Kulturna baština kao pokretač ekonomskih procesa

Turska ekonomija je sve do 1950. s pravom nosila epitet "usnulog diva". Ataturkove reforme nisu dovršene usljed njegove smrti te skorog svjetskog rata. A onda je na demokratskim izborima sa 52% glasova pobijedila Demokratska partija Adnana Menderesa, koji će u narednih deset godina, upravo na ideji obnavljanja kulturne baštine i vraćanja sjaja starim građevinama iz bogate historije, pokrenuti i cjelokupnu ekonomiju.

Menderes je već u prvoj godini otvorio na stotine vakufa, oronulih hotela, hanova, džamija i karavan saraja, koji su bili prepušteni zubu vremena, i koji su, u novim okolnostima, pretvarani u ugostiteljske, izložbene i druge (turistima potrebne) sadržaje. Sve je to u stopu pratila (ključna) modernizacija transporta i saobraćaja, bankarskog i osiguravajućeg sektora. Ekonomija je bilježila rast od 9%. Stotine hiljade turista je svakodnevno svjedočilo "buđenju" diva sa Bosfora te obnavljanju nekadašnjeg sjaja i bogatstva. Progres u školstvu i zdravstvenoj zaštiti, poljoprivredi i industriji, sve je to bilo sada moguće. Turska je ubrzo primljena u NATO.

U euforiji koja ga je ponijela, Menderes je izjavio da će obnavljanjem kulturne baštine obnoviti nekadašnje carstvo, pa i sam kalifat, ako to parlament odobri. To je bila kap koja je prelila čašu. Obješen je preko noći u vojnom puču, na otoku Imrali, zajedno sa ministrom vanjskih poslova Zorluom i ministrom finansija Polatkanom.

Div sa Bosfora je ponovo utonuo u san, sve do 1994. kada je za gradonačelnika Istanbula izabran Recep Tayyip Erdoğan, mladić iz skromne istanbulske četvrti Kasimpaša.

Od 2002. kada je izabran za premijera do danas, Erdogan je obnovio veliki dio kulturne baštine, spojio (ključna) ministarstva kulture i turizma, pokrećući iznova ukupne ekonomske procese u Turskoj. Istanbul je bio grad bez kanalizacije, adekvatnog gradskog prevoza, katastrofalne ekonomije i ponajprije zapuštenih spomenika kulture. Grad koji se gušio u smogu jer nije provedena gasifikacija. Istanbul je pod Erdoganom povratio stari sjaj i privukao pažnju na sebe, dobio vodu, metroe, novi sistem gradskog prevoza, uređene deponije, tržne centre, autoputeve, ulice, univerzitete, zelene površine, studentske domove i napokon prodisao. Više nije bilo smoga, a gas je stigao u gotovo sva domaćinstva. Obnovljena baština dnevno, samo u Istanbulu, privuče milion turista. U međuvremenu Erdogan je postao predsjednikom, podižući na periferiji Ankare monumentalnu građevinu od 1500 odaja, kao sjedište budućih vladara, i koja već u ovoj godini bilježi rekordne posjete, svjestan činjenice da je i sve ono što danas zavodimo pod kulturnu baštinu, nekada trebalo bilo osmišljeno i podignuto.

Sarajevo, jučer, danas i sutra

Sarajevo je 1914, nekoliko mjeseci prije Vidovdanskog pucnja Gavrila Principa bilo u snažnom kulturnom zamahu. Uz očuvanu osmansku i srednjovjekovnu baštinu, Sarajevo je imalo sve predispozicije da se u narednih 40-50 godina razvije u evropski grad sa zanimljivom i dinamičnom kulturnom ponudom.

Nakon stoljeća ratova i socijalističke disolucije u kojoj je ponijelo najveći teret, Sarajevo je i dalje grad sa očuvanom ali zapuštenom baštinom, ali i predispozicijama da svoju kulturnu šarolikost iskoristi u pravcu razvoja turizma i privlačenja investicija.

"Laudat venalis, qui vult extrudere, merces" (Hvali svoju robu, kako bi je prodao) stoji u jednom franjevačkom ljetopisu. Sarajevo je grad bogate historije i baštine. Uz tekuće procese modernizacije saobraćajnica, te uz neizbježnu reorganizaciju svih kulturnih i turističkih institucija kao nosilaca ovoga procesa, na čelu sa ministarstvima kulture i turizma, grad će u skorijoj budućnosti neizbježno tražiti svoje projekte, procese i dakako ljude, koji će započeti taj posao. Posao koji će uz nešto upornosti i vještine donijeti brojna radna mjesta, turiste i investicije, te veoma lako pokrenuti ukupne ekonomske procese.