Intervju / Ivica Šarić: Grad i država koji nemaju svoju operu nisu ozbiljan grad niti država
U intervjuu za Klix.ba, Šarić je podijelio svoja razmišljanja o ovom velikom projektu, stanju klasične muzike u BiH i budućnosti opere.
Tokom razgovora Šarić se prisjetio svojih početaka, kada je prvi put nastupio u predstavi "Tosca" zahvaljujući dirigentu Ivanu Štajceru. Kroz decenije rada ostvario je niz uloga koje su ga učinile nezaobilaznim imenom u opernoj umjetnosti.
"Došao sam u pozorište u novembru, tada sam se pripremao za akademiju, ali napravio sam malu pauzu jer sam bio nastavnik muzike u školi u Kraljevoj Sutjesci, koja je tada imala 1.400 učenika. U pozorište me pozvao tadašnji dirigent Ivan Štajcer da preuzmem malu ulogu u predstavi "Tosca". Ta uloga bila je moj početak i pravi praznik za mene. Nakon toga, slijedili su novi angažmani, a moj put me, prije rata, odveo kroz bivšu Jugoslaviju, a potom i po svijetu", kazao je Šarić.
Šarić je bio ključna figura u ponovnoj uspostavi rada sarajevske Opere nakon rata u BiH.
"Dolazile su uloge za ulogom, završetak Akademije, radio sam puno velikih uloga do 1986. godine, a zatim sam u Verdijevom ‘Nabuccu’ imao ulogu Zaccaria. Na premijeri je bio direktor ljubljanske Opere, nakon sedam dana sam bio u Ljubljani, poslije sam nastavio nastupati po bivšoj Jugoslaviji, a onda i u opernim kućama u mnogim drugim zemljama. Nažalost, u poslijeratnom periodu radi stagnacije kadrovski devastirane Sarajevske opere više sam pjevao vani nego ovdje", istakao je.
Naime, u razgovoru nam je otkrio kako su tekle same pripreme za Kralja Tvrtka.
"Same pripreme za ‘Kralja Tvrtka’ bile su zaista iscrpljujuće, ali i izuzetno inspirativne. Praizvedbe su strašno zahtjevne, od samog starta kad kompozitor donese djelo onda tek ima usaglašavanja i pripreme za rad. To je situacija kada prvi put da izvodimo potpuno novo komponirano djelo, kao što je bio slučaj sa praizvedbama ‘Hasanaginice’ ili ‘Zmaj od Bosne’, ali sada Tvrtko bosanski kralj. Ovo rijetko ko može shvatiti, riječ je o nemogućim uslovima gdje rezultatu doprinosi samo izuzetni entuzijazam umjetnika koji je mač s dvije oštrice jer niko ne zna šta je sve prethodilo ljepoti koja je viđena na sceni", rekao je Ivica.
Reakcije publike na premijeru i reprize bile su izvanredne.
"Ovacije i pohvale dolazile su sa svih strana, čak i iz inostranstva. Ljudi iz Australije i regije nisu mogli vjerovati da imamo ovakvu produkciju. Ovo je veliki uspjeh ne samo za mene, nego i za cijelu našu umjetničku scenu", kazao je.
Šarić je do danas odigrao veliki broj uloga, a u razgovoru otkrio nam je koji nastup pamti, te koje su to predstave koje su posebno obilježile njegovu karijeru: “Posebna mi je bila premijera predstave "Nabucco", ali uz sve predstave, oko 50-ak uloga sam radio, poseban je nastup u Ciboni s velikim Joseom Carrerasom, bio je tu i Ruggero Raimondi, Agnes Baltsa, jedna ekipa od 12-13 solista koje rijetko ko može platiti koji su bili odabrani da naprave jedan humanitarni koncert. Hrvatski muzički kritičar Branimir Pofuk u Večernjem listu ocijenio je događaj kao "spektakl kakav još nismo vidjeli u Lisinskom", istakao je Ivica.
