Aleksijevičeva je rođena 31. maja 1948. godine u ukrajinskom gradu Ivano-Frankivsk od oca Bjelorusa i majke Ukrajinke. Nakon što je njen otac okončao vojnu službu, preselili su se u Bjelorusiju.
Poslije završetka školovanja, radila je kao nastavnica i novinarka, a studirala je žurnalistiku na Univerzitetu u Minsku od 1967. do 1972. godine.
Godinama je sakupljala materijal za svoju prvu knjigu "Rat nema žensko lice" (1985.), koja je zasnovana na intervjuima sa stotinama žena učesnica Drugog svjetskog rata.
To je bilo njeno prvo djelo iz ciklusa "Glasovi utopije", u kojem je opisala život u Sovjetskom Savezu iz perspektive pojedinca.
"Primjenom izuzetne metode - pažljivo komponovanim kolažom od ljudskih glasova - Aleksijevičeva produbljuje naše shvatanje jedne čitave ere", navodi švedska Akademija.
Ona je opisala posljedice černobiljske katastrofe u djelu "Glasovi iz Černobilja - Hronika budućnosti" (1997.). U djelu "Cinkovi momci - Sovjetski glasovi iz zaboravljenog rata" bavi se sovjetskim ratom u Afganistanu od 1979. do 1989. godine.
Posljednje djelo iz ciklusa "Glasovi utopije" je "Polovno vrijeme: Raspad crvene žene/čovjeka" (2013.), a još jedno djelo koje pripada ovom njenom životnom projektu zove se "Posljednji svjedoci" (1985.).
Zbog kritičke nastrojenosti prema vlastima, Aleksijevičeva je povremeno živjela u inostranstvu, u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj i još nekim zemljama.
