"Naslovljujući novonastali kiparski ciklus sintagmom 'Scherzo s otpada' autorica namjerno ukazuje na nepretencioznost i relativnu lakoću postupka, pa i na dosjetljivu i duhovitu tendenciju i ležerne mogućnosti recepcije. Naravno, nećemo poreći humorni učinak većeg broja neodoljivih solucija, ali stoga ne moramo previdjeti i plastičku uvjerljivost, dobro odvagane odnose elemenata niza inače neočekivanih sklopova. U svom novom životu odbačeni predmeti, izgubivši primarnu funkciju, stekli su s jedne strane metaforičku vrijednost, a s druge značenje prostornog orijentira i sugestiju slojevite vremenitosti, takoreći pripitomljene prolaznosti", rekao je Tonko Maroević.
Jagoda Buić svoje radove iz ovog ciklusa opisuje riječima: "To nije objet trouvée – to je lotani kolaž od željeznog otpada. Igra. Šala. On će se tek svojim portretom pokušati progurati u sferu umjetnosti. Ako ne uspije, ostaje moja poruka: nema tog odbačenog predmeta koji neće naći svoje mjesto. Zašto? Radi iluzije. Radi fantazije. Objekt i njegov portret je lirski esej u kojem se sreće tuga napuštenosti, beznađe nepotrebnosti, s radošću kreativnog akta i veselom ironijom."
Jagoda Buić rođena je u Splitu. Studirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti i dizajna te povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Zagrebu. Diplomirala je na Akademie für angewandte Kunst u Beču. Studirala je filmsku scenografiju u Cinecittà u Rimu i povijest kostimografije u Cetro delle Arti e del cosume u Palazzo Grassi u Veneciji. Realizirala je više od 120 projekata kao kostimografkinja i scenografkinja za opere, balete, drame i filmove u različitim zemljama. Njezin umjetnički pristup kazalištu sastoji se od inzistiranja na velikim prostornim ostvarenjima avangardnog duha te interesa za mit i klasiični svijet. Najpoznaija su joj ostvarenja: Hamlet, Kralj Lear, Otello, Sofoklove i Eschilove tragedije i opere poput: Turandot, Otello, Tosca, Nabucco, Aida itd. Napisala je balet Apokalipsa prema sv. Ivanu i napravila adaptaciju Malog princa Antoine de Saint-Exuperya. Godine 1965. Stvara svoju prvu tekstilnu formu u prostoru, koju je otkupio Muzej Stedelijk iz Amsterdama. Otada izlaže svoje monumentalne tekstilne instalacije na svjetslim bijenalima (Venecija, 1968, 1970, 2002; São Paulo, 1967, 1975, 1979, Lausanne, 1965, 1967, 1969, 1971, 1973, 1975, 1977, 1985, 1987) i u najvažnijim svjetskim muzejima (Pariz, Dusseldorf, Rio de Janeiro, Buenos Aires, Bruxelles, Zürich, Tokio, Rim, Milano, Amsterdam, Oslo, Barcelona, Montreal, Chicago, New York, Madrid, Beč, São Paulo, Washington, San Francisco, Darmstadt itd.) Njezina su djela u mnogim javnim i privatnim umjetničkim izbirkama (u Metropolitan Museumu u New Yorku, Muzeju moderne umjetnosti u Parizu itd.) Posljednjih godina izlagala je u Rabatu (fotografsko viđenje Maroka), u Sarajevu 2009. (instalacija u Collegiumu Artisticumu) u Zagrebu – u Glipoteci HAZU 2008. i u Muzeju za umjetnost i obrt (retrospektiva) 2010. godine. Predavala je kao gostujuća profesorica na Royal College of Art u Londonu te na Atlantic Center for the Arts na Floridi. Dobitnica je brojnih svjetskih i domaćih nagrada. Živi i radi u Dubrovniku, Veneciji i Parizu.
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