“Značio mi je i jedan projekat u dvorani Vatroslav Lisinski, Zagrebačka filharmonija me tri godine molila da napravim koncert Surian, Šarić & Sinovi i to sam izbjegavao jer obično publika misli ‘ako očevi pjevaju moraju i djeca’ i onda su mnogo rigorozniji”, dodaje.
Sarajevska opera je jedina u svijetu koja nema svoj orkestar već 30 godina.
Samo godinu dana poslije drugog svjetskog rata osnovana je opera, kompletni kadrovi su bili popunjeni, dvije godine nakon toga osnovan je i balet.
"Ljudi su napravili su čuda, tada je bilo 120 gostovanja u inostranstvu, obišli su cijelu Bosnu i Hercegovinu, 115 premijera različitih naslova opera i baleta, a godišnje su čak imali 175 predstava, a danas nažalost nemamo svoj orkestar. Grad i država koji nemaju svoju operu nisu ozbiljna država niti grad", istakao je Ivica.
Šarić je tokom razgovora posebno istakao položaj klasične muzike u Bosni i Hercegovini.
"Niko od nezavisnih umjetnika, organizatora kulturnih manifestacija nije siguran šta će dobiti naredne godine, a to je onda duplo veći trošak jer svakog jeftinije dobijete, od honorara do avionskih karti, kad znate bar godinu dana unaprijed šta će se dogoditi. Vidim najave da će se neki festivali ukinuti jer ne mogu ljudi opstati na taj način", rekao je Šarić.
Uz to dodaje: "Opera, ozbiljna muzika, nažalost, nije interesantna nikome osim publike. Sponzori i većina medija nisu naklonjeni operi. Na televizijama ćete gledati pola sata sport nakon Dnevnika, ali ne postoji vijesti o muzičkim i kulturnim sadržajima. Isto kao što me zanima sport i dešavanja na sportskim terenima u svijetu, isto tako zanima me i kulturni sadržaj", kazao je.
Tokom razgovora Ivica je istakao i da je položaj mladih opernih pjevača jako težak.
"Mladi solisti se predomišljaju i na kraju odlaze prije nego što dođu na pozorišne daske, pa neće ni odabrati taj poziv, jer znaju što ih čeka i koja su to odricanja, a posebno nesigurnosti angažiranja u operi koja teško dobije dozvolu za novo radno mjesto. Umjetnici koji su radili na predstavi "Kralja Tvrtka" su sada "nabrijani" da se održi sedam - osam predstava, kao što je to svugdje u svijetu, ali oni će tek u februaru imati narednu predstavu. Za mlade pjevače to je šok, fizički, mentalni, jer ta predstava se u startu treba održati više puta. Mi, nažalost, u Bosni i Hercegovini mi trenutno imamo 10 solista, nažalost. Ipak, žao mi je tih mladi ljudi kojima treba kontinuitet, dodao je.
Šarić je dobitnik brojnih nagrada, a tokom razgovora spomenuo nam koju su bile najznačajnije, te kako kaže najviše je ponosan na Šestoaprilsku nagradu koju je dobio prije rata, "jer u komisiji za dodjelu nagrade su bili šestoaprilci, tada nije bilo političkih utjecaja, kao danas".
"Hrvatska me odlikovala Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu, dobio sam Zlatnu plaketu Internacionalne lige humanista, iste godine Mustafi Nadareviću je uručena Nagrada HNK za dramu, a meni za ulogu Borisa Godunova u istoimenoj operi za najbolje umjetničko ostvaranje, a tu je još veliki broj nagrada koji su mi posebne", dodao je Ivica.
Njegov doprinos bosanskohercegovačkoj i regionalnoj muzičkoj sceni je neizmjeran, što ga svrstava u jednog od najistaknutijih umjetnika u Bosni i Hercegovini.
Ivica Šarić dao je veliki doprinos afirmaciji muzičke kulture i borbom za njen društveni značaj, na čemu istrajava i do današnjeg dana.
