Turkijska kultura
2

Kesseinov: Uloga našeg TURKSOY-a slična je ulozi UNESCO-a, čuvamo zajedničku kulturu

R. D.
Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba
U posjeti našoj zemlji je Dusem Kasseinov, generalni sekretar TÜRKSOY-a, važne kulturne organizacije. Jučer je u Općini Stari Grad podijelio priznanja nazvana po pjesniku Abaiju Kunanbaievu, a onda je u intervjuu za naš portal govorio o važnim pitanjima koja dotiču naše dvije zemlje.
"Završio sam Državni konzervatorij Kurmangazi u Almati 1970. godine, zatim nastavio školovanje na postdiplomskim studijama na Moskovskom državnom konzervatoriju Čajkovski, u klasi istaknutog profesora violine Igora Semjonovića Bezrodnova. Po povratku u Almatu bio sam primljen na katedru violine, gdje sam radio nekoliko godina i postao rukovodilac katedre i docent", prisjeća se on.

Kaže kako je dalje nastupao na koncertima u Kazahstanu te koncertima na teritoriji Evropske unije, u različitim gradovima, i svoju izvođačku i nastavnu djelatnost kombinovao s velikim zajedničkim djelom, tj. organizovao je grupne muzičke projekte, festivale, obilaske, učestvovao u organizaciji takmičenja u Centralnoj Aziji, ali i svesindikalna takmičenja iz sviranja različitih instrumenata.

"Bio sam umjetnički direktor na najvećem festivalu u historiji Kazahstana. Tih godina su održani moji projekti za stvaranje međunarodnih orkestara, tj. prvo sam organizovao orkestar Centralne Azije i studenata konzervatorija Centralne Azije, a zatim sam 1989. godine ponovio taj projekt, no već učešćem talentovanih studenata cijelog Sovjetskog saveza. I već od 1978. do 1981. sam bio pozvan da radim u također međunarodnom orkestru, ali u Meksiku. Tamo je, po inicijativi predsjednika, bio stvoren orkestar, u kojem su bili muzičari kako iz Amerike i Latinske Amerike, tako i iz Evrope, uključujući muzičare iz, kako se tada govorilo, socijalističkog lagera, tj. to su bili muzičari Sovjetskog saveza, Poljske, Bugarske, Čehoslovačke i s tim orkestrom mi se posrećilo. To su zaista bile interesantne, bogate, stvaralačke godine, gdje smo za tri godine bili u gotovo 33 zemlje, tj. u svim većim koncertnim dvoranama Evrope, SAD-a, Japana itd. Također, po povratku sam se opet vratio u svoj rodni konzervatorij i za nekoliko godina sam postao rektor", prisjeća se on.

To je bilo već 1987. godine, za vrijeme Perestrojke, demokratizacije u svim sferama javnog života i imali smo mogućnost da razvijamo međunarodne projekte, da vozimo naše muzičare van granica Sovjetskog Saveza, što nam je bilo mnogo olakšano, a 1991. godine smo već pri dobijanju nezavisnosti, zaista proširili geografiju naših odnosa, kontakata, nastavlja on.

"U tom vremenu smo išli na velike festivale, u sastavu kamernog orkestra i drugih malih kolektiva gudačkog, duvačkog kvarteta i počeli smo da odlazimo na već ozbiljne festivale Evrope i Azije – Kina, Japan i slične zemlje. Sve te godine moja neprekidna komunikacija s rektorima konzervatorija je dala pozitivne rezultate, zato što smo razmjenjivali studente, pedagoge, zajedno otvarali katedre i sjećam se da je almatinski konzervatorij doprinio uspostavljanju, recimo, specijalnosti u vezi s narodnom muzikom katedre u Ufi itd. O tome bi se imalo mnogo govoriti, pokušavam da skratim koliko je to moguće, ali je ipak nemoguće sve ispričati", kazao je.

Zato sam protrčao kroz sve ove momente i mogu reći da sam 1997. godine bio pozvan na funkciju predsjednika komiteta (tada naše Ministarstvo kulture nije bilo ministarstvo, nego Komitet kulture Republike Kazahstan) i, kada je već postalo ministarstvo, ja sam bio zamjenik ministra, prisjeća se.

Kaže kako je zatim 2003. godine postao ministar i sve što je do tada uradio, nastavio je na državnom nivou, kao i u međusobnoj saradnji s drugim zemljama.

