Nije ni sanjao da će postati umjetnik, a danas su njegovi portreti realističniji od fotografija
Nakon što je završio Srednju ekonomsku školu, nije ni slutio da će se okrenuti umjetnosti. Potom je pet godina pauzirao pokušavajući da pronađe svoj životni put i shvatio da je umjetnost ono što ga ispunjava.
Iako mu nije odmah uspjelo da upiše Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, to ga nije obeshrabrilo, te je mirno čekao svoju priliku. Diplomirao je na nastavničkom odsjeku u junu 2015. godine, a potom i upriličio svoju prvu samostalnu izložbu u Raiffeisen galeriji u Sarajevu.
"I prije sam crtao, ali nikada nisam ni sanjao da ću upisati Akademiju i živjeti od umjetnosti. Za razliku od ostalih fakulteta, na Akademiji se zaista može mnogo naučiti ako ste za to spremni, jer je zastupljeno puno praktičnog rada, ali i spremnost profesora da pruže znanje", ističe Semir.
Znanje i upornost
Najvažnije što je naučio je kako da prati "unutrašnji osjećaj kojim se vodi kako bi prepoznao da li je nešto nešto kvalitetno ili ne", kada je u pitanju umjetničko djelo.
"Naravno, Akademija mi je dala tek smjernice kako da se umjetnošću bavim na pravi način, a pravi napredak tek predstoji, pod uslovom da se mnogo radi", svjestan je Osmanhodžić.
Svoju prvu samostalnu izložbu nazvao je "Kad noć želi da postane dan" i kaže da taj naziv simbolično predstavlja vrijeme u kojem živimo i u kojem su prave vrijednosti izvrnute, tako da se poštuje kopija nad originalom, iluzija naspram stvarnosti.
"Slikajući jedan moderni grad upravo aludiram na taj način života, grad koji je blještav i sjajan, ali ipak noć ne može nikad biti jasna poput dana", istakao je umjetnik koji je za vrijeme studiranja imao još nekoliko kolektivnih izložbi, zatim izlagao u okviru obilježavanja "Univerzitetskih decembarskih dana", a izdvaja i kolektivnu izložbu "Zajedno u umjetnosti" koje se održala u četiri grada - Sarajevu, Banjoj Luci, Trebinju i Širokom Brijegu.
Izložba u rodnom gradu
Trenutno sprema novu samostalnu izložbu u svom rodnom gradu, gdje živi i ima atelje.
"U planu mi je da se publici u Gračanici predstavim sa većim brojem različitih radova, a uporedo pripremam i izložbu u Zagrebu gdje sam nastavio da razrađujem temu koja je trebala da bude moj diplomski rad. Radi se o temi 'Čekanja' gdje su predstavljeni ljudi u nekom imaginarnom prostoru i nameće se pitanje šta oni zapravo čekaju, kuda idu, koja je njihova sudbina", priča nam Semir o svojim planovima.
Ipak, posebnu pažnju privlače njegovi portreti.
Kaže da crtanje ljudi iziskuje ogromnu koncentraciju i mnogo truda, a da je zbog toga i zadovoljstvo nakon završetka veliko. Draže mu je crtanje portreta uživo, ali zbog vremena u kojem živimo priznaje da se uglavnom priča svodi na slikanje pomoću fotografije.
"Naravno, i to ima svoju čar, ali i zbog svoje statičnosti vas navodi i omogućava da uradite realistično pa i hiperrealistično pomjerajući granicu tako da bude i realističnije od fotografije. Bez obzira koliko ovi portreti izgledali realistično na internetu, njihova prava snaga tek se vidi uživo", kazao je Osmanhodžić.
Za jedan kvalitetni portret potrebno mu je 10-20 sati rada, a ako je motiv kompleksniji i više.
"Da bi portreti izgledali kao živi potrebno je 90% vremena potrošiti radeći oči, jer one daju tu 'čar' ili magiju. Kažu da su oči ogledalo duše, tako da nije dozvoljena ni najmanja greška. Dobar ili loš portret upravo će se prepoznaju po očima. Volim crtati različite likove, ali umjetnicima su uvijek interesantniji oni sa više kontrasta, odnosno ljudi sa crnom kosom, obrvama, očima itd. Prije crtanja mi je potrebno dan-dva da gledam i studiram fotografiju, zamišljajući kako bi to trebalo da na kraju izgleda", objasnio je naš sagovornik.
Svaki početak je težak
Kada je u pitanju okruženje, kaže da mu je najinspirativnije mjesto gdje ima mnogo kvalitetnih umjetnika, tako da ga to natjera da radi i potrudi se da bude što bolji. Naravno, potrebno je imati i iskrene ljude koje vas podržavaju.
"Svakako bih se zahvalio svojim virtuelnim prijateljima koji me podržavaju i redovno dobijam poruke sa riječima hvale, tako da mi je zadovoljstvo podijeliti neke svoje radove na internetu i vidjeti reakcije. Trenutno mi odgovara mirnija sredina jer imam više vremena za rad, ali volim da putujem, upoznajem različite ljude, kulture i možda jednog dana budem živio i u nekom većem umjetničkom centru, ali naravno, vratio bih se u ovu svoju prelijepu zemlju", poručio je.
Na pitanje o životu nakon završene Akademije, priznao nam je: "Može se preživljavati, ali ne i živjeti. Ipak, zadovoljan sam jer sam na početku karijere, a svaki je početak težak. Mnogi to povezuju sa teškom situacijom u zemlji, ali oduvijek su umjetnici teško živjeli, samo nekoliko njih uspije da se obogati i živi od svog rada. Međutim, tako je i u svemu ostalom", svjestan je Semir.
Svoje planove za budućnost kuje od izložbe do izložbe i kaže: "Vidjet ćemo kakva mi je sudbina i da li ću imati taj trenutak sreće i iskoristiti ga kako bih ušao u društvo visoke umjetnosti, a do tada cilj mi je da se odupirem izazovima sadašnjice kako bih radio kvalitetna umjetnička djela".