Intervju / Nihad Kreševljaković: Apatiju savremenog društva pokazuje zatvaranje očiju pred svim

Obje predstave izabrala je selektorica Nina Ožegović i mislim da je u slučaju obje predstave izbor više nego jasan. Radi se o visokim dostignućima naše produkcije i pokazatelj su kvaliteta naše scene. Obje predstave su na redovnim repertoarima i, koliko znam, uvijek su pune. Ne čudi stoga da je interes za ove predstave ogroman i sada kada one igraju na festivalu.

"Fluidni život" je tema ovogodišnjeg festivala. Koliko ova tema korespondira s predstavama koje ćemo gledati u okviru MESS-a i šta u konačnici predstavlja "fluidni život"?

Tema ovogodišnjeg festivala je "Fludni život", život koji se odvija u stalnoj neizvjesnoti, strahu da ne možemo pratiti korak vremena koje se čini kao da tutnji pored nas, a ne skupa s nama. To je priča o beskonačnim počecima i brzim uznemirujućim završecima. Fluidnim životom bavimo se u onom obliku u kojem ga je definirao sociolog Sygmunt Bauman (1925-2017). On je zapravo samo detektirao i riječima uobličio ono što običan čovjek osjeća u formi svakodnevnog pritiska u grudima, a koji liječi dubokim uzdasima. To rastakanje (fluidnost) svega što je čvrsto, trajno, stabilno unosi u čovjeka nemir, nesigurnost, fragmentaciju i dezorijentiranost! Prirodno je da umjetnici/e regiraju na ono čemu i sami svjedoče.

Zanimljiv je i plakat 59. izdanja MESS-a na kojem vidimo "Tri mudra majmuna" koji ne vide, ne čuju i ne govore zlo. Da li, i ako da koliko, "tri mudra majmuna", karakterišu društvo u kojem živimo danas?

U potpunosti! U tekstu o posteru ovogodišnjeg MESS-a, koji je rad Fabrike, piše da se bavi apatijom kao bolešću savremenog društva i koja nam se nameće kao dominatna forma interakcije. Sam poster je inspirisan istočnjačkom vizuelnom maksimom "Tri mudra majmuna" s porukom: "Ne gledaj zlo, Ne čuj zlo, Ne govori zlo", ali porukom koja odražava apatičnost suvremenog društva definiranoog u frazi "Turning a blind eye", tj. zatvaranju očiju pred svim.

Nažalost, sada već tradicionalno možemo govoriti o problemu finansiranja MESS-a. Zbog toga predstava "Čehovljeva prva predstava", koja je trebala zatvoriti festival, ipak nije dio MESSa-a. Kako komentarišete odnos institucija prema najznačajnijem regionalnom teatarskom festivalu?

Naša saradnja s Kantonom Sarajevo je u slučaju finasiranja dobra. Međutim, od 1997., kada je Festival MESS obnovljen, on je finansiran i s drugih nivoa vlasti, a posebno od Federalnog ministarstva kulture. Svi ministri do sada prepoznavali su važnost internacionalne kulture, ali mi se čini da dolaskom gospođe Zore Dujmović to više nije slučaj. Samo za mog mandata budžet od Federalnog Ministartva umanjen je za 60 posto kada je riječ o MESS-u. Nema logike po kojoj Ameirkanci i Nijemci daju više novca za MESS nego Federacija BiH, a onda se postavi pitanje zašto tu važnost MESS-a, koju oni prepoznaju, ne prepoznaje naša ministrica?

Zbog maćehinskog odnosa Ministarstva kulture FBiH prema određenim festivalima i umjetničkim događajima, među kojima je i MESS, s nekoliko kolega ste tužili resornu ministricu Zoru Dujmović. Dokle je ovaj slučaj i kako je završila ta priča?