"Godine 2004. imenovali su me za ambasadora s posebnim zadacima, za to vrijeme sam obavljao i dužnosti generalnog sekretara naše nacionalne komisije UNESCO-a, a istovremeno sam predstavljao Kazahstan u Savjetu za humanitarnu saradnju zemalja ZND. To je bila veoma važna pozicija, kojo, smo na nivou zemalja ZND izrodili našu zajedničku kulturnu politiku i zaista smo na tom polju mnogo toga uradili. Godine 2007. smo održali veliki kongres zemalja ZND i na kongresu ličnosti iz nauke i kulture, koji je održan u Almati, sam u kulturni program opet uključio međunarodni orkestar. To je tada već bio orkestar zemalja ZND, tj. na svom zvjezdanom putu, oni su nekoliko puta organizovali orkestre, koji su uvijek uključivali predstavnike mnogih zemalja. Tu praksu sam nastavio radeći u TURKSOY-u, gdje sam izabran 2008. godine. Tu se bira generalni sekretar Stalnog vijeća ministara kulture turkojezičnih zemalja, gdje su me imenovali za generalnog sekretara 2008. godine i na kojoj sam funkciji i danas. Iskustvo koje sam stekao za vrijeme cijelog mog stvaralačkog života, trudim se da koristim u radu naše organizacije", izjavio je.

TURKSOY, ranije se drugačije zvala, ali ću je spominjati pod ovim imenom pod kojim je danas, je međunarodna organizacija turkijske kulture, navodi on.

"Znate da su se, poslije raspada Sovjetskog Saveza, znatno smanjili kontakti na kulturnom polju i ministri kulture zemalja Centralne Azije – Azerbejdžan, Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan, Turkmenistan i Turska, prilikom nekoliko svojih radnih sastanaka su odlučili da udruže svoje snage kako bi zajednički radili na kulturnom polju. Nekad davno je ovo prokomentarisao 9. predsjednik Turske – Demirel, rekavši da su u mnogim sferama pokušavali napraviti takvu organizaciju, ali je to uspjelo samo ministrima kulture, što me veoma raduje. U to vrijeme je ministar kulture Kazahstana bio moj učitelj, rektor, dok sam bio student – Erkeghali Rakhmadiev, i ja sam, pri uspostavljanju te organizacije, bio rektor, ali sam bio uključen u mnoge poslove unutar TURKSOY-a. Zatim kad sam postao predsjednik komiteta u TURKSOY, već sam bio svoj čovjek, koji je poznavao sve tamo i, dok sam bio ministar, umnogome sam podržavao rad te organizacije", izjavio je on.

Kaže i kad je imenovan za generalnog sekretara, ništa mu nije bilo nepoznato, nejasno i odmah je počeo od velikih projekata.

"Ciljevi i zadaci TURKSOY-a su jednaki onima u svima poznatoj organizaciji – UNESCO. Mi se, kao i UNESCO, bavimo čuvanjem, izučavanjem i prenošenjem novim generacijama naše bogate zajedničke kulture, historije, mi izdajemo i prevodimo knjige na razne jezike, obilježavamo jubileje ne samo u toj zemlji odakle je taj istaknuti pisac, pjesnik, kompozitor, filozof, istoričar, nego to obilježavamo zajedno sa svim zemljama u raznim dijelovima velikog turkijskog svijeta. Među našim najvećim projektima su kulturna predstavništva turkijskog svijeta, 2013. godine smo počeli da biramo predstavništvo evropske kulture, a evo ovdje smo došli s delegacijom iz Burse, koja je proglašena kulturnom prijestonicom turkijskog svijeta 2022. godine i, pošto je Bursa grad pobratim sa Sarajevom, oni svoje kontakte i na ovom nivou šire. O TURKSOY-u se također može mnogo govoriti, ali samo ću još reći da smo u ovoj godini najavili obilježavanje djela trojice istaknutih ljudi, to je kirgijski dramaturg Toktobolot Abdumomunov, turski pjesnik i duhovni lider Suleyman Chelebi te stogodišnjice istaknutog azerbejdžanskog kompozitora Fikreta Amirova", kazao je.

Kaže i kako sa Sarajevskom filharmonijom uskoro planira da organizira večer sjećanja na Fikreta Amirova, gdje bi se prisjetili njegovih simfonijskih djela.

"Tokom godine mi ne samo da organizujemo posjete umjetnika samo iz turkijskih zemalja, nego i iz drugih zemalja, koje ne ulaze u naš sastav. Posljednjih godina organizujemo susrete i kontakte turkijskih predstavništava kulture s evropskim i 2020. godine hrvatski grad Rijeka je potpisao protokol o saradnji s uzbeškim gradom Khiva. Ove godine je Bursa sklopila kontakte s predstavništvom kulture 2022. godine - Novim Sadom i takva zalaganja ćemo nastaviti ubuduće. Shvatili smo da ovakvi konkretni kontakti među državama daju pozitivne rezultate i u kulturi, i u turizmu, i dalje u svim sferama života", zaključio je on.