Pero Zubac: "Mostarske kiše" napisala je mladost i ljubav, u jedno drugačije vrijeme

Prije izlaska na scenu Narodnog pozorišta, da primi nagradu koja ga je posebno obradovala, pričao nam je o nekim davnim vremenima, o Mostaru tada i sada, ljubavi i pjesmama.

"Nekad sam u Mostar dolazio češće, nekad svake godine, nekad tri puta godišnje, sad kako sam upao u pozne godine to se sve razmicalo. Evo zadnji put sam bio 2005. godine i sad. Osjećam se, kao i uvijek, sjetno i sretno", kazao nam je na početku autor legendarnih Mostarskih kiša.

Sada živi u Novom Sadu, a na pitanje kako se iz Vojvodine vidi Mostar Pero nam je kazao da Mostar gleda zahvaljujući internetu i prijateljima s kojima komunicira.

"Jasno vidim sve i šta mi se sviđa, a i ono što mi se ne sviđa. Ne sviđa mi se što Mostar još uvijek nije ono što je bio. Nikad neće biti više tih ljudi te atmosfere, to je normalno. U moje doba, ja sam volio da gledam Vahu, Vladića i Bajevića, a današnja djeca će gledati neke druge. Ne smeta meni na kojem stadionu igraju, samo da se u Mostaru i dalje igra, piše i pjeva. Da Mostar bude ono čemu vode i ovogodišnje Šantićeve večeri, da bude programa i u Kosači, da bude i u Narodnom pozorištu nešto svečano, na jednoj i drugoj obali", kazao nam je sjetno Pero Zubac.

Kad smo nedavno radili intervju s još jednom poetskom legendom, Mišom Marićem, većinom je bilo spomena baš o njegovom prijatelju Peri Zubcu. Zubac ima objašnjenje zašto je to tako.

"On i ja smo veliki prijatelji. Još dok sam kao gimnazijalac dolazio u Mostar i kretao s jednom djevojčicom koja je bila jedna od mojih platonskih ljubavi, opjevana u Mostarskim kišama, sretao sam Mišu Marića, Radu Budalića i Ivana Kordića. Oni su bili pjesnici, ja nisam pisao pjesme, igrao sam fudbal. Tako jednom ostanem s njima i zakasnim na voz, da nije bilo njih ne bi bilo ni pjesme Mostarske kiše", prisjetio se Zubac.