Nažalost, nismo dobili taj slučaj, ali ta priča nije završena. Ostaje činjenica da ministrica vodi politiku koja nije blagonaklona prema internacionalnoj kulturi. To je politika u kojoj se ne vodi računa o kvalitetu i sadržaju programa, već o etničkoj pripadnosti onih kojim se sredstva dodjeljuju. Takva politika vodi u vrlo zabrinjavajućem smjeru. Kulturni programi koji su uspjeli napraviti pomake približavajući nas evropskim i svjetskim standardima, kao što je slučaj s Festivalom MESS, SFF-om, Jazz Festivalom, SVEM-om, Balet Festom itd. nastoje se okarakterizirati kao događaji o kojima brigu treba da vodi samo Kanton Sarajevo i to nije uredu. To nije dobro ni kada govorimo o opstanku tih institucija, a nije uredu ni kada govorimo o politici, jer takva politika je suštinski antigrađanska, a i antibosanska svodeći BiH na neki provincijski prostor gdje naši građani i građanke, u potrazi za nečim boljim, trebaju ići ka Beogradu ili Zagrebu. Nije to nova politika, već vrlo stara i vrlo poznata, i vrlo loša za sve.

Koliko etničke podjele i nacionalizam, koji su postali društvena svakodnevnica i glavni alibi političarima kojima je to posljednji kec u rukavu, koče razvoj kulture u BiH?

Da, oni koče kulturu i njen razvoj, jer njima ne odgovara bilo kakva kritika, oni se ne osjećaju dobro u slobodnom društvu i kada im oduzmete tu priču o podjelama i ta glupa prepucavanja, oni više nemaju o čemu pričati, jer su uglavnom beskrajno nekompetentni za bilo šta! Osim rijetkih izuzetaka, imamo dvije vrste političara kada govorimo o toj temi. Jedni su poput ovih o kojima sam govorio. To su oni koji razumiju važnost kulture i na različite načine pokušavaju opstruirati sve što bi omogućilo dalji razvoj kulturne scene u Bosni i Hercegovini. Druga vrsta političara je ona koja uopće ne razumije važnost kulture i kojim ne možete ni objasniti zašto je važno, u doba kada toliko mladih ljudi napušta našu zemlju, da imamo najbolje teatre, filmove, festivale... Još gore, oni misle da trebaju govoriti šta je ono čime se umjetnici i umjetnice trebaju baviti, malo bi ih prepadali, po uzoru na debeovce iz komunističkog perioda, a da pri tome nisu u stanju ni obnoviti domove kulture, a kamoli napraviti neke nove objekte za potrebe kulture! Sve skupa to je uglavnom jedan totalni politički New Primitives.

Ove godine proširili ste Mali MESS. Koliko je ovaj porogram važan i koliko je popularan? Koliko je djeci, budućoj teatarskoj publici, blisko pozorište i koliko je edukacija djece o kulturi odlaska u pozorište zapostavljena?

Veoma je važan. Mi danas u Kantonu Sarajevo nemamo obavezu da djeca gledaju filmove, da idu u pozorište. S druge strane, razgovarajte s djecom i vidjet ćete koliko je njihovo samopouzdanje, koliko vjeruju u sebe, a onda ih pogledajte kada napune 18 godina, koliko su izgubljeni, beznadežni, bezidejni, prestrašeni i koliko samo žele otići iz naše zemlje! Mali MESS je veoma važan!

Koji su dalji planovi MESS-a i jeste li optimistični kada govorimo o narednom jubilarnom 60. izdanju?

Optimizam je stvar stava, a ne realnosti. Bit će to lijepa prilika da vidimo šta zapravo nama kao društvu znači MESS. Mi imamo već sada pripremljen program festivala i tačno znamo, od 1. januara do kraja festivala, šta je ono što bi se trebalo dogoditi. I dalje smatram da je logično vjerovati kako bi svi ljudi koji odlučuju o finansiranju kulture bi također trebali znati šta takav jubilej znači ne samo za teatar u našoj zemlji, već i za našu zemlju uopće.