Nestvarna Kulenovićeva kolekcija: Kako je Da Vincijeva slika godinama krasila zidove u Bosni
Muzej se nalazi relativno daleko od Sarajeva i BiH. Međutim, prvi čovjek Muzeja često čuje naš jezik na samom ulazu u "Leonardo da Vinci". Građani Bosne i Hercegovine su rado viđeni gosti, a ono što dolaze da vide predstavlja dijamant historije čovječanstva. Najstariji eksponati muzeja "Leonardo da Vinci" (LDV) potiču iz perioda oko 4.000. godine prije nove ere, a najnoviji iz kraja 19. stoljeća.
"Korijeni kolekcije se vežu jedino za porodicu Kulenović i njezine korijene. Kretanje historijski bitnih članova porodice se protezalo od Venecije preko Balkana, prostranstava osmanskog carstva sve do Perzije i Kine. Zavisno od vremenskog perioda koji pokriva 600 godina aktivnog prikupljanja eksponata možemo reći da su svi eksponati centralno držani na sadašnjem teritoriju Bosanske Krajine", kazao je Kulenović za Klix.ba.
Leonardo Da Vinci
"Eksponati dekorativne kineske umjetnosti Muzeja LDV ubrajaju se u najvrjedniju svjetsku zaostavštinu. Međutim, najsuperiorniji od najboljih je ipak Leonardo da Vinci. Muzej smo od samog početka usmjeravali ka detaljnijem, a ispostavilo se i tačnijem, tumačenju djela Da Vincija, njegovoj filozofiji umjetnosti, nauke i uopšteno poimanja života. I to na tehnički najsavremeniji način", kaže Kulenović.
LDV ima sliku Da Vincija koja je jedno od nekoliko najvrjednijih djela kolekcije Kulenović - The Youngest Madonna "Nativity". Detalje o mjerenjima, rezultatima mjerenja kao i završnu riječ stručnjaka instituta objavljena je na internet stranicama Belkinge instituta i dostupna je svima.
"Naše drugo značajno djelo je naš eksponat 'Konj'. Radi se o modelu iz Verrocchieve radionice po kome je rađen spomenik Bartolomeou Colleoniu koji i danas plijeni pažnju posjetiocima Venecije. Našom naučnom, tehničkom i tehnološkom obradom modela na osnovu Da Vincijevih skica prednje noge konja, cijelog konja i konja s jahačem, mjerenja i upoređivanja dimenzija modela sa statuom iz Venecije te arhivske građe o mjestu boravka Da Vincija i prepiske između naručioca spomenika samog Colleonia i majstora Verrocchioa dokazali smo da je naš model "Konj" djelo Da Vincija. Tačno se zna da se radilo o periodu između 1479. i 1496. godine, te da je u to vrijeme Verrocchio kao Da Vincijev učitelj u svojoj radionici radio upravo s njim", objašnjava Kulenović.
Ono što se zaboravlja, tvrdi kolekcionar, kada se govori o Leonardu da Vinciju i njegovoj slici The Youngest Madonna "Nativity" je da je ta slika u jednom vremenskom periodu mjerenom stotinama godina bila u Bosni i da je zajedno sa ostalim eksponatima krasila zidove kula i domova u našoj zemlji.
Dinamični rad LDV-a
Kako kaže naš sagovornik, o Muzeju i kolekciji se u svijetu dosta piše. Stručni magazini se pozivaju na eksponate, a akcionarske kuće porede svoje ponude s naučnim ekspertizama istih.
"Mladi naučnici se etabliraju u naučnim krugovima istražujući eksponate iz Muzeja ili pozivajući se na već napisano o eksponatima. Muzej LDV polako ali sigurno zauzima zasluženo mjesto kao prepoznatljivi brend među ostalim kolekcijama svjetskog ranga", objašnjava Kulenović.
