe da je lijepo kad kolegice i kolege iz struke prepoznaju njen rad i dodijele nagradu kao što je ova za životno djelo koja nosi ime velikog bh. i jugoslavenskog glumca Adema Ćejvana.

"Prijatelji su mi rekli da kažem kako mi je ova nagrada u Zenici najdraža. Sve su mi podjednako drage, i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Nagrada austrijske kritike koja nosi ime velikog bečkog glumca Karla Skraupa, Nagrada za najbolju kreaciju u Hrvatskoj, Velika i Mala mostarska liska, Glumac godine, ništa manje mi nisu drage sve one plakete za humanitarni rad, titula počasne građanke Jajca, ali, kad je Zenica u pitanju, velika mi je čast da u prvom redu vidim gospođu Šefiku Korkut-Šunje, prvu bošnjačku glumicu koja je dalekih 50-ih kad sam se rodila, odlučila da postane glumica. Ona dolazi iz tradicionalne islamske porodice Korkuta i veliki broj njenih članova se zbog njene odluke odrekao umjetnice koja je ovim činom prokrčila put mnogima od nas", dodala je Borić.

Ona se na samom kraju zahvaila majci Dževahiri i ocu Nurudinu, koji su joj, kako navodi, otvorili čudesna vrata u svijet pozorišta. Zatim se zahvaljuje sestri Besimi, a posebno suprugu Miletu Stojiću i kćerima Hani i Ivani koji su imali razumijevanja za njen životni poziv.