MESSpressso s glumcima predstave "Edvard II" i Selmom Spahić: Teatar direktno komunicira s mladima

Mlada makedonska glumica Jovana Miladinova, iako još nije završila akademiju, već je dobila značajne nagrade upravo za ulogu Isabele.

"Porasla sam s tom ulogom. Kroz proces smo se Žoldak i ja povezali i razumjeli bez previše riječi na sceni. Općenito u Makedoniji nemamo pristup takvom, fizičkom teatru, tako da sam cijelom procesu pristupila naivno, a kroz proces sam shvatila koliko je rad na ovakvim predstavama i fizički i psihički zahtjevan. Zaista sam sretna što imam ovo iskustvo, jer je i rad sa cijelim timom bio uzbudljiv i svi smo uživali u procesu, iako su probe trajale po 12 sati skoro tri mjeseca", objasnila je Miladinova.

Vasill Zafirčev ima značajno iskustvo rada iz sebe je potpuno nešto drugačije, ali je ovaj put bilo nešto poptuno drugačije.

"Sve je bilo novo. Zholdak je izazov za sve, ovo je programski i estetički highlight našeg teatra. Taj postdramski format zahtijeva izlazak iz zone komfora i iako glumcu oduzima alat glume (gluma ne-glume) zahtijeva da koristi tijelo i sva druga sredstva i zapravo više bude performer nego autor. To je preuzbudljivo, uvijek svježe i novo i za sve nas u procesu - velika škola. Na početku procesa Zholdak nam je rekao da zaboravimo na sve što smo do tada znali o teatru. Konstantno smo bili u kostimima, a budući da su probe trajale po dvanaest sati imao sam osjećaj da sam stalno u liku. To je tako intenzivan i zahtijevan proces i presretni smo što smo imali priliku raditi sa takvim rediteljem", ispričao je Zafirčev.

Obje predstave o kojima je jutros bilo govora nastale su kao moderno viđenje klasičnog dramskog teksta. Dok je Zholdak direktno radio intervencije na probama sa jasno zamišljenim rješenjima, iza Selme Spahić i Emine Omerović je intenzivan istraživački rad koji je propitivao ne samo da li je Šekspir tekstom "Ukroćene goropadnice" kritikovao patrijarhat onog vremena ili je zapravo riječ o mizoginom tekstu.

"Shvativši da se sa ovim tekstom može ući u dijialog, počela sam propitivati ono što me iritira, što me kao tema okupira a to je pitanje čemu se smijemo u teatru, do koje mjere zlostavljamo žensko tijelo kroz historiju i kako na tome gradimo humor, što je meni lično neprihvatljivo", istakla je Spahić. Kako je objasnila, veliku podršku u istraživačkom procesu dobila je od Dubravke Ugrešić i Slavenke Drakulić.