Planovi Muzeja su, prije svega, da se održi i unaprijedi komunikacija i zajedničko istraživanje sa odgovarajućim naučnim institucijama i stručnim osobama radi daljnje kvalitetne obrade eksponata.
Raznovrsnost kolekcije veže nas za različite historijske periode, a samim tim i različite institucije i pojedince koji su se etablirali u domenima od npr. renesanse do kineskog porculana.
"Muzej LDV je s druge strane prisutan i u svakodnevnom životu kao turistička destinacija ili jednostavno kao brend. I na te zahtjeve treba odgovoriti. Da bismo bili u korak s vremenom i drugim kolekcijama trebamo biti mobilni i prisutni u javnosti. To podrazumijeva izložbe, naučne prezentacije, okrugle stolove, radionice. Imamo u planu da na sva tri polja, naučnom, turističkom i promotivnom adekvatno uzmemo učešća. Izložba bi bila jedno od mogućih predstavljanja eksponata muzeja bosanskohercegovačkoj javnosti. Mi bi smo također rado doprinijeli i razvoju Bosne i Hercegovine, njenog međunarodnog etabliranja, a i otvaranju novih radnih mjesta", objasnio je Kulenović.
LDV i saradnja sa Bosnom i Hercegovinom
Muzej LDV, kao i stručni dio tima muzeja, otvoreni su za sve vidove saradnje, kaže kolekcionar Kulenović.
"Vrlo je teško etablirati se u sredini u kojoj je jedini partnerski muzej godinama bio zatvoren. Iz respekta prema bosanskohercegovačkom Zemaljskom muzeju nismo inicirali bilo koji projekt u Sarajevu, ali smo snažno podržali svaku akciju koja je skretala pažnju na zatvoreni muzej. Odgovarali smo na i pitanja bh. medija, te i na nekoliko zahtjeva s likovne akademije. Saradnja sa bh. naučnim institucijama i stručnjacima bi u se budućnosti svakako mogla kvalitetnije razvijati", objasnio je prvi čovjek LDV-a.
Porijeklo i ostavština porodice Kulenović
Porijeklom porodice Kulenović bavio se nekadašnji savjetnik u vladi Austro-ugarske monarhije, ministar u istoj vladi, a kasnije i direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Konstantin Hormann što je i objavio 1889. godine.
"Mi pozivamo jedino i isključivo na ono sto je već napisano i što je do sada arhivirano jer su se i historičari iz regiona pozivali na iste izvore. Historičari Hamdija Kreševljaković, Mehmed Mujezinović, Derviš Korkut, te nekadašnji kustos sarajevskog Zemaljskog muzeja Milan Karanović pozivali su se na isti izvor, rodoslov Konstantina Hormanna, kada su po prvi put naučno dokumentovali lik i djelo Salih paše Kulenovića, osnivača Kapetanije Ostrovića i samog Kulen Vakufa, te zadarskog emina. Noviju historiju je obilježio posljednji dizdar Jajca Sulejman beg Kulenović. Ja sam direktni Sulejmanbegov potomak", ilustrovao je Kulenović.
Za kraj našeg razgovora Rizah Kulenović je istakao kako eksponati Muzeja nisu i neće biti korišteni jedino u komercijalne svrhe.
"Postojanje eksponata i naš rad polako ali značajno pronalazi svoje mjesto u svijetu umjetnosti, umjetnina te naučnih krugova. To je težak put. Jako je teško odlučiti se na promjene stereotipa o Leonardu da Vinciju ili kineskom porculanu. Jos teže se odlučiti na dijalog s naučnim krugovima, a najteže je opstati u tom svijetu objašnjavajući nešto sto neki čak neće ni da zamijete. Kolekcija Kulenović graniči s nestvarnim i nevjerovatnim. I baš zbog toga je obavezujuća kao objekt istraživanja. Moj doprinos je velik. Doprinos Muzeja i zaostavštine moje porodice još i veći", zaključio je Kulenović u razgovoru za Klix.ba.
