"Nigdje nikog nemam" 11. januara na sceni SARTR-a: Priča o negiranju genocida i zabrani sjećanja
Radnja drame "Nigdje nikog nemam" postavljena je u budućnost, u društvo gdje su emocije, sjećanja i empatija zabranjene. Fokus predstave usmjeren je na negiranje genocida, kolektivnu krivicu, veličanje ratnih zločinaca i odbijanje suočavanja sa prošlošću.
Direktor SARTR-a Aleš Kurt rekao je da ga raduje kad glumci iz ansambla dođu sa idejom iza koje stanu i kad imaju nešto što zaista žele da postave na scenu.
"Obično iz takve motivacije dolaze dobre predstave. I u ovom slučaju je tako. Oni su došli sa tekstom koji su željeli da rade. Imali su želju da to naprave. Vjerovali smo u projekt, da će to biti dobro, i to i jeste dobro",rekao je Kurt.
Naveo je da se radnja predstave dešava u postapokaliptičnom društvu u budućnosti te dodao da se njemu čini da i danas dosta ljudi živi tako - jedni žive jako lijepo, imaju čiste svijetle stanove, a drugi žive u gradovima koji su pretvoreni u prah i pepeo.
Reditelj i glumac u predstavi Alban Ukaj rekao je da su željeli da urade predstavu te da su se zajednički odlučili za tekst "Nigdje nikog nemam".
"Ovaj tekst ima potencijal. Nudi da govorimo o onome o čemu bismo željeli govoriti. Bond je napisao tekst 2000. godine. Pisao je o nekoj bliskoj budućnosti 2077.godine u koju je smještena radnja. Ali mi smo ga, mi ljudski rod, preduhitrili, malo smo ubrzali tu dekadenciju, to stanje duha o kojem Bond piše", rekao je Ukaj.
Istakao je da nisu vršili nikakve intervencije na tekstu kako bi ga prilagodili sadašnjem trenutku, ali, kako kaže, ipak su dobili ono što su htjeli.
"Govorimo o negiranju genocida, o veličanju ratnih zločinaca, o zabrani prošlosti. Kod Bonda je zabranjeno sjećanje pokretač radnje. Na neki način i kod nas se sve više potiskuje prošlost, jer je bolna, s namjerom da dođe do pomirenja, a došli do toga da je svako zalutao, da je svako napravio svoju historiju, da imamo tri različita obrazovna sistema", rekao je.
Snežana Bogićević rekla je da je autor napisao ovaj tekst kad je imao šesdeset i šest godina u kojima je imao priliku da se susreće s nasiljem i vidi kako je čitava planeta obilježena nasiljem, ratom…
"To ga je dovelo da napiše ovaj tekst o budućnosti, ali ovo nije nikakva naučna fantastika jer su simptomi već tu. Te 2077. kao da vlada dezorijentiranost, stanje u kojem čovjek ima poremećenu svijest o tom prostoru, vremenu, međuljudskim odnosima. I Bond nudi rješenje, ali ga nudi da te nekako jeza uhvati. Mi već nudimo te simptome tog ekstremnog svijeta o kojem on piše. Zato što nestaje empatije, solidarnosti, svi smo okrenuti samo ka sebi i to dovodi do gubitka ljudskosti", rekla je Bogićević.
Jasenko Pašić je rekao da ovo ipak nije komad o postapokaliptičnom društvu, nego da se apokalipsa dešava sada i da traje i da ovo o čemu Bond piše nije daleko, nego je jako blizu, tu iza ugla ali to ne želimo da priznamo.
U predstavi učestvuju glumci Snežana Bogićević, Jasenko Pašić i Alban Ukaj te muzički dvojac Basheskia and EQ. Reditelj je Alban Ukaj, dramaturgiju potpisuje Bojana Vidosavljević, muziku Basheskia & EQ, scenografiju Mirna Ler, kostimografiju Lena Samardžić, video Emina Kujundžić, dizajn Đorđe Jovanović, a fotografiju Velija Hasanbegović.
Predstava će, nakon premijere, biti izvedena i 12., 14. i 15. januara.
Kako su se Melania i Donald Trump upoznali: Te noći bio je s drugom ženom, ona ga je ipak pozvala
